Skip to main content

Disco spektakl u Petom Kupeu: Legendarni hitmejker Mousse T. vraća se u Zagreb

Ljubitelji house i disco glazbe u Zagrebu mogu se pripremiti za jednu od najjačih klupskih noći sezone. Dva zagrebačka klupska favorita – Discoton i Dobar Disco – ponovno udružuju snage u subotu, 15. studenog za specijalno izdanje u Petom Kupeu.

Peti Kupe & Dobar House – Foto: Goran Telak

Suradnja ova dva brenda, čiji su plesni podiji već godinama ispunjeni pozitivnom energijom, grooveom i house ritmovima, ovoga puta dovodi jedno od najvećih imena globalne scene. U Zagreb se nakon dugog vremena vraća legendarni hitmejker Mousse T.

Mousse T. (pravim imenom Mustafa Gündoğdu) jedan je od najcjenjenijih glazbenih izvoza Njemačke s karijerom dugom više od tri desetljeća. Jedan je od rijetkih umjetnika koji je uspio spojiti komercijalni uspjeh s neprikosnovenim underground kredibilitetom. Nakon ranih eksperimenata s funkom i synth-popom, 1993. godine osnovao je cijenjeni Peppermint Jam Records, a izdanja su mu objavljivana i na prestižnim kućama poput Defected Records i Glitterbox Recordings.

Njegov globalni proboj dogodio se krajem ‘90-ih s mega-hitovima poput Horny i suradnjom s Tom Jonesom na nezaobilaznoj pjesmi Sex Bomb. Ti su mu uspjesi donijeli nagradu Ivor Novello, nominaciju za Grammy i niz hvaljenih albuma. No, Mousse T. je jednako cijenjen u klupskim krugovima zbog svojih legendarnih remikseva za trake poput Moloko – Sing It Back, Byron Stingily – Get Up i Shakedown – At Night.

Uz headlinera Mousse T., Peti Kupe dočekuje i berlinskog tastemakera Delfonica te domaću house ikonu Tom Buga. Delfonic (Markus Lindner) stup je berlinske eklektične glazbene scene – iskusni DJ, tastemaker i neumorni “digger” vinila s besprijekornim osjećajem za groove. Poznat je po spajanju soulful jazz vibra, underground disca, američkog housea, breaksa i afro groovea, kreirajući dinamične setove s pričom.

Domaće boje brani Tom Bug, jedan od najtraženijih DJ-a u Hrvatskoj s karijerom dugom više od dvadeset godina. Kao osnivač Dobar Housea, cijenjenog labela i klupskog projekta, ključna je figura hrvatske house scene i redoviti gost najvećih regionalnih festivala.

Kada se tri selektora s ovakvim pedigreom nađu za DJ pultom, posjetitelji mogu očekivati noć koja će ih podsjetiti zašto su se zaljubili u ovu glazbu. Ovaj lineup spaja desetljeća iskustva, vrhunskog ukusa i čiste plesne energije, a zajedno obećavaju noć punu radosti i povezanosti na plesnom podiju.

Ulaznice za ovaj disco spektakl mogle bi brzo nestati. Potražite ih putem ove poveznice.

event: https://www.facebook.com/events/1337084681305989

Rodna ravnopravnost – borba za temeljna ljudska prava

Po definiciji rodna ravnopravnost je princip po kojem muškarci, žene i osobe s drugim rodnim identitetima imaju jednaka prava, mogućnosti i odgovornosti u svim područjima života, kao što su kultura, politika i ekonomija. Ona osigurava da svi mogu doprinositi napretku društva i jednako uživati u njegovim dobrobitima, te je jedno od temeljnih ljudskih prava. Temeljnih ljudskih prava!

Sara Renar – Foto: Instagram

Naučite rodnu ravnopravnost

Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji čak i Priručnik o rodno osviještenoj politici i promicanju ravnopravnosti spolova i Priručnik za koordinatore/ice u tijelima državne uprave? Za sve one muškarce kojima je vjerojatno žena drugotna i smatraju da ne mogu nikada imati ista prava kao i muškarci. Molitelji u državnoj upravi.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u Hrvatskoj nedavno je ocijenila da su izmjene Zakona o radu nužne radi usklađivanja s EU direktivom o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena. Također je istaknula da će se osim načela jednakosti povećati transparentnost tijekom zapošljavanja pa će kandidati imati pravo dobiti informacije o početnoj plaći ili rasponu plaće. Hm?

