Umjetnik je to koji je definirao elektroničku glazbu, uz mnoge druge europske kompozitore, bandove i projekte, u obliku kakvom je danas percipiramo, doživljavamo, konzumiramo. Mnogima je bio uzor i korektivni faktor kada se nije znalo kuda i kako dalje u kreativnom razvoju.

Iako sam od malih nogu pomno pratio i uživao u njegovoj glazbi i snimkama nastupa, zadnjih nekoliko godina, moram priznati, izgubio sam ga iz fokusa, vjerojatno (zapravo sigurno) opterećen društvenim mrežama i gomilom sadržaja koji nas svakodnevno napada i na sve nas neumoljivo utječe.

No, prije nekog vremena kroz insajderske kanale stigla je vijest o turneji. I mogućem datumu u Hrvatskoj. Prvo pitanje koje sam si postavio bilo je jednostavno: koja lokacija je spremna primiti Jean-Michela, imajući pritom na umu njegove mega spektakle u Houstonu 1986. (gdje je prvi put postavio svjetski rekord u broju posjetitelja – 1.3 miljuna gledatelja), Parizu 1990. ( drugi svjetski rekord – 2.3 miljuna) , Piramide u Gizi, Trg Tiananmen u Pekingu i meni najdraži Docklands u Londonu u kojem je cijelu industrijsku zonu pretvorio u futurističku bajku.

Ubrzo je stigao odgovor: Arena u Puli.. Pa da, logičan izbor.. Svjetske glazbene megazvijezde već duže vrijeme koriste Arenu za svoje manje gigove prije glavnog dijela turneje kao odličan plejs na kojem se najbolje isproba aranžman koncerta i vide reakcije publike.. A i Hrvatska publika (naravno uz sve strance koji dolaze kao posjetitelji) je zaradila svoje mjesto u glazbenom svijetu kao vrlo zahtjevna. Kada im se netko svidi – prihvaćaju ga i uzvraćaju emociju x 100!

Jean-Michel Jarre poznat je kao pionir multimedijalnog pristupa svom live nastupu i bio sam siguran kako će Arenu iskoristiti za svoj novi audio – video spektakl na najbolji način. Datum se bližio, karte osigurane, uzbuđenje je raslo.. Pa ipak je to Jean-Michele Jarre, svi mi koji smo se počeli baviti elektroničkom glazbom i koji još uvijek aktivno djelujemo, htjeli to priznati ili ne, uvučeni smo u elektroničku bajku dijelomični ili potpuno radi tog Francuza.

Iako prepuna tek pridošlih turista (ipak je to bio prvi “udarni vikend” u sezoni), Pula je moju bolju polovicu i mene dočekala gostoljubivo, tražili smo parking u gradu dobrih 45 min, no uz pristojne upite, dobili smo još pristojnije i kvalitetne upute. Puležani u nas usmjeravali i odavali “male tajne” parkiranja, usmjeravali u uličice gdje ima i bresplatno parkinga, brinuli se jesmo li uspjeli… i jesmo – parking iznad Arene na 3 min hoda..

Ulice oko Arene prepune ali bez nekog suvišnog nemira ili nervoze.. Još za vručeg dana, ulazimo u Arenu, smještamo se i gledamo uokolo.. Arena popunjena, sve generacije su tu. da, čak i one koji su bili mladi kada ja Jean-Michele počinjao. “Zamirisalo” je na kvalitetnu zabavu. No, na ono što je uslijedilo i došlo sa pozornice, nisam očekivao.

Uvod je napravio naš Petar Dundov

Live prepun veselja, odsvirao je savršeno, što pretpostavljam nije bilo lako obzirom da je , kako sam kaže, JMJ njegov glavni uzor u kreativnom izrazu. Vrlo laskava ali i “zeznuta” pozicija za umjetnika, bez obzira na iskustvo i status.

Uslijedila je manja pauza, produkcija je čekala mrak.. s razlogom.. nešto malo nakon 21h uslijedilo je odbrojavanje.. i spektakl kojim je JMJ objasnio da je osim statusa legende još uvijek tu, na čelu i elektroničke i pop glazbe, on i dalje probija granice i gura nas sve naprijed.

Novi audio vizualni show pripremljen za ovu turneju u početku me malo iznenadio – light moderan, vizalizacije ispred aktualne mode, zapravo hologrami nekih prerazvikanih projekata mogu se sakriti pred jednostavnošću i efektom koji smo iskusili.

