Sredinom devedesetih godina kada je elektronička glazba polako, ali sigurno već ušla u glazbene pore u Hrvatskoj, jedna od prvih koja se „zarazila“ tim ritmovima bila je Sunčica Barišić iz Osijeka.

Ime koje je od tada do danas postalo poznato širom svijeta. Pod imenom Miss Sunshine objavila je dvadesetak EP-a za brojne inozemne diskografske kuće (Decoded Mini Records, Monocline Records, Dual RRecords, Schoene Musik, Illegal Alien Records, Swap Records, Zool Music, FVF Records, Decoy, Random Island, Tic Tac Toe Records, Vent, Kaputt Ltd., Coinsidence Records itd.) da bi 2015. godina promijenila svoje umjetničko ime u Insolate iz želje za umjetničkim identitetom koji bolje odražava njezin zvuk i stil.

Od tada do danas nastupala je na Tomorrowlandu, Exitu i Dimensionsu, berlinskom Berghainu, njujorškom Unterau i pariškom Rexu, Kolumbiji, Argentini, Kini, SAD-u itd., te nastavila objavljivati svoje singlove za brojen inozemne etikete (Deeply Rooted, Modular Expansion Records, User Expirience, Prolaterijat, Coindcidence Records, Saura, H.omwvvork Recordings, Symbolisma itd.) predstavljajući svoju viziju techno glazbe kojoj je do danas ostala vjerna.

Sredinom dvijetisućitih pokrenula je vlastitu etiketu Out of Place sa željom da ostvari potpunu kreativnu, vizualni i poslovnu slobodu. Pod tom je etiketom objavila i svoja dva albuma „Order in Chaos“ 2019. i „Full Disclosure“ 2025. godine. Neposredno prije osnivanja vlastite etikete pokrenula je i svoju večer elektroničke glazbe u Osijeku pod nazivom Traum.

Party koji se s vremenom preimenovao u Hush! a koji je ove godine osvojio i nagradu Ambasador za najbolju klupsku večer. Sunčica Barišić – Insolate jedna je od prvih hrvatskih ženskih DJ-ica i producentica koja se svojim autorskim izrazom uspjela probiti na globalnu elektroničku scenu na kojoj je ostvarila izniman uspjeh.

Je li točno da si s 14 godina otišla na prvi party elektroničke glazbe i odmah se zaljubila u taj glazbeni žanr?

Da, to je bio moj prvi posjet, iako je trajao vrlo kratko – samo nekoliko sati, jer sam kući morala biti do 22h.

O kakvom je partyu bila riječ, tko je nastupio, gdje je bio i po čemu ćeš ga najviše pamtiti?

Nastupali su lokalni DJ-evi – Loki, Sly, Vach i Vee – a party je bio u kafiću koji je na samom kraju Osijeka na jednu večer poprimio obilježja kluba. Najviše ću ga pamtiti po onome što me i dan-danas zadržalo u ovoj glazbi, a to je PLUR (peace, love, unity, respect) koji sam osjetila među ljudima.

Kakvu glazbu si slušala prije tog partya? Koje izvođače si u to vrijeme obožavala?

Obožavala sam dance devedesetih. To je bio moj prvi dodir s elektroničkom, komercijalnom glazbom – energičnom i zaraznom, punom refrena koji su se pamtili nakon prvog slušanja. Ta glazba imala je neku posebnu lakoću i optimizam; bila je soundtrack jednog bezbrižnijeg vremena, ali i moj osobni ulaz u svijet elektronike. Obožavala sam Ilana Kabilja, Sennu M, I Bee i sve koji su obilježili to razdoblje.

Kako si nakon tog partya počela pratiti elektroničku glazbu? Koji su tu bili najvažniji izvori o toj glazbi? Kako si dolazila do novih singlova?

Nakon partija počela sam intenzivnije slušati setove DJ-a do kojih sam god mogla doći, a izvori su mi vrlo često bili upravo DJ-evi koje sam slušala na tom prvom partiju. Tražila sam svaku moguću snimku, preslušavala ih iznova i iznova i upijala tu novu energiju koju sam čula kroz te setove. U to su se vrijeme setovi snimali na kazete, koje su kružile među ekipom – presnimavale su se, posuđivale i pažljivo čuvale. Nije bilo interneta ni platformi na kojima si mogao u nekoliko klikova pronaći bilo što; do glazbe se dolazilo sporije, ali možda baš zato i s većim uzbuđenjem.