Naime direktiva, koja je na snazi od 6. lipnja 2023., obvezuje države članice da tu direktivu do 7. lipnja 2026. preuzmu u nacionalno zakonodavstvo pa je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorila da je transponiranje te Direktive složen proces, a da je izrada prijedloga izmjena zakona u najavi tek za prvi kvartal 2026. Drugim riječima, mogu žene pričekati, neće ravnopravnost uteći. No nije tako samo kod nas.

Povjerenica Europske komisije Roxana Minzatu predstavljajući u Europskom parlamentu EU-ov Plan za prava žena izjavila je nedavno da će se trenutačnim napretkom rodna ravnopravnost u svijetu postići tek za 134, a u Europskoj uniji za više od 60 godina. Istom prilikom Roxana Minzatu, potpredsjednica EK-a i povjerenica za vještine, obrazovanje, kvalitetne poslove i socijalna prava, na plenarnoj sjednici Parlamenta u Strasbourgu upozorila je da je rodna ravnopravnost desetljećima, ako ne i stoljećima daleko. Ukratko, umjesto da smo sve bliže, sve smo dalje od ravnopravnosti žena i muškaraca i drugih rodnih identiteta.

Laura Tandarić – Foto: Facebook

Međutim, koliko god te prognoze bile depresivne i nimalo optimistične, situacija je ipak bolja nego što je bila. Naročito kada govorimo o glazbenom biznisu i situaciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, iako uvijek ima mjesta za napredak. Konkretno, Laura Tandarić, bubnjarica u grupama nemanja i KiKlop ali i bookerica kluba Močvara rekla nam je jedan dosta optimističan podatak:

Liveurope projekt koji nas traži da ispunjavamo statistiku koliko je mladih inozemnih bendova imalo žensku članicu, moram reći da je za 2025. godinu taj postotak veoma iznenađujući, što je od 49 bendova, čak njih 63 posto.

Nezavisna glazbena scena, pa tako i elektronička scena oduvijek se smatrala svojevrsnim mjestom slobode i rodne ravnopravnosti. Sugovornice koje smo kontaktirali vezano uz ovu temu to su nam uglavnom i potvrdile. Na primjer, podatak koji nije baš opće poznat jest činjenica da većina popularnih izvođača nema menadžere već menadžerice.

Tako karijerama Gibonnija i Urbana, Amire Midunjanin upravlja Lidija Samardžija. I oni nisu jedini o čijoj karijeri se brine. Gordana Bosak menadžerica je Natali Dizdar i Saše Lozara a Lidija Balija već godinama brine o karijeri grupe Psihomodo Pop. Ema Guševac dugo se brinula oko nastupa grupe Detour a danas se brine oko karijere Luke Nižetića. Koncerte Darka Rundeka već godinama dogovara Maja Valjak Nagy itd.

tonota – Foto: Stephany Stephan

Tema o kojoj bi se dalo puno roga reći

U intervjuu za tjednik Nacional 2023. godine skladateljica elektroničke glazbe, inženjerka zvuka, glazbena producentica i DJ-ica tonota, odnosno Ivona Eterović na pitanje zašto se tako malo žena odlučuje za profesiju kojom se ona bavi izjavila je:

„Uf, mislim da bih na to pitanje mogla sastaviti traktat od nekoliko stranica. Možemo se dogovoriti da jednom imam intervju samo na tu temu. U nekom užem smislu, mislim da se zanimanje tehničara oko zvuka veže za ulogu tonca, koji u našem kontekstu često mora biti „stage hand“ što znači izuzetno zahtjevan fizički posao.

Tako da ja prva ne bih otišla u tom smjeru da mislim da inženjerstvo zvuka postoji samo u tom kontekstu. U svom radu nemam osjećaj da sam bila puno zakinuta jer sam žena. Imam osjećaj da sam se nekada morala dodatno dokazivati, što ne znam je li do toga što sam bila neko novo ime ili jer sam žena. Nekada mogu reći da mi je i bilo plus što sam žena i što odskačem i pružam neku novu perspektivu. Vjerujem i da u tom miljeu ta tema postaje sve manje bitna, a bitnije su profesionalnost i pouzdanost.

Trudim se nekako prihvatiti da ću se nekad trebati, iz različitih razloga koji nisu nužno opravdani, dodatno dokazivati, ali čim sam prihvatila da je to tako i da nije uvijek sve fer, nekako mi je postalo lakše s time se boriti. Drago mi je što svojim radom otvaram prostor nekim drugim ženama koje će uvidjeti da je to za njih legitiman posao.“

Zanimljivo je da se zapravo o rodnoj ravnopravnosti u javnom prostoru pa tako i u medijima vrlo malo raspravlja. Jedna od žena, glazbenica i autorica koja je o tome javno progovorila, štoviše napisala pjesmu je Sara Renar. Ona je 2020. godine objavila singl „Šuti i pjevaj“ kao najavu istoimenog albuma upravo kako bi naglasila sveprisutnu neravnopravnost spolova, te tom prilikom izjavila:

