Skip to main content

Juan MacLean: Od post punka do vrhunske elektronike

Napisao Drago D. dana . Objavljeno u Intervjui.


Uz utjecajan DFA label, kojeg vodi James Murphy iz sad već bivšeg LCD Soundsystema, on se veže iz početka. A što ga veže uz Tim Sweeneya iz Beats in Spacea otkrio nam je također. Inače, Juan MacLean je jedan vrlo osebujan lik, potječe iz banda Six Finger Satellite na kojeg je jako utjecao – Kraftwerk, a što se sve u međuvremenu izdešavalo – saznajte u ovom intervjuu.


1. Pozdrav Juan, jako lijepo od tebe što si ustupio neko vrijeme za ovaj intervju. Čime se baviš ovih dana, kako napreduje turneja albuma "In a dream"? Je li promoviraš live svirkama ili samo DJ setovi?

Napokon sam složio i pokrenuo svoj punokrvni live band, svirali smo na dosta festivala i u puno klubova kako bi ispromovirali "In a dream". Ljetos smo prošli mnogo europskih festivala, poput Primavere, ali također i dosta turneja po Americi. Naravno, nisam niti prestao s DJingom tako da je sve skupa vrlo zahtjevno i oduzima dosta vremena. Pogotovo kad u istoj večeri nastupam uživo, a prije ili poslije vrtim DJ set. Ali, naglašavam, da je to sve iznimno iskustvo, a live band je na najboljoj razini do sad.



2. Vratimo se malo unazad – možeš li nam reći kako je cijela elektronička priča kod tebe počela? I gdje bi stavio DFA u tu priču?

Moj prvi doticaj s elektronskom glazbom bio je Kraftwerk. Njih sam otkrio negdje oko 1990. godine. Ono što sam čuo me je oduševilo i "blew my mind". Meni je to zvučalo kao da rock band svira sintersajzere. Bilo je vrlo direktno, iskreno i naravno ritmički robotsko i minimalno. Isto tako uvukle su me njihove melodije koje lome srca. To je bilo moje vatreno krštenje u elektronici. Kasnije u 90tima navukao sam se na IDM poput Aphexa Twina i Autechrea, a onda sam otkrio i Detroit Techno i Chicago House. Moj prvi band Six Fingers Satellite vukao je inspiraciju iz Kraftwerka, DAF i drugih njemačkih elektroničkih bandova. Bile su to 90te. Koristili smo puno disko i elektroničke muzike u kontekstu post-punk postave banda.

S DFA se radilo upravo o obrnutom postupku. Okrenuli smo formulu na glavu. Six Fingers Satellite je bio rock band inspiriran plesnom glazbom, a DFA je bio label o pravljenju plesne glazbe s, na neki način, punk rock estetikom. Bolila nas je ona stvar što se puštalo u klubovima u ono vrijeme, radili smo našu priču i bili puno otvoreniji i eklektičniji u donosu na žanrove ili što ide i paše gdje te gdje se mi u svemu tome uklapamo.



3. Što slušaš kad si sam kod kuće i kad samo slušaš glazbu?

U zadnje vrijeme slušam dosta ambijentalne glazbe. Cijeli Harold Budd katalog naprimjer. Naravno i Brian Eno i Tangerine Dream. Hm, zapravo se tu radi o puno tužne sintersajzer glazbe. Kad perem suđe ili pospremam stan onda slušam DJ mikseve.


4. Je li si pročitao nešto u zadnje vrijeme? Neka preporuka?

Upravo sam pročitao "Perfidiju" od Jamesa Ellroya, on mi je jedan od autora koji su mi favoriti cijeli život. Riječ je o majstoru uranjanja u određeni vremenski period i mjesto. Isto tako, vrlo je američki. Također, upravo sam nabavio novog Williama Gibsona, njemu ću se posvetiti ovu večer. On je još jedan autor koji se bavi sveobuhvatnim alternativnim realnostima bilo vremena ili mjesta. Smatram ga pravim vizionarom.



5. Što se sprema od izdanja u budućnosti?

