Skip to main content

Zagreb Music Week: od vidljivosti do scene

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Events, Vijesti.

Od 15. do 20. rujna na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u sklopu Zagreb Design Weeka, održat će se drugo izdanje Zagreb Music Weeka, glazbene i kulturne platforme koja ove godine dio programa širi i na klub Masters. U središtu programa nalazi se pitanje: Kako vidljivost postaje uspješnost?

Odgovor se ne traži samo u digitalnom dosegu, nego u prostorima, znanju, tehnologiji, organizacijama i odnosima koji domaćoj glazbi omogućuju da pronađe publiku i postane dio dugoročnoga kulturnog života grada.

(ilustracija) – Foto: Aleksandr Popov on Unsplash

Od Eurokaza do Zagreb Design Weeka

Zagreb Music Week pokrenut je 2025. godine. Projekt je pokrenuo i programski ga uređuje DJ i autor Sergej Snooze (Sergej Lugović), dok se ideja o povezivanju elektroničke glazbe s drugim područjima kulture kroz njegov rad provlači već više od dva desetljeća.

Početkom 2000-ih Snooze je kroz više izdanja Eurokaza kao DJ sudjelovao u službenim programima nakon otvaranja, povezujući elektroničku glazbu s izvedbenim kontekstom. U istom periodu je s E-Baseom nastupao u sklopu Cro-A-Portera, u vrijeme kada su modna događanja bila među rijetkim prostorima u kojima su se glazba, vizualni identitet i nova urbana publika predstavljali ravnopravno.

Zagreb Music Week nastavlja tu liniju u drukčijoj životnoj i profesionalnoj fazi.

„Suradnja sa Zagreb Design Weekom otvorila mi je mogućnost da počnem graditi nešto novo što me ispunjava i odgovara iskustvu koje danas imam. Godinama sam istodobno producirao po nekoliko evenata tjedno, DJ-irao, vodio label i dva noćna kluba, predavao, bavio se poduzetništvom, pisao znanstvene članke i odgajao dvoje djece. Danas ne želim ponavljati taj intenzitet. Zagreb Music Week omogućuje mi da sva ta iskustva povežem u jednom projektu — istraživačku znatiželju, elektroničku glazbu, organizaciju i druženje s kolegama“, kaže Sergej Snooze.

Sergej Snooze

Zagreb Music Week ne bi se u ovom obliku razvio bez otvorenosti Zagreb Design Weeka da glazbu tretira kao ravnopravan dio kreativne i urbane kulture, a ne samo kao kulisu glavnom programu. Projekt je tako dobio prostor, novu publiku i priliku za povezivanje s dizajnom, modom i tehnologijom.

U skladu s ovogodišnjom temom Trenje, susreti različitih disciplina, generacija i publika nisu popratna pojava, nego dio samog koncepta. Uključivanjem dvaju događanja u klubu Masters program se istodobno počinje povezivati s prostorima u kojima zagrebačka glazbena kultura živi tijekom cijele godine.

Mnogo događanja, manje vidljivi autori

Zagreb ima kontinuiran klupski program, nova DJ imena i brojna međunarodna gostovanja. Domaći producenti, bendovi i live izvođači ipak često ostaju slabije vidljivi u vlastitom gradu. Njihova glazba postoji na digitalnim platformama, Bandcampu i manjim izdavačkim kućama, ali bez prostora, konteksta i kontinuiteta teško prerasta u zajedničko iskustvo i trajniji odnos s lokalnom publikom.

„Ne mislim da domaće autorske glazbe nema. Problem je u tome što često nema dovoljno prostora, konteksta i kontinuiteta kroz koje može postati vidljiva. Istodobno, tijekom posljednjih godinu dana primjećujem da se taj trend počinje mijenjati. Hip-hop i trap pokazali su da domaći autori mogu razviti vlastitu publiku i postati razlog zbog kojeg tisuće ljudi kupuju ulaznice. Zanima me što elektronička scena može naučiti iz tog procesa“, objašnjava Snooze.

Razvoj domaćeg i regionalnog hip-hopa i trapa pokazuje kako se kontinuiranim radom mogu povezati autori, izdavaštvo, booking, mediji, organizatori i publika. Programi koji su započinjali u manjim prostorima postupno su izgradili generacijsku povezanost s publikom i stigli do rasprodanih klubova, sportskih dvorana i arena.

