Fotogalerija 24.10.2025. Future Scope with 999999999 / Boogaloo (Zagreb) – drugi dio
Elektronička glazba i queer kultura: ples kao sloboda
U srcu ovog pokreta, queer i LGBT zajednica igrala je ključnu ulogu u oblikovanju kulture koja danas definira plesne podije diljem svijeta. Sedamdesete i osamdesete godine u New Yorku bile su turbulentne, ali i kreativno plodne.
Klubovi poput The Loft i legendarnog Paradise Garage postali su utočišta za queer i LGBT zajednicu. U tim prostorima, ljudi su se mogli osjećati slobodno plesati, eksperimentirati i pripadati zajednici koja ih prihvaća. To nisu bila samo mjesta zabave – bila su sigurni prostori gdje je glazba spajala ljude, stvarala emocije i pružala osjećaj pripadnosti.
Jedan od ključnih pionira bio je Larry Levan, rezident DJ u Paradise Garageu. Levan je transformirao ulogu DJ-a iz pukog puštanja ploča u kreiranje cjelokupnog iskustva. Njegovi setovi spajali su ritam, emociju i inkluzivnost, pretvarajući plesni podij u prostor zajedništva i kreativnog izražavanja. Publika nije bila samo pasivni slušatelj; svaki beat bio je prilika za sudjelovanje, eksperimentiranje i izražavanje vlastitog identiteta.
Paralelno s tim, razvijala se ballroom kultura, posebice među queer mladima iz afroameričke i latino zajednice. Ballroom natjecanja i voguing – sofisticirana koreografija inspirirana modom, performansom i kostimografijom – izravno su utjecali na house i kasnije elektroničku glazbu. Ova scena pokazala je kako ples, estetika i performans mogu oblikovati zvuk i energiju podija.
Elektronička glazba oduvijek je bila glazba slobode
Presudan trenutak te ere je film Paris Is Burning (1990.), koji je zabilježio život queer i trans osoba unutar ballroom pokreta. Film je svijetu otkrio bogatstvo subkulture koja je bila marginalizirana, ali je istovremeno oblikovala vizualni i glazbeni jezik cijele generacije. Paris Is Burning je dokumentirao ples i natjecanja te je pokazao koliko su glazba, moda i performans bili oružje otpora i načini stvaranja identiteta u svijetu koji često nije imao razumijevanja.
Utjecaj queer i LGBT zajednice nije se ograničio samo na plesni podij. DJ-i i producenti crpili su inspiraciju iz inkluzivnosti, slobode i eksperimentiranja prisutnog u tim kulturama. Elektronička glazba postala je medij za izražavanje identiteta, zajedništva i kreativnog duha – prostor u kojem svaki pojedinac može pronaći svoj glas i ritam.
Danas, svjetla na modernim klubovima često reflektiraju duh Pride događaja, a ritmovi housea, techna i drugih žanrova nose nasljeđe queer kulture. Elektronička glazba oduvijek je bila glazba slobode, a queer i LGBT zajednica pokazala je da plesni podij može biti prostor jednakosti, radosti i kreativnog izražavanja.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Kulturni vodič Klubska 3ca: Umjetnički nemiri, filmske vizije i zvučna gibanja
Dok Pula kroz svoj Sa(n)jam knjige promišlja nemire svijeta, Split uranja u svijet eksperimentalnog filma, a Osijek otkriva glazbu koja se ne da ukrotiti. Zagreb pak zaokružuje tjedan u duhu Noći vještica, gdje se fikcija i stvarnost opasno približavaju. Klubska 3ca donosi vodič kroz događaje koji mijenjaju način na koji slušamo, gledamo i osjećamo kulturu.
