Bob Moses u svoju glazbu ekstrahira najbolje od elektronike i klasičnijeg pop-rocka. Njihova fuzija sanjivog sintesajzera, emotivne gitare, ritmičnog bubnja te inteligentnih tekstova osvojila je svijet.



Duo iz Vancouvera kojeg čine Tom Howie i Jimmy Vallance jedna je od zanimljivijih novijih urbanih glazbenih atrakcija, koja je u samo šest godina postojanja došla do višestrukih nominacija za Grammy, a veliki fan njihove na trenutke sumorne, ali prije svega uvjerljive melankolije je čak i Elton John. U četvrtak, 13. lipnja, prvi put dolaze u Hrvatsku, i to u zagrebačku Operu, gdje će skupa s njima nastupiti Ilija Rudman i Nik Orosi. Ususret koncertu, Tena Šarčević iz Jutarnjeg razgovarala je sa Jimmy Vallance-om.



Ulaznice: https://bit.ly/BobMosesZagreb

FB event
https://www.facebook.com/events/727233737674408/

Ime vašeg dua je svojevrsni hommage arhitektu Robertu Mosesu, interesantnom čovjeku koji je zaslužan za velik dio infrastrukture New Yorka. Možete li nam objasniti što vas je kod njega najviše fasciniralo?

– Da budemo iskreni, nismo znali tko je on kad smo dobili ime. Francis Harris, šef našeg labela u to vrijeme, nazvao nas je Bob Moses. Tek smo kasnije istraživali, čitali njegovu biografiju ‘The Power Broker’ i počeli skupljati fragmente njegova života. Prilično je nevjerojatno da je čovjek koji se bavio izradom plana grada bio sposoban proširiti svoj utjecaj do najviših vladinih slojeva i imati toliko ogromnu količinu moći. Njegova je vladavina bila prilično kontroverzna, no New York i danas osjeća posljedice njegovih pothvata… bilo to dobro ili loše.



Smetaju li vam usporedbe s, recimo, Radioheadom ili čak ranom fazom Coldplaya?

– Volimo oba benda i takve nam usporedbe laskaju.

Osim po sanjivim melodijama i vokalu, prepoznati ste i po magično realističnim tekstovima pjesama. Kako pišete tekstove i što vas u tome smislu najviše inspirira?

– Svu glazbu, kao i tekstove, pišemo skupa. Ponekad se dogodi da netko dobije ideju dok smo razdvojeni, ali na kraju ih sve prođemo skupa. Zajedno funkcioniramo kao filter za ideje. Tom može misliti da je nešto što je stvorio dosadno, a ja ću mu reći da je zapravo vrlo kvalitetno. Stvar funkcionira i vice versa. U svakom slučaju, puno je zabavnije no što bi bilo da je svaki od nas sam.

Pišemo o onome što znamo. Naši životi, političke i društvene teme su nam najvažnije.



Tale of Us, Joris Voorn and RAC su neki od umjetnika koji su radili remixe vaših pjesama. Imate li neki omiljeni remix kod kojeg vas je iznenadilo kako vaša glazba može zazvučati kada ju netko drugi uzme u svoje ruke?

– Jamie Jones je upravo napravio remix za pjesmu ‘Enough to Believe’. To je u originalu prilično chill stvar, jedna predivna pjesma koja je upotpunila naš album, a Jamie ju je pretvorio u pravog klupskog ‘bangera’. Uspio je stvoriti jednu novu jačinu bez da je kompromitirao originalni osjećaj koji prevladava u pjesmi. Ne znam kako je to učinio, ali redovito je ubacujemo u svoje DJ setove i odlično funkcionira! Jako nas je iznenadila, u dobrom smislu.



Bili ste nominirani za Grammy (a jedan od remixa ga je i dobio), svirate na ekstra popularnim festivalima, a jedna od vaših pjesama je čak dospjela i u FIFA igricu. Kako se osjećate?

– Da budem iskren, oduševljen sam svime time! Zaista ne očekujemo ništa. Samo stvaramo glazbu koja nam se sviđa i nadamo se da će je cijeniti i drugi ljudi. Uvijek je fantastično kad budemo nominirani za neku važnu nagradu ili pozvani u veliku TV emisiju. Kad počneš, uvijek se nadaš i sanjaš da će ljudi mariti za tvoju glazbu, ali nikada ne znaš hoće li doista biti tako.

Jeste li možda upoznati s radom nekih hrvatskih lokalnih umjetnika?

– Prvi put dolazimo u Hrvatsku i vrlo smo uzbuđeni! Da budem iskren, ne znamo puno o zemlji. Na fotografijama izgleda nevjerojatno lijepo, a neki od naših prijatelja kod vas organiziraju i festival Lighthouse. Radujemo se dolasku.