Nije riječ o modelu koji elektronička scena treba kopirati ni o uspoređivanju glazbenih žanrova. Riječ je o dokazu da domaća autorska glazba može postati glavni razlog dolaska publike, a ne samo uvod u međunarodno gostovanje.

Četiri programske poluge

Zagreb Music Week ne nudi jedan unaprijed zadani odgovor na pitanje kako vidljivost postaje uspješnost. Ovogodišnji program istražuje ga kroz četiri povezane poluge:

prostor × edukacija × tehnologija × organizacija

Utorak, 15. rujna, 20:00–23:00 — Prostor

Premijerni nastup benda TRI i Sergeja Snoozea nastao je iz spontanog, neplaniranog jama DJ-a i benda. Novi glazbeni spoj prvi će put biti javno predstavljen na Zagreb Music Weeku, pokazujući kako prostor može neočekivani susret pretvoriti u kreativni proces, suradnju i vidljivost.

Srijeda, 16. rujna, 20:00–23:00 — Edukacija

Radiona.org / Zagreb Makerspace predstavlja presjek 15 godina audio radionica, eksperimentalnih programa, DIY sintesajzera, elektroakustičnih instrumenata i kreativne elektronike. Umjesto klasične izložbene postave, publika će instrumente moći upoznati kroz njihov zvuk, konstrukciju i razgovor s ljudima koji su ih razvijali. Program pokazuje kako otvoreno dijeljenje znanja publici omogućuje da iz promatrača prijeđe u aktivnog sudionika kreativne produkcije.

Četvrtak, 17. rujna, od 19:00 — Tehnologija

dvb.digital predstavlja kolektive Horuk.hr i Masna Repchuga. Iz Horuka dolaze Bena i Giwikt, a iz Masne Repchuge Čonda, Mrzlee, Dominus i Sky.

Raspored je oblikovan tako da se izvođači i publika dvb.digitala susretnu s dizajnerima, modelima i publikom modnih revija. Glazba, moda i tehnologija tako ne ostaju odvojeni programi, nego zajedno stvaraju jedan od najizravnijih primjera ovogodišnje teme Trenje.

dvb.digital snimat će i uživo prenositi sva četiri dana večernjeg programa na Akademiji. Snimke će ostati kao trajni digitalni zapis Zagreb Music Weeka, dajući fizičkom događanju nastavak koji ne završava posljednjom večeri programa.

(ilustracija) – Foto: mybestreviews.net

Petak, 18. rujna, 20:00–23:00 — Organizacija

Udruga ZEST predstavlja zagrebački trio ISA MAI, uz samostalni DJ set Ishfaqa. Ovaj segment usmjerava pozornost na rad koji publici često ostaje nevidljiv: selekciju, komunikaciju, produkciju, povjerenje i povezivanje ljudi potrebno da interes postane događanje, zajednica i kontinuitet.

Program se 18. i 19. rujna širi i na Masters, u godini u kojoj klub obilježava 30 godina djelovanja. Uključivanjem Mastersa Zagreb Music Week povezuje se s postojećom klupskom infrastrukturom, bez zadiranja u identitet i način rada samog kluba.

U nedjelju, 20. rujna, od 12 sati održat će se Vinyl Market, susret kolekcionara, DJ-eva, izdavača, izvođača i publike posvećen pločama, razmjeni i otkrivanju glazbe.

Tijekom festivala bit će postavljen i Zagreb Music Week Stand s pločama, merchem, nezavisnim izdanjima i drugim artefaktima zagrebačke glazbene scene.

Graditi dugoročno i organski

Autorska glazba ne proizvodi samo pjesme i nastupe. Oko nje nastaju omoti, plakati, odjeća, vizualni identiteti, fizička izdanja, prostori i načini okupljanja. Autorska glazba i autorski dizajn zajedno oblikuju nezavisnu urbanu kulturu, a kroz nju odnose, znanje, povjerenje, pripadnost i nove suradnje — društveni kapital grada.

„Ovo je tek druga godina i cilj mi nije što brže povećavati program, nego Zagreb Music Week graditi dugoročno i organski. Njegov razvoj ovisit će o ljudima, prostorima, organizacijama i publici koji se oko njega okupe“, zaključuje Snooze.