Sa(n)jam knjige u Istri @ Dom hrvatskih branitelja, Pula
31. Sa(n)jam knjige u Istri – Pulski festival knjiga i autora održava se do 7. prosinca 2025. u Domu hrvatskih branitelja u Puli, a u fokusu je tema Nemiri. Kroz literaturu, publicistiku, esejistiku, likovnost i film gosti ovogodišnjeg Sajma na oko 100 programa promišljat će nemir trenutka – intimni nemir i nemir svijeta. Sajam će iz novog kuta osvijetliti povijesne događaje vezane uz nemire i strahove čovječanstva, svoje će pozornice, uz ostalo, otvoriti za književna djela u kojima se današnje vrijeme sučeljava s događajima velikih nemira iz prošlosti. Osim na književnim susretima, na koje dolaze autori iz cijelog svijeta, o nemirima će se razgovarati i na okruglim stolovima, a uz kreativne nemire osmišljene su ovogodišnja izložba i film koji svjedoče o više od tri desetljeća dugoj povijesti Sa(n)jam knjige u Istri. Naime, i ove će godine glavno izvorište svih festivalskih događanja biti – umjetnički nemiri. Više informacija o programu je na poveznici.
Best of 25 FPS festival 2025 @ Amfiteatar Doma mladih, Split
Izbor nagrađenih filmova s ovogodišnjeg Festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS donosi tri filma ovjenčana glavnom nagradom žirija, ovog četvrtka u Split – vizualnu političku meditaciju “Momentum” Nade El-Omari, duhovito autorefleksivni “Biti John Smith” legendarnog Johna Smitha te apokaliptičnu viziju “Zeleno sivo crno smeđe” Yuyan Wang. Zatim mračnu introspekciju “Crnognoj” Tina Žanića, dobitnika nagrade u natjecateljskom programu Refleksi, te apsurdističku dramu “Loynes” Doriana Jespersa, najbolji film po izboru publike. Ulaz je slobodan, a filmovi se prikazuju s hrvatskim titlom.
kínēsis festival @ kino Urania, Osijek
kínēsis festival avangardnog jazza, improvizirane i eksperimentalne muzike održava se u četvrtak i petak u kinu Urania. Riječju »kínēsis« u nazivu festivala nije se htjelo samo uputiti na mjesto održavanja festivala, već se njome željelo obuhvatiti i s promišljanjem muzike povezati sva značenja te riječi: gibanje, kretanje, uzbuđenje, promjena. Programom festivala nastojat će se proširivati slušateljska iskustva. Koncept programa temelji se na organiziranju glazbenih događaja i promoviranju aktualnih glazbenih kretanja koja u širokom rasponu umjetničkih pozicija karakteriziraju inventivnost i kompleksnost izričaja, improvizacija, eksperiment, propitivanje stvaralačkog procesa, proširene tehnike izvođenja, reinterpretiranje tradicije itd. Važnost slušanja za koncept programa ne može se ovdje dovoljno naglasiti. Ono traži pozornost spram momenta, osviještenje jednokratnog, otvorenost za događaj. Sve detalje o programu otkrijte ovdje.
Kulturni dodatak: Trnci i žmarci @ Kinoteka, Zagreb
Povodom Noći vještica repertoar kina Kinoteka posvećen je ljubiteljima horora i mračne fantastike. Očekuju vas četiri nedavno restaurirana kultna klasika, čiji autori koriste konvencije žanra da bi istražili mračne zakutke razuma, osjećaja i stvarnosti, a koji obuhvaćaju teme u rasponu od narcizma, emocionalne otuđenosti pa do mračnog naličja žudnje. Ako volite psihološki horor, retro-stravu ili filmove koji magle granice između umjetnosti, žanra i eksploatacije, u programu pronaći ćete niz naslova koji će u jednakoj mjeri uplašiti i oduševiti: Dorian Gray, Malpertuis, Crvene usne i Opsjednutost. Raspored prikazivanja filmova provjerite ovdje.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Jesu li supkulture nestale? Nova knjiga istražuje male svjetove mladih u Zagrebu
To je pitanje koje u novoj knjizi “Grad, ulica, park i klupica – Sociologija (sup)kulturnih praksi mladih u Zagrebu” postavlja sociolog Dino Vukušić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Iako se u medijima često čuje da supkulture više ne postoje, Vukušić kroz istraživanje mladih u Zagrebu pokazuje da razlike i dalje postoje – samo su danas manje vidljive.