Sara Renar – Foto: Facebook

„U spotu pjesme šareno odjevene žene plešu na house podlogu dok izgovaraju rečenice koje su doslovce izvučene iz mizoginih komentara ispod članaka raznih portala na temu ženskih prava ili intervjua s javno eksponiranim ženama. Ja sam samo napravila kolaž. Dakle, isti oni ljudi koji su de facto napisali tekst pjesme, smatraju je uvredljivom. Dokle god se tekst pjesme “Šuti i pjevaj” percipira kao radikalan, imamo, nažalost, još puno toga učiniti na temu ravnopravnosti spolova, ali i građanskog društva općenito.“

Bolje je nego što je bilo

Anja Tkalec na sceni je već prisutna više od deset godina. Kako kao basistica grupe Punčke s kojima je počela tako i kao producentica i žena koja se često prihvati snimanja albuma i završnog miksa. Njezino ime nalazi se na albumima Punčki, grupe ###, Lovely Quinces, Klinike Denisa Kataneca, Tidal Pull, Steresister itd.

Ukratko, žena koja je sto posto uronjena u glazbu i glazbenu produkciju na hrvatskoj nezavisnoj glazbenoj sceni pa je tako sudjelovala i na stvaranju sjajne ovogodišnje kompilacije „Svibanj“ koja na jednom albumu objedinjuje rad glazbenika iz desetak hrvatskih grupa koji su u sedam dana snimili sedam pjesma.

Pitali smo je koliko je po njezinom mišljenju rodna ravnopravnost prisutna na hrvatskoj glazbenoj sceni s obzirom na poslove kojima se bavi i od kojih živi?

„Govoreći iz perspektive nekoga tko se prvenstveno kreće po alternativnoj glazbenoj sceni, mogu reći da je rodna ravnopravnost danas puno prisutnija nego što je bila prije desetak godina. Naravno da postoji puno prostora za napredak, ali su promjene itekako vidljive i pozitivne. Kod mladih bendova žene su sve češće ravnopravne članice i uopće se ta pozicija ne dovodi u pitanje. To više nije iznimka, nego postaje prirodan dio scene.

Kada su Punčke dobile malo više pozornosti i puno turirale, bilo je ljudi koji su dolazili na koncerte samo zato jer se radilo o all-girl bendu, kao da je to neka posebna atrakcija, a u bendovima gdje sam jedina ženska članica često se događalo da sam jedina ženska osoba koja svira na cijelom festivalu. Također sam primijetila da mlađe generacije glazbenika pristupaju kolegicama s više poštovanja i pažnje. Osim što je odnos „brojeva“ sada podjednak, mislim da je još bitnije da napredujemo u smjeru da žene budu prepoznate i cijenjene po svom radu.“

Anja Tkalec – Punčke – Foto: Kristijan Vučković

Zamolili smo je da nam navede neki primjer kada se osjetila manje važna ili ponižena zato što su je suradnici/partneri/kolege smatrali manje vrijednom zato što je žena, te im zato nije ravnopravna.

„Najčešća situacija koja se znala dogoditi je kada se netko u razgovoru o opremi ili tehničkim detaljima vezanim za koncert automatski obrati muškom članu benda kao da se podrazumijeva da se on bolje razumije u taj aspekt. U tom trenutku je jasno kako se moje mišljenje i znanje ne doživljavaju jednako vrijednim i da moram dodatno dokazivati kako zaslužujem biti tu gdje jesam.

Najneugodniji takav primjer mi se dogodio na jednom festivalu gdje mi je tonac/tehničar tijekom tonske probe krenuo pokazivati gdje trebam uštekati bas i ponašati se kao da mi je ovo prvi susret s opremom pa će „on to meni sve pokazati“, a mislim čak da se i jedan dio njihovog komentiranja odvijao direktno preko razglasa. Ne treba posebno napomenuti da to nije radio muškim članovima drugih bendova. Ovakvi trenuci ponekad nisu toliko očiti i na puno njih se intuitivno oglušimo, ali mislim da oni nisu bezazleni i da glasno podsjećaju na neravnopravnost.“

Od šutnje do oštre reakcije

Zanimljivo je da se njezina reakcija tijekom godina dosta promijenila i iz šutnje na početku karijere pri susretu s takvim situacijama je s vremenom prerasla u odlučno i oštro suprotstavljanje na takve komentare. „Nažalost, dok sam bila mlađa, na takve sam situacije uglavnom šutjela. Međusobno smo ih naravno komentirali i proradili pa se na kraju i smijali, ali kada vrtim situacije unatrag, žao mi je što češće nismo otvoreno reagirale i jasno ukazale na problem.