Pucnjava sa smrtnim ishodom na sinoćnjem mega rave partyju u švicarskom Aarau

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Vijesti.


Švicarski list Blick izvijestio je da su pucnji ispaljeni prije 3 ujutro na “Aarauer Raveu”, godišnjoj techno zabavi koja je privukla oko 3500 ljudi na hipodromu u Aarauu između 15 sati u subotu i 2 sata ujutro u nedjelju. Napadač je u bijegu. Motivi napada i točne okolnosti zasad nisu poznati, a građani su pozvani da izbjegavaju to područje.

(ilustracija) – Foto: Kyle Loftus on Unsplash

Među ozlijeđenima su četiri muškarca i jedna žena u dobi od 24 do 27 godina. Svi su hospitalizirani, a njihove ozljede kreću se od lakših do teških. Potraga za počiniteljima, koji su trenutno nepoznati, u tijeku je, objavila je kantonalna policija Aargaua, dodajući da mogući motivi i točne okolnosti čina tek trebaju biti razjašnjeni.

Kantonalna policija pozvala je javnost da, ako ima, preda snimke incidenta. Tabloid Blick piše da se pucnjava dogodila na rave zabavi na hipodromu. Na videozapisima na njihovoj stranici čuje se pucnjava.

Velika područja grada Aaraua su ograđena, rekla je policija, a iz predostrožnosti povećala je svoju prisutnost izvan grada. Švicarska ima jednu od najviših stopa posjedovanja oružja u Europi, iako su nasilne pucnjave rijetke, a 2019. godine odobrila je stroža pravila kontrole oružja.

Prema novinama, svjedok je izvijestio da je čuo “rafalnu paljbu”, prenosi M.M./HRT/Hina.

Burning Man 2026. počinje uz toplinski val, požare i veliki korak prema solarnoj energiji

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Festivali, Vijesti.

Uz veliki požar u okolici Rena, prognoziraju se visoke temperature, mogući dim i grmljavinske oluje, zbog čega se od desetaka tisuća sudionika očekuje dodatni oprez.

Foto: Carol Highsmith’s America on Unsplash

Black Rock City ponovno će niknuti u pustinji Black Rock, a ovogodišnje izdanje održava se od 30. kolovoza do 7. rujna, uz temu „Axis Mundi“. Privremeni grad će ponovno primiti desetke tisuća sudionika prije nego što nakon festivala potpuno nestane iz pustinje.

Ipak, ovogodišnji dolazak posjetitelja odvija se u neuobičajenim okolnostima. Hawk Fire, veliki požar koji je izbio sjeverozapadno od Rena, zahvatio je više od 15.000 hektara, uz evakuacije i zatvaranja pojedinih prometnica. Organizatori Burning Mana pozvali su posjetitelje da planiraju dodatno vrijeme za putovanje, provjere stanje na cestama i ne koriste neoficijelne obilazne pravce.

Burning Man zasad se održava prema planu, a organizatori posebno pozivaju posjetitelje da budu obzirni prema lokalnom stanovništvu i ekipama koje sudjeluju u gašenju požara.

Veliki korak prema solarnoj energiji

Dok je pažnja trenutno usmjerena na požare i uvjete putovanja, Burning Man 2026. donosi i jednu važnu promjenu u samom funkcioniranju Black Rock Cityja.

Organizatori su za ovu godinu najavili SOLAR STATION, prvi solarni sustav na razini megavata u Black Rock Cityju. Sustav će omogućiti punjenje uređaja, električnih bicikala i električnih „mutant vehicles“, a dio je šireg plana smanjenja ovisnosti festivala o fosilnim gorivima.

Prema podacima Burning Man Projecta, tijekom 2025. već je 59 posto postavljenih kampova koristilo solarne panele, dok je 63% umjetničkih instalacija koristilo solarnu energiju. Istovremeno je korištenje generatora smanjeno, a kombinacija solarne energije, baterija i obnovljivih goriva omogućila je smanjenje operativnih emisija fosilnih goriva za 48% u odnosu na referentnu „business as usual“ razinu.

„Axis Mundi“ kao tema 2026.