Upravo radim na remiksu s Tim Sweeneyem s kojim imam zajednički projekt. Prvi remiks izaći će na Andy Butlerovom (Hercules&Love Affair) labelu. Zvuk koji istražujemo je vrlo mašinski – puno 101/303/808/909. Skoro svi Rolandi su u igri. Prilično je tvrdo, ili da kažem – tuff.


6. Za kraj, koja su tvoja sjećanja iz Hrvatske. Znamo da si nastupio na Electric Elephantu i na svirci u Zagrebu na Sicko Disko večeri u Sirupu.

Ahhh, sjećam se tamo stvarno dobrog provoda. Htio bih se vratiti. Sjećam se da su ljudi bili iznimno dragi i da sam svirao cijelu noć ne želeći prestati.

Juan,
Thank you very much once more .)


Piše: Marjan Marmat Matkovic

Godina 2015. kroz oči Pere Fullhousea

Napisao Drago D. dana . Objavljeno u Vijesti.


"Puno gigova, nastupa u klubovima, festivalima. Moondance festival iza kojega stojim je dignut na višu razinu i prepoznat je izvan naših granica kao kvalitetan techno festival. Kao promotor ugostio sam artiste koje sam odavno želio dovesti: Octave One, Analogue Cops, Oliver Deutschnmanna, DJ Bonea. I jedna od najvažnijih stvari je da je Moondance iznjedrio dva fantastična domaća live izvođača – Ivana Komlinovića i Jana Kinčla Zeroa. Moram spomeuti i splitski klub Junglu koju sam sa suradnicimo uspio oživiti. Pred kraj godine dobio sam kao šlag na kraju dva giga u Berlinu, Ritter Butzke i kultnom Golden Gateu.

 

Pero FullHouse – Jungla's Fever Mix by Pero Fullhouse on Mixcloud

 

Godinu završavam Božićnim partijem u Jungli 25.12. uz live svirke Komlinovića i Zera, te potom Dočekom Nove godine – prvo ću nastupiti u Jungli uz Alexandra Kowalskog, a poslije i na splitskoj Rivi od 3-4 ujutro. Drago mi je da su organizatori uvrstili i techno u taj po prvi put urbani doček. Split ima jaku tradiciju elektroničke glazbe i napokon je stiglo priznanje. Uvjeren sam da je to sve uvertira u fantastičnu 2016. za koju se trenutno puno toga planira".
{youtube}vtDMwoAMB6U{/youtube}

Trake koje su me oduševile ove godine:
Subjected – Shift (Oscar Mulero Remix) [Warm Up Recordings]
Inigo Kennedy – Requiem (Efdemin 'Journey To The Stars' Mix) [Token]
Patrick Walker – Outpost [Soma]
Möd3rn – Mö 15 [Mod3rn]
Dan Curtin – Selfish feat Habida (Analogue Cops remix) [Turquoise Blue Recordings]
Bjarki – I Wanna Go Bang [TRIP]
Aphrohead – Let's Prance (Radio Slave & Thomas Gandey Last Communication Remix) [Crosstown Rebels]
Woo York – Blade Runner [Soma]
Dj Deep & Roman Poncet – Exsurgence (Main Mix) [TRESOR]
{youtube}dgAohdz8Np0{/youtube}

nils

Video: Jon Hopkins & Nils Frahm Live Improvisation

Napisao Daria Grudić dana . Objavljeno u Vijesti.


Jon Hopkins je podijelio 6-minutni video snimljen 2014. u Berlinu, u kojem možete čuti (i vidjeti) njegov live jam session s Nilsom Frahmom.

''Prošle sam godine nastupao s Nilsom Frahmom u Berlinu. Krenuli smo improvizirati bez ikakvog plana, osim što je bila određena početna nota. Zvuk nije najkvalitetnije uhvaćen, ali nadam se da možete otprilike doživjeti što se događalo'', kaže Hopkins na svom Facebooku. 

 

Nils Frahm & Jon Hopkins live improvisation

Last year I played with Nils Frahm in Berlin. For the encore we tried improvising something together with nothing planned apart from a starting note. The audio wasn't captured perfectly but hopefully you can tell what was going on at least as well as we could.