Šutnja, iako je mirnije rješenje, samo znači odobravanje takvog ponašanja. S godinama sam stekla sigurnost u ono što radim pa sada reagiram odmah, oštro i odlučno, a najčešće s dozom humora, jer su i ti neumjesni komentari uglavnom upakirani u „šalu“, ali ona postane neprihvatljiva kada se uputi njima. Mislim da su mlađe generacije tu opet puno odlučnije i svjesnije, reagiraju na nepravdu i ne pristaju da se s njima postupa kao s manje važnima što mi ulijeva nadu da idemo prema ravnopravnijem okruženju.“

Laura Tandarić – Foto: Facebook

Pitali smo i Lauru Tandarić kakvo je njezino mišljenje o rodnoj ravnopravnost na hrvatskoj glazbenoj sceni s obzirom da je i sama dio te scene?

„Kad se prisjetim svojih početaka sviranja u bendovima sad već davne 2012., situacija je bila osjetno drugačija. Ne bih rekla da su se nužno promijenili stavovi muških kolega prema nama glazbenicama, već je očigledno kako se danas puno više djevojaka odvažuje uzeti instrument u ruke. Pogledajte samo Superval, u gotovo svakom srednjoškolskom bendu postoji bar jedna glazbenica, a nerijetko susrećemo i all-girl bendove.

Nadalje, ako se referiram na svoj posao bukera u klubu Močvara gdje između ostalih, vodim i Liveurope projekt koji nas traži da ispunjavamo statistiku koliko je mladih inozemnih bendova imalo žensku članicu, moram reći da je za 2025. godinu taj postotak veoma iznenađujuć, što je od 49 bendova, čak njih 63 posto.“

Laura je naglasila kako je u društvu u kojem se kreće, misleći pritom na nezavisnu glazben u scenu, situacija više nego prihvatljiva kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti.

„Jedna od ljepših osobina ovog mikrokozmosa zvanog scena u kojem se nalazimo jest da nismo toliko opterećeni tradicionalnim rodnim ulogama, stoga su i neprimjereni komentari relativno rijetki, barem u mom slučaju. Doista, trebalo mi je jako dugo da iskopam nekoliko sitnica koje su me svojevremeno navele na okretanje očima, a to su većinom komentari tehničara ili ton majstora koji forsiraju da mi pomognu ili mi se približe, unatoč jasno iskomuniciranom “Ne, hvala!” ili da mi njihova pomoć ne treba.

Ovako kad se prisjetim, to su uglavnom bili stariji “kavaliri” ili tehničari za koje je očito da inače ne rade koncerte alternativne glazbe, pa im je žena na bubnju maksimalna egzotika. Nadalje, što se tiče moje organizacije koncerata u Močvari ili pak organiziranja turneja vlastitih bendova, sada se kroz smijeh prisjećam kada me je jedan kolega išao pohvaliti mom dečku diveći se mojoj organizacijskoj sposobnosti riječima da sam “nevjerojatno to izvela, kao muško”.“

Na dobrom putu

Pitali smo je i je li po njezinom mišljenju rodna ravnopravnost prisutna na hrvatskoj glazbenoj sceni danas ili još uvijek ima mjesta za napredak i daleko bolju i vidljiviju rodnu ravnopravnost od postojeće?

„Smatram da je naša scena na dobrom putu, osobito što se tiče Zagreba. U manjim i tradicionalnijim sredinama sigurno i dalje vlada tabu žene u bendu, osobito na bubnjevima. I sama dolazim iz manjeg grada i sjećam se jednog bizarnog susreta u srednjoj školi kad sam deset godina starijem bubnjaru rekla kako me jako privlači taj instrument, na što mi je on rekao da je to superkul, ali da nikad neću moći ništa s tim učiniti jer sam žena. Danas mi je gotovo nezamislivo da to netko nekome kaže, pa samim time pretpostavljam da smo se barem malo udaljili od takvih rigoroznih stavova.“

Svakako treba napomenuti, kada je riječ o hrvatskoj glazbenoj sceni da PR klubova, kolektiva, glazbenika ili festivala vode uglavnom žene. Jedna od njih je i Katja Jukić koja se brine za jedan segment PR-a Tvornice kulture, Kolektiva Jeboton ansambl i etikete Jeboton, Sea Star Festivala i grupe Ki Klop.

Pitali smo je, je li ikada imala dojam da joj je teže doći do nekih ljudi, informacija ili dogovoriti neki posao zato što je žena ili je stekla dojam da je ipak ravnopravna na glazbenoj sceni kao i svi ostali?