Ovogodišnja tema Axis Mundi odnosi se na ideju središnje osi koja povezuje zemaljski i nebeski svijet, odnosno zamišljeni centar svijeta prisutan u različitim kulturama. Tema je ugrađena čak i u urbanistički plan Black Rock Cityja, pa su pojedine gradske ulice dobile imena inspirirana svetim planinama, stablima i drugim simbolima takvog „središta svijeta“.

Za 2026. uvedene su i nove B Plazas na pozicijama 2:00 i 10:00, kao novi tip prostora uz tradicionalne velike sound avenije. Burning Man tako i ove godine ostaje kombinacija privremenog grada, umjetničkog eksperimenta i društvenog laboratorija – ali ovog puta s dodatnim izazovom koji stiže izvan same pustinje: ekstremnim vremenskim i požarnim uvjetima u regiji.

Festival počinje 30. kolovoza, a Black Rock City trebao bi ponovno nestati iz pustinje 7. rujna kada je ujedno predviđeno i tradicionalno spaljivanje skulpture čovjeka.

Kako DGTL, Underground d.o.o. i ekipa rade tulume bez ekološkog mamurluka

Novi val: DJ Xani – od brušenja zanata kroz rezidencije do prvog vlastitog autorskog uratka

Napisao Toni Jurić dana . Objavljeno u Fokus.

Elektronička glazba privlačila ga je od najranijih dana, no put DJ Xania, 27-godišnjeg Splićanina Drage Antunovića, prema DJ pultu počeo je kroz nešto drugačiji glazbeni svijet. S osam godina upisao je Glazbenu školu Josipa Hatzea, gdje je proveo šest godina, no s vremenom je shvatio da se ipak ne pronalazi u okvirima klasične glazbe.

DJ Xani na Ultra Europe festivalu 2025.

Pravi zaokret dogodio se kada je imao 15 godina i odlučio okušati se u DJ-ingu. Inspiraciju je tada pronalazio u Martinu Garrixu, a prve korake pokazao mu je prijatelj DJ. Nakon što je od bake dobio svoju prvu miksetu, krenuli su sati i sati vježbanja.

Vrlo brzo stigli su i prvi nastupi po splitskim kafićima, a već sa 16 godina nastupao je u tadašnjem splitskom klubu Central, gdje je ostao redoviti izvođač do punoljetnosti. U tom je razdoblju nastupao i u zagrebačkoj Operi, dok je na Zrću imao rezidenciju tijekom festivalskih programa.

Pandemija je, kao i većini glazbenika i izvođača, zaustavila njegov ritam na nekoliko godina. Ipak, DJ Xani je u međuvremenu pronašao drugačiji put prema međunarodnom iskustvu te je posljednjih pet godina angažiran kao DJ na kruzerima europske kompanije AIDA Cruises.

Ovo ljeto donijelo mu je i novu rezidenciju u splitskom Charlie’s Baru, uz redovite nastupe u Boiler Clubu, Leea Woo i Miyu na Žnjanu. Tijekom karijere nastupao je i u Dublinu, Norveškoj te na brojnim drugim lokacijama, a među nastupima koje posebno izdvaja nalaze se Ultra Music Festival 2025. i Spring Break Festival u Noa Beach Clubu na Zrću.

DJ Xani u nekadašnjem Noa Beach Clubu

DJ Xani svoj stil opisuje kao open format. Ne želi se vezati isključivo uz jedan žanr, već u svojim setovima kombinira različite stilove, od housea i tech housea do R&B-a, hip-hopa i popa. Takav pristup temelji na energiji publike i dinamici samog prostora, a najvažnije mu je, kaže, imati dovoljno različitih glazbenih alata kojima može reagirati na ono što se događa na plesnom podiju.

Među svojim najvećim uzorima nekada je isticao Martina Garrixa, dok danas posebno cijeni hrvatske producente Matrodu i San Pacha, čiji su mu međunarodni uspjesi dodatna motivacija.

Nakon godina provedenih za DJ pultom, odlučio je napraviti ozbiljniji iskorak prema autorskom radu. Od rujna 2025. do veljače 2026. boravio je u Berlinu, gdje je studirao glazbenu produkciju u Electronic Music School.