Posted by Jon Hopkins on Friday, December 18, 2015

9 elektroničkih skandala 2015.!

Napisao Lana Kovačić dana . Objavljeno u Vijesti.

 
Sve ono što stvara ljudski um po samoj definiciji ljudskog je sklono pogrešci, krivoj procjeni ili jednostavno nastaje kao rezultat nepromišljenih akcija, prevelikih ega, predugih jezika ili loših ideja. 
 
Pa kako je svaka godina obilježena nečime, 2015. ni po čemu nije iznimka, stoga za kratki presjek sočnosti i mali odmor od ozbiljnosti ponedjeljka zavali se u stolac i podsjetimo se na priče koje su tresle ove godine.
 
Deadmau5 je imao burnu godinu koja je završila napuštanjem Twittera i Facebooka zbog "idiota" prethodnog tjedna, ali kroz proteklih 12 mjeseci mogli smo ga mogli pratiti kroz sve od Deadmau5 The Musical eskpadae, preko više-milijunske tužbe bivšem labelu Play Records, kraja sudske sage s Disneyem oko korištenja lika i djela miša, preko redovnih Twitter ratova sa svima od Skrillexa do Madonne.

 
Slijedi potpuni crash EDM filma na blagajnama. Pokušaj filmske kapitalizacije na elektroničkoj kulturi, s Zackom Effronom u glavnoj ulozi, spektakularno je propao u kinima i We Are Your Friends je tako u prvom vikendu prikazivanja zaradio ni polovicu inicijalno utrošenog budžeta od 6 milijuna dolara za snimanje postavši četvrti najgore rangirani film ikada u kinematografskoj povijesti, kako je podijelio Box Office Mojo.

 
Otok koji na svojim leđima nosi golemi dio rave kulture, Ibiza, ove godine susreo se s velikom zvijeri ispucalih usana, sušom. Ibiza se vodom snabdijeva iz mreže podzemnih jezera i tri postrojenja za desalinizaciju koja morsku vodu pretvaraju u pitku, ali milijuni turista koji svake godine dolaze proplesati noći na Ibizi ostavili su svoj trag na ekosistemu. Postalo je tako kritično da je vlada Balearskog otočja u rujnu uvela stroge zakone proglasivši kritično sušno stanje. Kvaka je u tome da Ibiza živi od clubbinga, ali ista stvar koja omogućuje život ujedno i ubija otok.

 
Još jedna ružna mrlja na povijesti 2015. je preko 500 uhićenja u LA-ju za Halloween vikend na Hard day of the Deadu i Escapeu. Većina transgresivnih teenagera uhvaćena je zbog javnog opijanja i posjedovanja ili korištenja kontroliranih supstanci. S jedne strane je u redu paziti na one koji ne paze sami na sebe, ali s druge strane nema li policija zaista važnijeg posla od stavljanja lisica na petstotinjak plačljivih lica koja su se samo željela zabaviti.
 
Jedan od najistaknutijih skandala godine koji je odjeknuo medijskim poljanama je TomorrowWorldov kolosalni propust u prijevozu partijanera, koji su mokri i umorni spavali po podu u šumama. Iako je Woodstock bio organiziran od strane rasplesanih hippija ipak je bio organiziran bolje od postapokaliptičnog završetka TomorrowWorlda u kojem su Chattahoochee Hills pretvoreni u blatnu kaljužu uslijed neumornih kiša. Ograničivši pristup shuttleovima i taxijima koje zbog blata nisu puštali na lokaciju ostavili su desetke tisuća da spavaju na kartonskim kutijama na podu ili da s lokacije traže izlaz kroz mračne blatne šumske puteve. Službeno jedan od najvećih festivalskih failova ikada.