„Nije tajna da je glazbena industrija predvođena moćnim muškarcima, statistike ne lažu. Ipak, imala sam tu ogromnu sreću da mi urednica bude jedna snažna i nevjerojatno pametna i inteligentna žena te da moj šef i mentor bude čovjek kojeg iznimno poštujem i cijenim u svim aspektima, a s jednakim se poštovanjem odnosi i prema svim ženama i djevojkama u svom timu.

Iako su na većini važnih pozicija u industriji još uvijek muškarci, u posljednje vrijeme primjećujem sve više žena koje se bave (zakulisnim) poslovima u glazbenoj industriji – od bookinga i društvenih mreža, do tehničkih poslova kao što su koncertna rasvjeta ili toniranje – što svakako ukazuje na pozitivne promjene. Čini mi se da je žene još uvijek strah krenuti u ovaj posao upravo zbog narativa koji se ustalio u našem društvu.

I sama sam se nekoliko puta našla u neugodnoj situaciji kada sam, na primjer, volontirala kao tehničarka na tonskoj probi u KSET-u, a vanjski bi se tonci ili čak članovi benda za sve informacije obraćali isključivo muškim osobama. Ponekad mi se čini da žene moraju raditi višestruko da bi postigle ono što je muškarcima imanentno dano u industriji te da bi me mnogi – pogotovo novinari ili urednici velikih portala i medija (koji su uglavnom muškarci) – ozbiljnije shvaćali da sam starija ili da sam muško.

Ipak, još sam uvijek pomalo nadobudna i ne želim dopustiti da me to sputava u poslu koji volim i želim raditi. Zaista nastojim da svojim radom i trudom, koliko god to često bilo teško i naporno u društvu u kojemu živimo, srušim predrasude i pomognem promijeniti narativ koji se ustalio u vezi sa ženama u glazbenoj industriji.“

Ima mjesta za napredak

Zanimalo nas je koliko je po njezinom mišljenju rodna ravnopravnost prisutna na hrvatskoj glazbenoj sceni danas i ima li još uvijek ima mjesta za napredak i daleko bolju i vidljiviju rodnu ravnopravnost od postojeće?

„Sama činjenica da razgovaramo o ovoj temi daje odgovor na pitanje – smatram da još uvijek ima mjesta za napredak. Čak i statistike pokazuju da rodna ravnopravnost nije prisutna na našoj glazbenoj sceni, bilo da govorimo o glazbenicama, bilo da govorimo o tome da su muškarci još uvijek na čelu svih viših pozicija i zapravo predvode našu glazbenu industriju.

Nadam se da će u budućnosti sve više žena pronalaziti hrabrost i volju da se uključe u svijet hrvatske glazbene scene, a da ćemo moje kolegice i ja poslužiti kao primjer, kako muškarcima koji smatraju da nešto ne možemo isključivo na temelju našeg roda, tako i ženama koje bi mogle (i trebale) činiti budućnost glazbene scene.„

Anja Tkalec – Punčke – Foto: Kristijan Vučković

I Anja Tkalec se složila da i te kako još ima mjesta za poboljšanje rodne ravnopravnosti iako je svjesna da je situacija znatno bolje od one kakva je bila.

„Sigurno ima mjesta za napredak. Situacija danas je znatno bolja nego prije desetak godina i vidljiva je prisutnost većeg broja glazbenica nego prije i one su puno hrabrije uzeti instrumente u ruke. Nadam se uskoro vidjeti više žena koje su zadužene i za druge poslove koji su vezani uz glazbenu industriju poput ton-majstorica, producentica, snimateljica… Čini mi se da bi taj segment trebalo dodatno poticati i podržavati jer se veliki dio glazbene industrije ne odvija na pozornici.“

Nije lako biti žena danas u Hrvatskoj kada na centralnom trgu glavnog grada Hrvatske, svake prve subote u mjesecu postoje muškarci koji kleče i mole se da se žene čednije odijevaju i da budu „drugotne“ i da je to s vremenom postalo normalno u društvu u kojem živimo. Nije lako biti žena danas u Hrvatskoj u kojoj je prošle godine ubijeno 18 žena od čega se devet slučaja vodi kao femicid dok je ove godine, u prvih šest mjeseci ubijeno deset žena od kojih su njih šest ubili njihovi partneri.

Nije lako biti žena na hrvatskoj glazbenoj sceni kada, kako je istaknula Katja Jukić nije tajna da je glazbena industrija predvođena moćnim muškarcima. Stoga bi se svi trebali zapitati zašto uopće raspravljamo i pišemo o radnoj ravnopravnosti 2025. godine kada je to odavno priznato kao temeljno ljudsko pravo?