Priča o zagrebačkim mladenačkim supkulturama zapravo je i priča o samom gradu, o njegovim parkovima, klupicama i klubovima koji su nekad bili epicentri večernjih druženja. No danas, čini se, više nema toliko „plemena“ koliko ih je bilo 80-ih i 90-ih. Postoje li još mladi koji odskaču stilom i načinom života?
Kako za tportal.hr objašnjava Dino Vukušić: “unutar opće populacije mladih nalazi se niz ‘malih svjetova’ za čije postojanje nije presudno hoće li ih sociologija nazvati supkulturom ili postsupkulturom, nego je za sociologiju presudno da ne zaboravi da ti svjetovi postoje”.
U svojoj knjizi, koja je ujedno prvo izdanje biblioteke Mladi u društvu Instituta Ivo Pilar, Vukušić istražuje četiri grupe mladih: punkere, kolektiv Jeboton, skejtere i skvotere. Kroz njihova iskustva propituje kako mladi danas pronalaze svoj identitet kroz glazbu, prostor i zajednicu te koliko se granice između supkulture i mainstreama zamagljuju.
Iako se u javnosti često misli da su supkulture stvar prošlosti, autor tvrdi da one i dalje postoje iako su samo manje vidljive jer su mnogi njihovi elementi komercijalizirani. „Komercijala i kapitalizam ne poznaju granice. Vrlo je jednostavno nešto što je nastalo kao otpor sustavu okrenuti u svoju korist“, objašnjava Vukušić.
Postoje ljudi koji žive taj stil i izričaj, i njih možemo smatrati pripadnicima supkulture
Takav primjer, kaže, vidljiv je i u elektroničkoj glazbi, koju se često gura u mainstream. Ipak, razlika postoji između onih koji povremeno odlaze na partyje i onih koji oko određene glazbe, vrijednosti i mjesta okupljanja grade svoj identitet. “Postoje ljudi koji žive taj stil i izričaj, i njih možemo smatrati pripadnicima supkulture”, dodaje autor.
“Ipak, popis žanrova elektroničke glazbe dugačak je i grana se, među ostalim, na podžanrove electra, techna i trancea, pa postoje ljudi koji slušaju isključivo jedan podžanr na njima poznatim mjestima i događajima“, ističe Vukušić, a zatim dodaje da mnogi i dalje žive taj stil kroz vrijednosti i norme koje definiraju njihovu zajednicu, kao i što postoji jezgra ljudi koja kroz glazbu i mjesta okupljanja čuva duh supkulture.
U širem kontekstu, Vukušić promišlja i kako se mijenja javna slika Zagreba od klupica na Ribnjaku i Džamiji do novih, skrivenih lokacija na kojima se mladi okupljaju. Pritom zaključuje da supkulture nisu nestale, već su postale manje vidljive, ali i dalje postojeće: „Najveća je pogreška reći da mladenačkih supkultura više nema“, zaključuje Vukušić, „jer one i dalje tinjaju, samo ih trebamo znati prepoznati, možda upravo na novim klupicama.“
Od redova za Open Decks do ploča u Rush Houru: prvi dan ADE-a kroz osobni doživljaj
Dan započinjem odlaskom u tzv. ADE Lab VIllage, dedicirana skupina zgrada u kojima se održavaju paneli, radionice vezane za ADE Lab program.
Već u rano jutro prvog dana, pojavio se ogroman red ispred pulta za prijavu na Open Decks gdje DJ-i mogu puštati glazbu te ispred pulta za Demo pitch odnosno mjesto gdje producenti ubace svoju traku u nadu da će biti odabrani.
U nekim zgradama odražavo se Gear Test Lab tj. mjesto na kojem proizvođači glazbene opreme postavljaju svoje proizvode, a gdje ih producenti, DJ-i i audio inženjeri mogu isprobati i razgovarati s proizvođačima. Tamo se nisam dugo zadržala, bila je poveća gužva na svakom štandu za isprobavanje, a i nisam toliko u produkciji trenutno. Dan je pre kratak za sve aktivnosti na ADE-u.
Ono što je defintivno plus u odnosu na prošlu godinu je da su se organizatori potrudili sve vezano za ADE Lab staviti na jednom mjestu. Prošle godine su zgrade u kojima su se održavala predavanja i radionice bile jako raštrkane pa je bilo loše logistički izvedeno.