Po završetku školovanja i povratku u Split, nastao je njegov prvi autorski singl “Fall Apart“. Pjesma je inspirirana osjećajem povratka kući, nostalgijom nakon mjeseci provedenih u hladnijem Berlinu te iščekivanjem ljeta koje je bilo pred vratima. Sam zvuk pjesme, kako objašnjava, donosi ljetne elemente i atmosferu zalaska sunca uz more, a upravo je taj kontrast između Berlina i povratka na Mediteran postao temelj njegove prve autorske priče.

Osim samostalnog rada, DJ Xani surađuje i s njemačkim producentom Cedrikom. Njihov singl “I Don’t Want You” prikupio je više od milijun slušanja i pregleda na Spotifyju i YouTubeu, dok su nedavno predstavili i drum and bass remix pjesme “Self Aware” izvođača Temper City.

Nakon nastupa u klubovima, međunarodnog iskustva na kruzerima i ulaska u svijet autorske produkcije, DJ Xani već razmišlja o sljedećem velikom koraku. Plan mu je dobiti vizu za Sjedinjene Američke Države i pokušati organizirati turneju. Američku publiku već je imao priliku upoznati kao turist, a energija i atmosfera tamošnje scene ostavili su na njega snažan dojam.

DJ Xanija možete zapratiti na Instagramu i YouTubeu.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Chicago Riders objavili „Anything You Want“ na čikaškom Phunk Junk Recordsu

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Music.

Duo iz Podstrane, aktivan od 2016. godine, ovog se puta uhvatio u koštac s pjesmom koja im je posebno privukla pažnju zbog bluesy vokala i piano riffa. Umjesto klasične obrade, te su elemente preselili u vlastiti housey kontekst.

Foto: Tica

„Traka nema puno elemenata iz originala, ali vokal vodi cijelu stvar“, kažu Chicago Riders o svom novom izdanju. Phunk Junk Records osnovao je 2012. godine producent i DJ Saladin, a kroz katalog etikete prošla su imena poput Chip E, Dread MC, Fame Sounds i Gene Farris. Chicago Ridersu je ovo ujedno novo povezivanje s američkom house tradicijom.

Novo izdanje stiže nedugo nakon njihovog nastupa na Moondance festivalu, dok vizuale koje prate release potpisuju Denis Franić i Marko Matas, autor Instagram stranice @mediaterrae. Chicago Riders svoj zvuk grade na spoju energičnih ritmova, melodija i vokala, uz utjecaje plesne glazbe 80-ih i ranih 90-ih. U produkciji i live nastupima kreću se između techna, trancea, electra i housea.

Među njihovim novijim izdanjima ističu se „Ketamine“ EP na zadarskom AfterEgo Chroniclesu te „Unspoken Truth“ na Mystic Grooveru, koji je dosegnuo #2 na Beatportovoj Top 100 Electro listi.

Chicago Riders dio su i splitskog kolektiva Los Barbaros, aktivnog od 2018. godine.

„Anything You Want“ tako donosi još jedan korak u njihovom istraživanju plesne glazbe, ovaj put kroz housey interpretaciju objavljenu na etiketi iz Chicaga.

GusGus: “Bili smo nekoliko puta u Hrvatskoj i uvijek nam je bilo jako zabavno”

Napisao Toni Jurić dana . Objavljeno u Intervjui.

Islandski GusGus uskoro stiže u Zagreb, a njihov nastup stiže u trenutku kada bend priprema novo poglavlje svoje dugogodišnje priče. Nakon tri desetljeća neprestane žanrovske evolucije, grupa predvođena Biggijem Veirom i dalje odbija stati u unaprijed određene okvire, a zagrebačkoj publici ovog rujna donosi i prve pjesme s nadolazećeg albuma.

GusGus – foto: Press

U razgovoru Biggi Veira prisjetio se glazbenog odrastanja na izoliranom Islandu, objasnio zašto GusGus zapravo smatra pop bendom te otkrio što publika može očekivati od novog materijala koji opisuje kao retrofuturistički susret 80-ih, 90-ih i rave kulture.

Dolaziš s Islanda, koji nama ovdje djeluje kao prilično egzotično i izolirano mjesto. Kako je bilo započeti glazbenu karijeru tako daleko od ostatka Europe i svijeta? Koliko je to oblikovalo vaš identitet, posebno prije 30 godina, kada internet i društvene mreže nisu postojali na način na koji ih poznajemo danas?

