UNTOLD je jedan od onih festivala čiju je veličinu teško u potpunosti shvatiti preko fotografija i videa. Već pri samom ulasku vidi se koliko se ljudi nalazi na festivalskom prostoru, ali pravi osjećaj razmjera dobije se tek ulaskom na Mainstage.

Kada se ispred tebe otvori puna Cluj Arena, koja tijekom festivala može primiti približno 63.000 ljudi, postane jasno koliko je UNTOLD zapravo velik događaj.

Ovogodišnje izdanje okupilo je više od pola milijuna posjetitelja tijekom četiri dana i četiri noći. Program se odvijao na devet pozornica, a svaka od njih imala je vlastitu atmosferu, publiku i glazbeni smjer. Upravo je ta raznolikost jedna od najvećih prednosti festivala.

UNTOLD nije isključivo EDM, techno ili pop festival. Sve je pomiješano, ali svaki žanr tijekom večeri dobije svoj trenutak u kojem se posebno osjeti energija publike. Na Mainstageu se u istoj večeri može prijeći od velikog pop koncerta do stadionskog EDM showa, dok Galaxy nudi potpuno drukčiju, mračniju atmosferu posvećenu technu i houseu. Alchemy okuplja hip-hop, trap i drum and bass, a manje pozornice nude još intimnije setove i izvođače koje možda ne biste unaprijed planirali poslušati.

Četiri dana između pozornica

Kao fotograf, svaki sam dan unaprijed planirao prema izvođačima koje sam najviše želio snimiti. Glavni fokus bili su mi Mainstage, Galaxy i Alchemy, ali raspored se na festivalu ovakve veličine vrlo brzo može promijeniti. Potrebno je uračunati udaljenost između pozornica, količinu ljudi, ograničenja pristupa i vrijeme potrebno da se s opremom probije kroz publiku.

Nemoguće je stići na sve, pa je važno odrediti prioritete, ali istovremeno ostati fleksibilan. Kada bih imao slobodan period između većih nastupa, odlazio sam na manje pozornice. Upravo sam tamo nekoliko puta naišao na odličnu atmosferu i izvođače od kojih nisam unaprijed ništa posebno očekivao.

Najviše su me iznenadili Manuel Riva i Andrew Dum. Na njihov set sam došao bez velikih očekivanja, ali energija publike bila je odlična od samog početka. Takvi trenuci podsjećaju zašto se na festivalu ne treba koncentrirati samo na najveća imena. Ponekad najbolju atmosferu pronađeš slučajno, na pozornici pokraj koje si samo planirao proći.

Ingrosso i Solomun kao osobni favoriti

Od svih nastupa najviše su mi ostali Sebastian Ingrosso i Solomun. Obojicu sam već dugo želio čuti uživo, zbog čega su njihovi setovi za mene imali dodatnu vrijednost.

Glazba Swedish House Mafije dugo mi je posebno draga, pa je fotografiranje Ingrossa na jednom od najvećih festivalskih stageova bilo nešto čemu sam se unaprijed veselio. Njegov set imao je upravo onu vrstu energije koju očekuješ od velikog Mainstage nastupa: puna arena, snažna produkcija i publika koja reagira na gotovo svaki prijelaz.

Solomun je bio drukčije iskustvo. Jedan je od mojih najdražih izvođača, a ovo mi je bio prvi put da ga slušam uživo. Istovremeno sam ga želio što bolje fotografirati i stvarno doživjeti set, što ponekad nije jednostavno spojiti. Kada radiš, stalno razmišljaš o poziciji, svjetlu, kadru i sljedećem trenutku, ali kod nekih se nastupa moraš podsjetiti da nakratko spustiš kameru i uživaš u glazbi.

Fotografiranje u prepunom Galaxyju

Galaxy Stage bio mi je najveći fotografski izazov. Prostor i pristup nisu bili najbolje prilagođeni medijima, posebno kada bi nastupala najveća imena. Dvorana bi se potpuno ispunila, a bez backstage pristupa morao sam se s opremom probijati kroz publiku i stalno tražiti poziciju s koje se uopće može dobiti čist kadar.

Općenito je organizacija festivala bila na vrlo visokoj razini. Struktura prostora, sigurnost, security, ponuda hrane i količina dodatnih sadržaja bili su stvarno dobro riješeni. Unatoč ogromnom broju ljudi, većina se situacija rješavala organizirano i bez većih problema.

Jedina stvar koja mi nije najbolje sjela bio je odabir prostora za pojedine izvođače. Neka su velika imena bila postavljena u zatvorene dvorane koje bi vrlo brzo dosegnule maksimalni kapacitet. Zbog toga dio publike nije uspio ući i propustio je nastup koji je možda bio glavni razlog njihova dolaska. Kod festivala ove veličine teško je potpuno izbjeći takve situacije, ali raspored pojedinih izvođača mogao je biti bolje usklađen s interesom publike.

Umor koji vrijedi

Do posljednjeg dana već sam bio jako umoran zbog tempa koji sam držao tijekom cijelog festivala. Dani su bili dugi, spavanja nije bilo puno, a stalno kretanje između pozornica s opremom počelo se osjećati. Ipak, držala me želja da doživim i fotografiram izvođače koje možda neću tako skoro ponovno imati priliku vidjeti.

Cijelo iskustvo puno mi je značilo i zbog ljudi koje sam upoznao. Tijekom četiri dana susreo sam brojne fotografe, videografe i druge kolege iz različitih zemalja. Takva poznanstva i razgovori iza pozornica jedan su od dijelova festivala koji se ne vide na fotografijama, ali mogu biti jednako vrijedni kao sam materijal koji doneseš kući.

UNTOLD bih definitivno preporučio ljudima iz Hrvatske. Cluj-Napoca nije pretjerano daleko, kultura nam je dovoljno slična da se lako snaći, a glazbeni program pokriva gotovo sve. Ljubitelji techna, EDM-a i popa dobit će najviše, ali prostora ima i za hip-hop, drum and bass, house i brojne druge žanrove.

Nakon četiri intenzivne noći kući sam se vratio iscrpljen, ali još više motiviran za nastavak rada. UNTOLD mi je potvrdio koliko želim nastaviti fotografirati velike koncerte i festivale. Na kraju to nisu samo fotografije izvođača, nego spoj glazbe, publike, produkcije i svih malih trenutaka koji se događaju između najvećih nastupa.