 
2015. će ujedno biti zapamćena kao godina ghost producer lova na vještice. Utvara ghost producinga pomolila je svoju ružnu glavu tjerajući na gorivo optužbi Mat Zoa i entuzijastičnog korisnika Twittera. Stvari su se usijale kada se na društvenim medijima pojavila fotografija popisa producenata i njihovih ghost polovica. Nitko nije bio pošteđen od Carnagea do Martina Garrixa. Čini se da je industrija samu sebe pokušala izvesti na pravi put i okrenuti leđa onima koji si u krila guraju tuđe perje.
 
SoundClud, koji je 10 godina već jedna od top platformi za preslušavanje i dijeljenje glazbe, do sada potpuno besplatno, pokrenuo je mašineriju monetizacije glazbe i on što je uslijedilo je bilo masovno micanje sadržaja i zabrane kada su čitavi outleti i labeli gubili kataloge, a neki umjetnici su eliminirani samo zato jer su … samplirali sami sebe. Tko zna gdje smo za deset godina. Možda će tada stara garda pričati klincima kao je glazba jedom bila slobodna za dijeljenje, svačija i slobodna.

 
Gledali smo i streloviti pad SFX-a, EDM tvrtke čiji Robert Sillerman je odlučio kapitalizirati novu kulturu dance glazbe koja je preplavila tržište. I čini se da je funkcioniralo… Sve dok odjednom nije. Dionice su sa visokih 13$ po komadu potonule na 0.32$ gotovo preko noći i SFX danas balansira na rubu bankrota, a planovi za privatizaciju tvrtke propali su tri puta u godinu dana, uz to da su dioničari ujedno i podigli tužbu protiv Sillermana. Bilo je tu svega, od već navedene katastrofe TomorrowWorlda, preko zamrzavanja plaćanja nezavisnim labelima, sve do otkazivanja festivala zbog slabe prodaje karata. No 2016. možda donosi promjenu jer se tvrtci pridružio veteran dance glazbe James Barton, legenda koja je podigla na noge britanski kultni klub Cream, pa tko zna. Ako si na dnu ne postoji drugi smjer nego prema gore.
 
I konačni veliki pad je bio isklesani nadgrobni spomenik karijere Marijusa Adomatisa poznatijeg i kao Ten Walls. Litvanski producent koji je globalno eksplodirao hitom "Walking With Elephants" postao je poster dečko za nepromišljeno kada je na Facebooku izlio homofobični monolog nazvavši ljude druge seksualne orijentacije onima "druge vrste" koje treba "popraviti". Nije trebalo dugo dok mu festivali nisu počeli otkazivati gaže, dok ga agent nije napustio, a dance zajednica mu okrenula leđa. Nakon nategnute isprike na nekoliko mjeseci je nestao sa scene da bi se vratio trakom "Shining" na kojoj surađuje s transrodnim umjetnikom Alexom Radfordom. Nesumnjivo pokušaj pranja imena, posipanja pepelom i umiljavanja LGBT zajednici pa sada je li iskren ili samo medijski trik i pokušaj vraćanja u žižu, to zna samo Marijus i nitko drugi.

 
I eto dragi naši, ovo ostavljamo iza sebe i radujemo se novoj godini i novim raspletima bujajućeg, pulsirajućeg globalnog pokreta. Do tada ne ludite previše na pitanja gdje ćete za Novu i s kime. Što bude bit će! Ostanite nam divni i rasplesani, klonite se skandala i čuvajte sebe i one koje volite! 
nipplepeople

Mystic i Ogi remiksirali Nipplepeople

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Vijesti.

Regionalno popularnu pjesmu "Sutra", maskirani glazbeni tandem Nippleople objavio je 2010. godine. Tim su singlom poharali domaće top liste, a uslijedili su i brojni remiksevi, budući da je materijal postavljen za skidanje te je bio objavljen i natječaj u sklopu kojeg se nudila suradnja i objava remiksa na Yammat kompilaciji.

Zaraznom elektro-pop pjesmuljku nije odolio ni riječki dvojac, Mystic i Ogi, koji su predstavili svoj psihodelični techno remiks velikog regionalnog hita. Za remiks je napravljen i popratni video za čiji je edit zaslužan Mystic, a objavljen je na njegovom YouTube kanalu.