Kada sam počeo stvarati glazbu krajem 80-ih, barem u mojoj glavi, nije postojala ideja da će glazba s Islanda jednog dana postati svjetski poznata. Bilo je nekih pokušaja islandskih izvođača da uspiju u Velikoj Britaniji, a imali smo i Mezzoforte, jazz bend koji je s pjesmom „Garden Party” ostvario međunarodni uspjeh. Ali to je bilo nešto sasvim drugo.

Kada smo mi počinjali, nije postojao osjećaj da ćeš napraviti glazbu i onda s njom osvojiti svijet. Zato o tome zapravo nisi ni razmišljao. To je, na neki način, oblikovalo i mene. Glazbu sam u početku stvarao uglavnom za sebe, a kada sam 90-ih počeo ozbiljnije raditi i kada se pojavila rave scena, radio si glazbu za scenu koja je postojala na Islandu.

Bili smo u svom malom svijetu. To je možda danas teško zamisliti, ali tada si zaista bio u svom selu. Do glazbe je bilo teško doći, posebno 80-ih. Morao si kupovati albume, što je značilo da si u njih ulagao novac. Ako si potrošio novac na album, bolje ti je bilo da ti se svidi. Zato je album kao cjelina bio toliko važan. Pjesme koje nisu singlovi bile su važan dio identiteta benda koji pratiš. Danas, uz streaming servise, sve je puno više vezano uz playliste. Postoji toliko glazbe da nešto poslušaš dva ili tri puta i već prijeđeš na sljedeće. Tada bi jedan album slušao desetke puta.

A onda su The Sugarcubes i Björk promijenili percepciju islandske glazbe?

Da. The Sugarcubes su početkom 90-ih postali jako popularni, a onda je Björk eksplodirala 1993. godine. Mislim da je to otvorilo oči britanskim medijima. The Sugarcubes su bili neobičan bend, Björk je bila ikonična i potpuno drugačija. To je dodatno hranilo ideju Islanda kao nekakvog fantastičnog svijeta čudnih i neobičnih bića. Britanski mediji počeli su gledati prema Islandu i pitati se postoji li tamo još nešto. Pronašli su GusGus, a kasnije su otkrili i druge izvođače poput Sigur Rósa. Tako se, na neki način, otvorio prostor za islandske glazbenike.

Kada bi danas, 30 godina kasnije, započinjao novi projekt, bi li imao drukčiju perspektivu? Bi li od početka razmišljao globalno?

Iskreno, ne znam. Ne mogu se staviti u tu poziciju. Ne znam kakav bih bio glazbeni konzument da danas imam 20 godina. Kada sam počinjao 80-ih, bio si emocionalno puno više povezan s glazbom. Glazba je bila ogroman dio komunikacije među prijateljima. Razgovarali smo o bendovima, dijelili glazbu, slušali Depeche Mode i sve ostalo.

Danas možda tu ulogu imaju neke druge stvari, poput videoigara. Ne znam. Možda ovisi o kulturi i sredini. Kada sam počeo stvarati glazbu, zanimao me cijeli proces. U početku, naravno, pokušavaš raditi nešto slično bendovima koje voliš. To je prirodno, na neki način vježbaš.

A onda su 90-e donijele ogromnu promjenu. Pojavili su se novi žanrovi, novi zvukovi i potpuno nove mogućnosti unutar elektroničke glazbe. Za nekoga poput mene, tko je odrastao uz elektroničku glazbu 80-ih, to je bilo pravo otkriće. Dogodila se eksplozija mogućnosti. Danas stvarno ne znam što bih radio da ponovno počinjem. Vjerojatno bih završio kao jedan od klinaca koji u Reykjavíku rade jednostavne, zabavne pjesme za prosvjede.

Za mene biti elektronički glazbenik znači istraživati zvuk

Spomenuo si žanrove, a upravo je to jedna od stvari koja me najviše zanima kada razgovaram s glazbenicima. GusGus je gotovo nemoguće smjestiti u jednu ladicu. Kroz 30 godina prošli ste techno, house, pop, ambient, remikse i sve između. Koliko je bilo važno ostati slobodan i ne završiti u jednoj žanrovskoj niši?