Hitovi koje manje više svi znaju i koje smo slušali na mnogim špicama na TV-u, albumi koji su se izlizali na našim gramofonima, doprli su do nas u novoj produkciji, modernoj, tvrdi groove i vesele melodične fraze odjekivale su Arenom.. nije dugo trebalo da se prvi plesači dignu sa svojih mjesta (pa i ja) i krenu uživati u novoj definiciji elektroničke glazbe. Sve je zvučalo poznato – a novo! Naravno, največi hitovi Oxygene, Equinoxe su najviše napalili publiku, ali ubrzo sam shvatio da svi prisutni kuže i poznaju cijelu diskografiju.

Meni osobno najdraža njegova stvar “Zoolookologie” s albuma Zoolook zazvučala je apsolutno savršeno u novom glazbenom ruhu. JMJ je predstavio svoju 3.0 verziju performansa, verziju iz koje će mnogi učiti, kopirati. Verzije su bile kratke, pop (u smislu trajanja), što je bilo odlično jer smo tako mogli čuti gotovo cijeli njegov presjek diskografije.

Nakon otvorenja, JMJ obratio se mikrofonom publici, fino, gospodski pozdravio i poželio nam dobrodošlicu u “svoju kuhinju”, kako je sam nazvao svoj setup i show prilikom jednog od mnogih obraćanja publici. Glazbom, videom i riječima dotaknuo je i komentirao mnogo toga: društvene mreže, porijeklo i začetke elektroničke glazbe, radost života.

I sve je to napravio na nevjerovatno gospodski i artistički način

Siguran sam da je svatko u publici imao svoj vrhunac, kako smo nakon koncerta ubrali među više nego zadovoljnom publikom, redao je “špice” pa smirivao ali ne umrtvio atmosferu kao najiskusniji DJ.
Moj osobni vrhunac koncerta je bio njegovo obraćanje publici u kojem se zahvalio svim autorima i producentima elektroničke glazbe koji su zaslužni za početke i nastanak iste.

Kako JMJ kaže:”.. elektronička glazba nastajala je u Europi.. u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Hrvatskoj, Engleskoj i taj nastanak nema veze ni s jazz, blues, rock glazbom ni ičim američkim”. Tabu je srušen. Koliko god neki među nama na tome inzistiraju i svoju stvar “Arpeggiator” posvetio upravo tim pionirima i začetnicima.

…kraj je uslijedio ali i savršen bis, na koji nas je JMJ pozvao riječima: “Zabavimo se još malo prije puta!!!!”

Vrijeme je prolazilo neoprostivo brzo, kao i uvijek kad si dio nečeg spektakularnog, odličnog, kraj je uslijedio ali i savršen bis, na koji nas je JMJ pozvao riječima: “Zabavimo se još malo prije puta!!!!”. Kraj je stigao.. nažalost.. Trebalo nam je nešto vremena da dođemo do daha i sredimo dojmove nakon koncerta.. no riječi i ideje su same navirale, znajući kao treba napisati i recenziju!

Osim već spomenutih zapažanja i dojmova, jedna činjenica mi se počela oblikovati u glavi, a na kraju ove recenzije i do kraja uobličila:

JMJ je vrhunski umjetnik, ali ne pretenciozan. Iskustvo i znanje koje je stekao ne samo svojim radom već i suradnjom s drugim vrhunskim svjetskim umjetnicima, u svakoj epohi svog kreativnog rada daje mu mogućnost da uživa u tome što radi i to se u njegovom nastupu vidi svake sekunde: on pleše s nama, komunicira, nadahnjuje.

Kada sam čekirao njegove društvene mreže prije koncerta, shvatio sam da je u zadnjih 15-ak godina, u session druženjima, full projektima surađivao s kremom “nove” elektroničke glazbe: od Moby-a, Daft Punka pa do njegovih najnovijih favorita, projekta “CULUMNY”, stoga ne treba biti previše iznenađen modernim tvrdim groove-om koji proizvode njegove mašine.

Vješto hoda oštricom izmedju novog, artističkog zvuka i pop produkcije, nikada ali nikada ne prilazi ni blizu granici dobrog ukusa, uživa i stvara kontinuiranu odu radosti življenja! Obećao je doći opet slijedeće godine.. Doslovno ga držimo za riječ!!

View this post on Instagram

A post shared by Klubska Scena (@klubskascena)