Jedno iz ovoga kluba je i sasvim nova metoda testiranja ecstasyja koja ima potencijal poboljšati pouzdanost i višestruko olakšati samotestiranje ili profesionalno testiranje.

MDMA je prošla neobičan put, jednako demonizirana i hvaljena u svakoj etapi. 1913., u labosu na početku stoljeća, prvi puta je sintetiziran spoj koji danas od milja nazivaš Molly. U inicijalnom trenu nikada nije testirana na ljudima sve dok je iznova 1976. nije sintetizirao Alexander Shulgin, koji ju je, u maniri ludih 70-ih, testirao na samome sebi.


 
Sasvim impresioniran njenim mogućnostima, proslijedio ju je psihijatru Leu Zeffu koji je odlučio poučiti ostale psihijatre kako da je pravilnim doziranjem iskoriste u svrhu liječenja diljem svijeta. Probali su je držati u tajnosti i zvali je šifriranim imenom "Adam". No, kako ljudska priroda slabo podnosi tajne i baš poput biblijskog protagonista sklona je iskušenjima, "Adam" se u ranim 80-ima našao na teksaškim podijima (Stark Club u Dallasu). Kasnih 80-ih preselila se na Ibizu u klubove poput Amnesie i Ku-a i 1988. britanski DJ-i u posjetu Ibizi, duboko dirnuti iskustvom, ponijeli su kući opušteni balearski stav u London. Ecstasy i glazba uskoro su postali nerazdvojni i mali raveovi su se pretvorili u goleme višednevne partije, a MDMA se utkala u europsku i globalnu rave scenu.

Sada smo na točci u kojoj se spoj polako vraća svojim iskonskih svrhama liječenja, dok je simultano toliko utkan u plesnu kulturu da umjesto manipulacije i kontrole strahom od kažnjavanja postoje harm reduction programi svjesni da mačak, jednom pušten iz vreće, uglavnom u nju više ne ulazi. Sažetak načina na koji metoda funkcionira uključuje postojanje atomske loptice koja sadrži molekule dizajnirane da izađu iz lopte i zasvijetle kada dođu u kontakt s MDMA-om i tada ih senzor može uhvatiti. Ako u testiranom uzorku nema aktivnih supstanci tj. ako vam je prodan potencijalno opasan sastojak nepoznatog sastava, molekule ostaju neaktivirane.



Uvažena gospoda u kutama sa Sveučilišta u južnoj Danskoj, Politehničkog sveučilišta u Valenciji i španjolskog CIBER-BBN-a zajedno polažu pravo na otkriće i napominju da to znači da neće više biti potrebna uporaba skupe opreme, da će se smanjiti čekanje na rezultate i da je mogućnost za lažno pozitivno minimalna.

Jan O. Jeppesen, profesor kemije na sveučilištu južne Danske napominje: "Smatramo da postoji potreba za pouzdanijim, jeftinijim i više prema korisnicima orijentiranim testovima. Ono što našu metodu razlučuje od drugih je da može detektirati i male tragove". Za detalju prezentaciju novog istraživanja slobodni ste oko svrnuti na Royal Society of Chemistry časopis Chemical Communications.

Želite li uživati u kemijskim izletima teško da će vas itko spriječiti i nemamo nikakvu namjeru moralizirati visoko podignutog prsta, ali držite se pravila, testirajte što imate, čuvajte sebe i one oko sebe i uvijek nosite vodu, pomozite bez razmišljanja ako vidite da je pomoć potrebna.