Možda nešto nije u redu s tim istim temeljima kada još uvijek treba upozoravati na tu istu rodnu ravnopravnost. Ili možda treba biti glasniji, oštriji i zahtijevati svaki dan da se poštuju temeljna ljudska prava.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Dach se oprostio od DJ karijere nakon deset godina na sceni: “Ova odluka nije nastala preko noći”

Nakon deset i pol godina za pultom, od prvih koraka u hip-hopu do brojnih nastupa na techno partyjima, Dach je objavio kako se povlači sa scene. U objavi na Instagramu istaknuo je da je odluka dugo sazrijevala i da dolazi iz potrebe za iskrenošću i unutarnjim mirom.

Ova odluka nije nastala preko noći, dugo je sazrijevala u meni, kroz tišinu, i potrebu da budem iskren prema sebi… Techno mi je kroz godine dao nevjerojatno mnogo, slobodu, povezanost, prijateljstva i trenutke koje ću pamtiti cijeli život. Ali s vremenom sam počeo osjećati da ono što je nekad budilo svjetlo, sada iz mene izvlači mrak i bezdan. Da me partyji i cijela ta energija više ne uzdižu, nego me troše i udaljavaju od mog osobnog i duhovnog rasta”, poručio je Dach u objavi.

Dach je svojim setovima, poznatim po sirovom i impulzivnom ritmu, stekao vjernu publiku te se istaknuo kao rezident zagrebačkog Depo kluba, dok je iskustvo života u Berlinu dodatno oblikovalo njegov glazbeni izraz i pristup sceni. Kroz deset godina djelovanja iza sebe ima pet EP izdanja te suradnje s renomiranim labelima poput Betrieb Recordsa i Technodromea, a njegov zvuk balansirao je između studijskog istraživanja i klupske ekstaze.

Nešto ranije ove godine, upravo povodom tog jubileja Dach je s nama imao i veliki intervju u kojem se dotaknuo svojih početaka, rezidencije u Depou, glazbene avanture u Berlinu, produkcije i zagrebačke techno scene, te nam je tom prilikom snimio i ekskluzivni mix.

U svojoj oproštajnoj poruci Dach nije zatvorio vrata glazbi zauvijek, već je naglasio kako možda jednog dana ponovno izađe pred publiku, ali pod drugim pseudonimom, s novom energijom i porukom.

Ne osuđujem nikoga i ne okrećem leđa glazbi, samo biram mir. Biram svjetlo, tišinu i istinu.. Možda me jednog dana ponovno sretnete pod drugim pseudonimom, u nekom novom kontekstu, s drugačijom energijom i porukom.

Redovito slušanje glazbe može smanjiti rizik od demencije za čak 39%

Novo istraživanje australskog sveučilišta Monash otkrilo je da redovito slušanje glazbe u kasnijoj životnoj dobi može smanjiti rizik od razvoja demencije za čak 39%. Studija je obuhvatila više od 100 tisuća osoba starijih od 70 godina koje nisu imale dijagnozu demencije, a rezultati pokazuju da su oni koji često slušaju glazbu imali i bolje rezultate u testovima pamćenja i svakodnevnog funkcioniranja.

foto: Anna Shvets on Pexels

Osobe koje su aktivno svirale neki instrument imale su 35% manji rizik od razvoja bolesti, dok je opći rizik od kognitivnog oštećenja bio smanjen za 17%. Znanstvenici smatraju da ovakvi nalazi potvrđuju kako glazba može biti jednostavna, dostupna i učinkovita metoda za poticanje zdravijeg starenja.

Slušanje glazbe 60 minuta dnevno smanjuje kroničnu bol i poboljšava mentalno zdravlje

Prema izvješću Neuroscience Newsa, slušanje i aktivno bavljenje glazbom potiče više moždanih regija, čime se jačaju pamćenje, emocionalni odgovori i sposobnost koncentracije – funkcije koje su ključne za očuvanje kognitivnog zdravlja.

Starenje mozga ne ovisi samo o genetici i godinama, već i o životnim navikama i okolini“, istaknula je voditeljica istraživanja profesorica Joanne Ryan te dodala: “Naša studija sugerira da aktivnosti poput slušanja ili sviranja glazbe mogu pomoći u očuvanju mentalnih sposobnosti.

foto: Valentin Balan on Unsplash

Ovo istraživanje jedno je od najopsežnijih do sada i dolazi u trenutku kada broj osoba s demencijom globalno raste. Prema izvješću Alzheimer’s Disease Facts and Figures 2025, jedan od devet odraslih iznad 65 godina ima Alzheimerovu demenciju, a rizik raste s godinama.

