Na plesnom podiju događa se nešto što izvan kluba rijetko doživljavamo. Okruženi smo ljudima koje ne poznajemo. Ne znamo njihova imena, čime se bave ni odakle dolaze, a onda DJ napravi pravi prijelaz, bas sjedne na mjesto i odjednom se deseci ili stotine ljudi pokrenu gotovo istovremeno.

Netko podigne ruke, netko se okrene prema prijateljima, netko se nasmije. U nekoliko sekundi cijeli prostor reagira na isti zvuk.

Zašto se to događa?

Glazba nas usklađuje

Ples nije samo individualno iskustvo. Kada se krećemo uz isti ritam, počinjemo se usklađivati s ljudima oko sebe – ponekad svjesno, a ponekad potpuno nesvjesno.

Istraživanje objavljeno u časopisu PLOS ONE 2016. godine posebno je zanimljivo jer nije provedeno u laboratoriju, već u stvarnom klubu. Istraživači su pratili kretanje 46 posjetitelja tijekom glazbenog seta pomoću senzora u pametnim telefonima. Pokazalo se da se njihovi pokreti međusobno sinkroniziraju, posebno uz ritmove koji odgovaraju otprilike 100–150 otkucaja u minuti.

Dakle, onaj trenutak kada se čini da cijeli podij diše zajedno nije samo naš dojam. Ljudi se doista počinju kretati usklađenije.

Od plesa do osjećaja bliskosti

Ali što se događa kada se nepoznati ljudi kreću zajedno?

Istraživanja sugeriraju da sinkronizirano kretanje može imati i društveni učinak. U eksperimentu sa „silent disco” plesom sudionici koji su se kretali sinkronizirano s drugim ljudima prijavili su veći osjećaj društvene bliskosti. Istovremeno je zabilježen i viši prag boli, koji se u takvim istraživanjima koristi kao jedan od neizravnih pokazatelja mogućeg djelovanja endorfinskog sustava.

Slične rezultate dobili su i istraživači u drugom eksperimentu: i fizički napor i sinkronizirano kretanje tijekom plesa bili su povezani s većim osjećajem povezanosti unutar grupe. To ne znači da ćemo nakon svakog plesa postati najbolji prijatelji s osobom pokraj sebe, ali objašnjava zašto nekoliko sati zajedničkog kretanja može stvoriti osjećaj da s ljudima oko sebe dijelimo nešto više od običnog prostora.

Na podiju vrijede neka druga pravila

U svakodnevnom životu stalno pazimo kako izgledamo drugima. Na poslu, u javnom prijevozu ili na ulici ponašamo se prema pravilima koja smo odavno naučili. Na plesnom podiju ta se pravila mijenjaju.

Ne moramo paziti kako izgledamo drugima, ne moramo ništa objašnjavati ni ispunjavati bilo kakva očekivanja. Možemo jednostavno biti prisutni, prepustiti se glazbi i plesati.

I upravo zato klub može djelovati kao svojevrsni odmak od svakodnevice. Nismo došli razgovarati sa svima. Nismo došli dokazivati tko smo. Došli smo zbog glazbe. A kada se pokret i glazba počnu usklađivati, granica između osobnog i zajedničkog iskustva postaje malo tanja.

Kada stranac više nije samo stranac

Sociolozi i psiholozi koriste pojam kolektivne ushićenosti (collective effervescence) za opisivanje snažnog osjećaja zajedničke energije koji se može pojaviti tijekom grupnih okupljanja.

Istraživanja kolektivnih događanja pokazala su da takva iskustva mogu biti povezana s jačim osjećajem kolektivnog identiteta, društvene povezanosti i pozitivnih emocija. U klubu to može izgledati vrlo jednostavno.

Pogledate osobu pokraj sebe. Oboje znate da je upravo došao najbolji dio pjesme. Drop dolazi. Oboje reagirate. Ne znate ništa jedno o drugome, ali u tom trenutku znate točno zašto se smijete.

Zato se vraćamo

Možda je upravo to jedan od razloga zbog kojih se ljudi uvijek vraćaju klubovima. Razlog nije uvijek samo DJ, glazba ili izlazak. Ponekad se vraćamo zbog atmosfere, ljudi i onog osjećaja da smo te noći bili dio nečega posebnog.

Istraživanja plesa pokazuju da glazba i zajedničko kretanje mogu uskladiti ljude na način koji nadilazi samo slušanje iste pjesme. Na podiju svatko i dalje ostaje svoj. Imamo različite živote, probleme, poslove i priče. Ali nekoliko sati dijelimo isti prostor, isti ritam i iste trenutke.

Možda je upravo zato dobar plesni podij toliko teško objasniti nekome tko ga nikada nije doživio.

Jer nije riječ samo o plesu – riječ je o osjećaju da, barem na trenutak, pripadamo.

Izvori

• Ellamil, M., Berson, J., Wong, J., Buckley, L. & Margulies, D. S. (2016). One in the Dance: Musical Correlates of Group Synchrony in a Real-World Club Environment. PLOS ONE 11(10): e0164783. PLOS ONE – znanstveni rad
• Tarr, B., Launay, J., Cohen, E. & Dunbar, R. I. M. (2016). Synchrony and exertion during dance independently raise pain threshold and encourage social bonding. Biology Letters. PubMed – znanstveni rad
• Kavanagh, D. J. et al. (2016). Silent disco: dancing in synchrony leads to elevated pain thresholds and social closeness. Evolution and Human Behavior. PubMed – znanstveni rad
• Páez, D. et al. (2015). Psychosocial effects of perceived emotional synchrony in collective gatherings. Journal of Personality and Social Psychology. PubMed – znanstveni rad