Kada sam počeo pristupati glazbi, nije postojalo toliko strogo žanrovsko razmišljanje. Početkom 90-ih ljudi su istraživali sve moguće nove stvari. Nešto je danas bilo house, nešto drugo sutra, a sve se toliko brzo mijenjalo da ljudi zapravo nisu razmišljali o tome rade li nešto unutar određenog žanra. Jednostavno su istraživali, a tek kasnije bi netko rekao: „Ovo je novi zvuk. Kako ćemo ga nazvati?” Bio je to period u kojem su žanrovi nastajali. Ako poslušaš intelligent dance music s početka 90-ih, pronaći ćeš ambient, čudne eksperimente, utjecaje folka i razne druge elemente.

Ako želiš jako pojednostaviti stvari, možeš reći da je house proizašao iz disco i soul glazbe, dok je techno imao više poveznica s novim valom i bendovima poput Depeche Modea. Ali mi smo oduvijek radili pop glazbu.

Zanimljivo je čuti GusGus opisati kao pop bend.

Da, ali to je oduvijek bio naš cilj. Radimo pop glazbu, samo uzimamo stvari koje volimo iz različitih smjerova.

Nikada nisam bio potpuno vezan uz jedan žanr. Ako radiš techno, onda bi, prema toj logici, stalno morao pratiti sve novo što se događa u technu, nove zvukove koje ljudi koriste i trendove unutar scene. Ali meni je važnija jedna druga stvar, a to je stvaranje zvukova.

Za mene biti elektronički glazbenik znači istraživati zvuk. Ne radi se samo o tome da uzmeš postojeće zvukove i složiš ih zajedno kako bi napravio pjesmu. Radi se i o stvaranju novih zvukova. Pokušavaš pronaći nešto zanimljivo. Kada pronađeš nešto što ti se sviđa, počneš to dalje razvijati i koristiti, a s vremenom to postane dio tvog identiteta.

Znači, žanr dolazi tek kasnije?

Upravo tako. Moja prva velika ljubav bio je hi-NRG disco, glazba koja je bila povezana s gay klubovima i scenom ranih 80-ih, s puno dramatike, soul utjecaja i, naravno, Giorgiom Moroderom. Volio sam i italo disco, koji je bio više orijentiran na pop melodije i progresije. A onda sam obožavao Depeche Mode i taj njihov industrijski, mračniji pristup zvuku.

Ako poslušaš početak „Photographic” iz 1981. i nekome kažeš da je to techno, možda će ti povjerovati.. Glazba mi nikada nije dolazila kao unaprijed definirani žanr. Doživljavao sam je kao evoluciju kojoj svjedočim. Sve etikete dolaze kasnije.

Čak i danas, kada odem na Beatport tražiti glazbu, često se pitam: „Zašto je ovo progressive house?” Ili: „Zašto je ovo techno?” Mnoge etikete više mi jednostavno nemaju smisla.

Imaju li onda žanrovski puristi ipak svoju ulogu?

Mogu ih razumjeti. Nisam purist, ali razumijem tu potrebu. To je pomalo poput skupljanja maraka. Želiš se identificirati s nečim i onda precizno određuješ što pripada toj kategoriji, a što ne. Biti purist je dio tvog identiteta. Nitko te ne tjera da budeš purist, ti to želiš biti i onda tražiš ljude koji dijele isti pogled. Ali biti purist nije baš najplodnija pozicija ako želiš biti kreativan.

Prije nego krenemo dalje, spomenuo si nešto zanimljivo vezano za žanrove, a mislim da je to vrijedna poruka mladim producentima…

Postoji toliko zanimljive, čudne, opskurne i uzbudljive glazbe iz prošlosti koja pokazuje da još uvijek postoje područja koja nisu dovoljno istražena. Mislim da danas postoji puno mogućnosti za stvaranje zanimljive glazbe, ali nekako se to ne koristi dovoljno.

GusGus je poznat i po snažnom vizualnom identitetu. Danas su vizuali važan dio gotovo svakog većeg nastupa, DJ-i rade audio-vizualne showove, a bendovi ulažu puno u produkciju. Koliko je vizualni aspekt važan za vaše live nastupe?

Mi ipak radimo drukčije od DJ-a. Želimo da ljudi dožive cijeli nastup i da se fokus tijekom koncerta mijenja. Kada je važno pjevanje i vokal, želimo da se publika fokusira na izvođača. U nekom drugom trenutku možda će pogledati vizuale. To je vrlo važna ravnoteža.