Demencija i alzheimer ne diraju sjećanja glazbe

Iako studija zasad ne potvrđuje uzročno-posljedičnu vezu između glazbe i smanjenja rizika od bolesti, njezini rezultati nude ohrabrujuće smjernice jer melodija, ritam i emocije koje glazba budi u nama mogu biti više od zabave, predstavljajući svojevrsnu terapiju za um i tijelo.

Pioniri etno-elektronike Deep Forest premijerno u Zagrebu

Njihov dugoočekivani premijerni nastup održat će se 23. studenoga u klubu Boogaloo, u sklopu europske turneje Live Machine Tour 2025, koja obilježava 30 godina od osvajanja Grammyja za najbolji svjetski glazbeni album.

U međuvremenu, stiže i uzbudljiva vijest Deep Forest se još jednom razmatra za nominaciju na prestižnoj Grammy nagradi u kategoriji najboljeg ambijentalnog albuma, za izvanredno izdanje “Tree of Tranquility”, snimljeno u suradnji s poznatim indijskim glazbenikom Rahulom Sharmom.

Ove vijesti potvrđuju njihovu trajnu kreativnost i globalni utjecaj, čak više od tri desetljeća nakon što su postali pioniri etno-elektronike.

Publiku u Zagrebu očekuje spektakularan audiovizualni doživljaj u kojem će se spojiti moćni elektronički ritmovi, tradicionalni svjetski zvukovi i prepoznatljiva Deep Forest atmosfera. Ulaznice su u prodaji putem Eventima i Entria po cijeni od 34,90 €.

Što je VJ?

VJ, kratica za „video jockey“ ima zanimljivu povijest, a njezin nastanak veže se uz dvije priče. Prva se tiče Merril Aldighieri koja je radila u njujorškom klubu „Hurrah“ koji je među prvima imao ekrane iznad plesnog podija.

VJ Oblik 3 radovi za event “Kutak za mutak” – Foto: Marko Lopac

Plan je bio iskoristiti ekrane za puštanje video materijala u glazbenim pauzama. Međutim, nakon što je Merrill pozvana da sudjeluje u projektu, dala je prijedlog da se video materijal koristi uz glazbu koju DJ pušta, čime bi se poboljšao cjelokupni ambijent prostora. Klub ju je zaposlio kao stalnu radnicu, a ona je razvila metodu puštanja video materijala uživo kombiniranjem korištenja video kamere i projektiranih animacija.

Nekoliko mjeseci kasnije, budući vlasnici MTV-a intervjuirali su Merrill, prilikom čega se ona predstavila kao „VJ“ (Visual Jockey), kratica koju su navodno ona i osoblje kluba osmislili kako bi imali naziv za njezinu radnu poziciju. MTV je navedeni termin popularizirao u 80-ima.

S druge strane, američki časopis „Sound & Vision“ nastanak termina VJ pripisuje Ricku Moranisu, komičaru i bivšem DJ-u. On je predstavljao glazbene video spotove na televizijskom programu „Second City Televisiona“. Uloga osobe koja predstavlja video materijal koji se zatim prikazuje do tada nije postojala, a nakon Moranisovog se djelovanja popularizirala.

VJ Oblik 3 radovi za event “Kutak za mutak” – Foto: Marko Lopac

Kome god se nastanak pripisivao, korištene metode dalje su se razvijale u 1990-ima kada su VJ-i korištenjem video miksera prikazivali različite efekte preko video signala. Daljnjim razvojem video miksera u 21. st. (npr. Roland V-800HD), pojavljuje se i nova tehnologija midi kontrolera. Danas VJ-i koriste specijalizirane softvere poput Resolume-a ili Modul8-a. Oprema je evoluirala, ali osnova je ostala nepromijenjena – projekcija vizualnih efekata i danas služi kreiranju posebnog ugođaja raznih događaja. (izvor: Passion for EDM)

Samim time, VJ se u današnje vrijeme može otprilike definirati kao umjetnik koji stvara pokretne vizuale. Ti vizuali reproduciraju se na velikim ekranima noćnih klubova, festivala, koncerata ili raznih manifestacija. Projekcija vizuala često je u kombinaciji s drugim vrstama izvedbene umjetnosti poput plesa, glume ili glazbe.