ADE INCEPTED
Jedan od ADE programa je i ADE Incepted, na kojem sam prošle godine bila sudionik i pisala o tome u blogu, a ove godine sam sudjelovala kao mentor za Industry i Visual sudionike. I ove godine je odabrano 12 sudionika iz svih dijelova svijeta – super prilika za izlazak iz komfor zone. Moja je uloga bila prilično jednostavna. Prvi dan sam okupila svoje mentee-je i ispričala im koja su očekivanja, kako će teći faza pre i post release itd.
Glavna zvijezda vodilja je da prvih par dana za njih nema puno posla pošto još ne znaju ni kako će pjesme zvučati, a onda da se fokusiraju na osmišljavanju koncepta albuma – centralna točka oko koje se potom grade vizualni, sadržaj za promociju, priča iza albuma i ljudi koji sudjeluju (tu dolazi konceptualno razmišljanje koje mnogima nedostaje u organizaciji događaja između ostalog). Ekipa se brzo snašla i uspješno su kreirali tri pjesme i showcase.
Ono što je super je da su organizatori uzeli u obzir feedback mene i mojeg kolege u Industry tracku prošle godine, jer smo komentirali da nam je nedostajao mentor da nas usmjeri u to što i kako se očekuje od nas. Primjećujem da im je mentor ove godine pomogao da se fokusiraju na bitno u pre-release fazi i pripremi da će morati raditi još mejsec dana nakon showcasea.
IN STORE RECORD SESSIONS
Svoj put nastavljam odlaskom u poznati record shop u centru grada, Killakutz. Imaju odličnu selekciju 2nd hand ploča, white labels, no jednako tako i novih izdanja u elektroničkoj glazbi. Tijekom ADE programa svi record shopovi su imali organizirane in-store sessione gdje su DJi svirali, pa je tako i tijekom mog kopanja ploča svirao neki DJ – ne sjećam se imena (na kraju je to ionako manje bitno :) ali puštao je dobre stvari, morala sam ga upitati za jedan ID). Nakon probranih ploča, uzimam sokić koje je Killakutz dijelio besplatno, smještam se na neko mjesto da slušam DJ-a. Mali je to podrum, možda kapaciteta za 15 osoba što je odlično jer te tjera da komuniciraš s ljudima do sebe.
Tako sam i ja krenula u priču s djevojkom koja je stajala do mene. Samo jedan “Hi, where are you from?” dovoljan je za pokretanje novih poznanstava i priča, ne budite sramežljivi :) Tako upoznajem DJ-icu Tonje aka Tonchius iz Osla. Ušle smo u priču o DJingu, ona je na sceni preko 10 godina, razmjenjujemo iskustva – moja nova, njena starija – stanje u Oslu, stanje u Zagrebu… govori mi kako ona i njen partner imaju label preko kojeg izdaju ploče po imenu Continually – zapratite!
Nedavno je izbacila i svoj prvi release na Subwax labelu – odlične stvari. Pozdravljam se s njima, i idem na drugu destinaciju, no to nije kraj priče s Tonje. Srećemo se na malom, intimnom okupljanju u Tale of Bus, dva dana kasnije, skroz neočekivano i opet ulazimo u neku konverzaciju gdje shvaćam da smo bile na istome partiju u Berlinu u klubu Hoppetosse u veljači! Tonchius je svirala, a ja sam bila znatiželjna publika tada. Kako je svijet mali!
Sljedeća destinacija bila je Rush Hour store, i tamo ubirem neku ploču koja je svirala kad sam ušla. Taj dan je nastupao Louie Vega, no nisam ga uspjela poslušati jer je bio jako ograničen broj ulaza. U Zwart Goudu je dan nakon svirao Richie Hawtin. Super je vidjeti legende u tako malim i intimnim prostorima.
Za kraj prvog dana odlučila sam otići u Planetarium na live show gdje je Matteo svirao, dok su u pozadini bili live vizuali. Matteo je bio odličan i vrlo je strastveno svirao, no vizuali kao da to nisu pratili, vrlo ujednačeni i nemotivirajući – moglo se tu svašta bolje napraviti.