Jednom sam gledao nastup jednog njemačkog pop izvođača i tijekom jedne od njegovih najvećih pjesama cijelo sam vrijeme gledao vizuale. Kada je pjesma završila, shvatio sam da uopće nisam gledao bend. Vizuali su zapravo bili sadržaj koji je publika mogla vidjeti i na YouTubeu. I onda sam se zapitao zašto nisam gledao ljude na pozornici. Upravo je to ono što je posebno kod live nastupa.

Kod nas je zadatak vizualnog umjetnika i light engineera stvoriti snažan show, ali taj show mora biti promišljen. Ponekad vizuali uokviruju bend i usmjeravaju pažnju na njega, ponekad stvaraju određenu atmosferu, a ponekad sami preuzimaju fokus.

Ali ako cijelo vrijeme imaš nešto potpuno ludo na ekranu, publika će samo gledati ekran. A trebala bi gledati ljude koji plešu, pjevaju i zabavljaju se. Trebala bi biti dio publike i tog iskustva, a ne samo promatrati ekran.

GusGus postoji već 30 godina, a vjerojatno je to pitanje koje vam često postavljaju. Imate li neku tajnu za mlade bendove, kolektive ili producentske dvojce? Kako ostati zajedno toliko dugo i ići jedni drugima na živce samo u prihvatljivoj mjeri?

Ne znam postoji li univerzalni recept. Mislim da svatko mora pronaći način da unutar benda ostvari ono što želi. Ljudi moraju razumjeti za što su odgovorni, što je njihov projekt i što žele raditi. Mora postojati nekakav dogovor i ravnoteža.

Možda nije baš najjednostavniji savjet, ali mislim da ljudi trebaju ostati vjerni onome što žele raditi u glazbi. Istovremeno, moraš shvatiti da radiš s drugim ljudima koji imaju vlastite ideje i vlastiti kreativni put.

Ako ćemo ovo raditi zajedno, moramo pronaći način da njegujemo ono što svi želimo. Kako ja mogu pomoći tebi da zasjaš? Kako mogu pomoći drugoj osobi da ostvari nešto više, umjesto da uvijek samo pokušavam progurati svoje? Naravno, postoje situacije u kojima ja moram popustiti. Ponekad shvatiš da si prešao određenu granicu i da nešto duguješ drugoj osobi. Moraš razumjeti dinamiku rada s drugim kreativnim ljudima koji također imaju vlastite ideje i ciljeve.

Za kraj, GusGus u rujnu stiže u Hrvatsku u sklopu europske turneje. Što donosite u Zagreb i što publika može očekivati? I kako pamtiš prijašnje nastupe u Hrvatskoj?

Bili smo nekoliko puta u Hrvatskoj i uvijek nam je bilo jako zabavno. Ponekad je bilo i jako vruće, ali bilo je super.

Ono što sada donosimo jest novi album koji je već gotov. Rekao bih da je to nekakva retrofuturistička rave priča inspirirana 80-ima i 90-ima, ali napravljena prema GusGus standardima.

U Zagrebu ćemo svirati nekoliko novih pjesama s tog albuma. Materijal je vrlo klupski i plesno orijentiran, a neke smo pjesme već isprobavali na nastupima posljednjih godinu ili dvije. Bit će to pomalo rave iskustvo, ali naravno uz sve klasike. Jedna od novih pjesama zvuči kao trance iz 1995. godine, a imamo i novu stvar koja bi trebala postati singl u listopadu. To je zapravo potpuno razvijena rave pjesma.

Dakle, možemo očekivati svježe 90-e?

Da, definitivno. Svježe 90-e, malo retrofuturizma, malo rave energije i puno plesa.

GusGus će tako u zagrebačku Tvornicu kulture stići 8. rujna s novim materijalom, ali i iskustvom koje je kroz tri desetljeća učvrstilo njihov status jednog od najoriginalnijih bendova islandske elektroničke scene. A ako je suditi prema riječima Biggija Veire, publiku čeka putovanje kroz njihove klasike i novi zvuk koji se, baš poput GusGusa kroz cijelu karijeru, ne zamara previše granicama između žanrova.

Ulaznice osigurajte kroz sustav Eventim.