Zadnje spomenuto, rukovanje vizualima u sinkronizaciji s glazbom dovelo je do razvoja VJ-anja kao umjetnosti koja je posebno primjenjiva pri izvedbi elektroničke glazbe. VJ-anje u tom kontekstu uključuje širok spektar aktivnosti, poput selekcije i pripreme video materijala, ali i dizajn cjelokupnog vizualnog identiteta glazbenog događaja. Elementi vizuala, na većim događanjima poput festivala kombiniraju se s laserima, vatrometom i dimom kako bi kompletni doživljaj bio prikladniji velikim pozornicama. (izvor: HeavyM)

VJ Oblik 3 radovi za event “Kutak za mutak” – Foto: Marko Lopac

Izvedba VJ-a u klubovima i festivalima predstavlja najdinamičniji aspekt VJ-ing kulture jer zahtijeva usklađenost s izvedbom DJ-a, za što je potreban balans između pripreme i spontanosti, koja se postiže projekcijama unaprijed pripremljenih vizuala, ali se ostavlja prostor i za neočekivane trenutke koji zahtijevaju spontanost. (izvor: Heavy M)

Da bi se postigla usklađenost vizualnih i auditivnih elemenata, potrebna je i bliska suradnja s DJ-evima. Tako neki DJ-evi u nastupima često surađuju s istim VJ-ima, koji dobro razumiju njihov stil. Općenito se posao VJ-a isprepliće i zapravo je neodvojiv od posla DJ-a. Glavnu razliku čini oblik umjetnosti kroz koju se izražavaju – vizuali/glazba, no ostali elementi se podudaraju.

Isto kako DJ pristupa drukčije setovima u klubovima ili na festivalima, VJ na isti način svoj rad prilagođava različitim pozornicama. Njihov karijerni put također ima sličnosti, jer često manje gaže vode ka većima, a u današnje vrijeme, uz dobre vještine, nužna je i samopromocija kako bi se za njihov rad pročulo.

Pošto jedno ide uz drugo, organizatori glazbenih događaja u današnje vrijeme, osim pametnog odabira DJ-eva moraju uvijek uzeti u obzir i vizualni element. Iako je logično da neki, često manji događaji, nemaju vizuale ili ako imaju, da su automatizirani tako da ne dominiraju, s druge je strane teško zamisliti velike festivale bez VJ-a.

Time zapravo dolazi do rascjepa u korištenim metodama organizacije događaja. Pojedini nastupi, poput Anym-inih, dovode se na razinu vizualnih spektakala. Takvo pomicanje granica audiovizualnog iskustva posljedica je evolucije i komercijalizacije elektroničke glazbe. Veće pozornice zahtijevaju i veće, kompleksnije vizuale.

S druge strane, pojedini nastupi ostaju na razini mračnih klubova u kojemu se cilja na što manji vizualni doživljaj, a što veći fokus na glazbu. Primjer toga su berlinski klubovi, u kojima su nerijetko rasvjeta i vizuali gotovo nepostojeći, što stvara kompletno drukčiji doživljaj. Ipak, i ovdje možemo govoriti o utjecaju vizualnog na kompletni ugođaj, samo što je taj utjecaj namjerno minimalistički.

Bili na velikim pozornicama ili u klubovima, srž postojanja vizuala uz glazbu je identična. Kao nekad popratni, nekad ravnopravni element partija, VJ-i vizualima komplementiraju glazbu na što prikladniji način. Slojevitiji zvukovi mogu biti popraćeni i kompleksnijim vizualima, čega je dobar primjer psytrance glazba, čiji se hipnotični zvukovi kroz vizuale prezentiraju impresivnim geometrijskim oblicima:

Iako je uloga VJ-a bitna, uz njihov posao veže se i problem anonimnosti, koji polazi od ideje da njihov rad, iako je usko vezan uz DJ-ev, nije dovoljno dobro prepoznat u široj javnosti. Razlozi tome leže u brojnim faktorima, poput nepravedne prezentacije događaja od strane organizatora, namjerno ili nenamjerno slabe samopromocije samog VJ-a, interesa publike za gotov proizvod te samoj prirode izvedbe.

Bio svijet elektroničke glazbe prema njima nepravedan ili ne, uloga VJ-a u kontekstu modernog multisenzornog iskustva koja pojedini događaji pružaju je nezamjenjiva. U vremenu za koje volimo govoriti da je sposobnost pažnje kod ljudi skraćena, a potreba za usavršenim gotovim proizvodom povećana, potrebu za obostranim prepoznavanjem dobro je opisao vizualni umjetnik Kushtrim Juniku, koji na pitanje DJ-a „jesi li uživao u glazbi?“ u šali odgovara „a jesi li ti uživao u vizualima“?

Iako šala, njezine implikacije nadilaze humor jer je zapravo podsjetnik na to da obje strane doprinose istom trenutku, za istu publiku, koja savršen proizvod dobiva upravo kada je skladna izvedba rezultat uzajamnog poštovanja.