Što te najviše privuklo baš technu?

Prvo ta nevjerojatna energija koju ljudi poprimaju dok slušaju glazbu, taj osjećaj zajedništva na plesnom podiju, to do danas nisam doživjela ni na jednom drugom koncertu ili eventu. Nakon toga me sve više počela privlačiti i sama ritmička struktura: hipnotički groove i zarazne repetitivne melodije koje mi ni u jednom trenutku nisu bile dosadne. Naprotiv, počela sam sve više obraćati pozornost na sitne promjene koje su mi izazivale trnce.

Kada si, i u kojem trenutku odlučila da bi i sama mogla stvarati/skladati elektroničku glazbu?

Skladati glazbu počela sam relativno kasno. Prvo samostalno izdanje imala sam 2010. godine, što znači više od deset godina nakon što sam počela svirati kao DJ. Jednostavno, takva su bila vremena – vremena bez interneta i s ograničenim pristupom informacijama, zbog čega se nikada ranije nisam ozbiljnije zainteresirala za produkciju. Vjerujem da je tome pridonijelo i to što se većinom koristio hardware, a budući da sam bila vrlo mlada, nisam mogla doći ni do financija za izlet u takav svijet. U početku je bilo i lijepo jednostavno uživati u DJ-anju i u novom životu koji mi je glazba donijela.

Koji je bio tvoj prvi singl i kakve su bile prve reakcije na njega?

Moj prvi EP bio je Hush! na portugalskom labelu Monocline, a reakcije su bile predivne. Dobila sam novi polet, i mnoga su mi se vrata otvorila upravo nakon njega.

Danas, nakon vrlo uspješne karijere, kako gledaš na taj sam početak i koliko je zapravo bila važna ta prva podrška?

Sve je bilo vrlo važno, i drago mi je što moja karijera uvijek ide laganom uzlaznom putanjom. Bez prevelikih uspona i padova, uživam u svakom koraku, imajući vremena ga procesuirati i maksimalno uživati u njemu.

Koliko si singlova i za koga objavila u Hrvatskoj prije nego si odlučila potražiti izdavač izvan granica Hrvatske?

Čini mi se, koliko me pamćenje služi, da u Hrvatskoj nisam objavila ni jedan single ni EP sve dok nisam sama pokrenula svoj label Out of Place.

Na koji si način odlučila kome ćeš vani poslati svoj singl i nadati se da će ga objaviti?

Jednostavno sam slala svoje materijale na labelove koje sama volim i kojima se divim, one čiji zvuk i estetiku pratim već godinama i koji su me inspirirali da i sama krenem u produkciju.

Na koji si način formirala prvi honorar? Koliko ti je bilo važno da već na početku zaradiš neke novce a koliko da se što bolje raširi tvoja glazba svijetom?

Honorara od produkcije u početku nije bilo – najbitnije mi je bilo da se glazba čuje i da se vrte moje trake. Glavni izvor prihoda uvijek su bile moje svirke, kojih je, kako se produkcija razvijala, bilo sve više.

Kada si i zašto postala Insolate, prestala biti Miss Sunshine i zašto baš Insolate?

Dugo sam djelovala pod imenom Miss Sunshine, ali 2015. godine odlučila sam promijeniti alias u Insolate. Razlog promjene bio je želja za umjetničkim identitetom koji bolje odražava moj zvuk i stil – pod imenom Miss Sunshine mnogi su me povezivali sa zvukom, dok sam ja puštala techno. Jednostavno sam osjetila da je vrijeme da i moje ima odraste.

Novo ime, Insolate, simbolično je povezano s mojim pravim imenom, Sunčicom, jer znači “oprženo suncem”, čime sam zadržala dio svog dosadašnjeg identiteta, ali ga oblikovala u projekt koji će zvučati ozbiljnije i odraslije.

Za koliko si izdavača do danas sve objavila svoje singlove?

Uh ima toga previše za pobrojati. Ako netko uspije neka mi se javi.

Kada si prvi puta nastupila kao DJ-ica u Hrvatskoj a kada izvan Hrvatske?

U Hrvatskoj sam svoj prvi javni nastup imala odmah nakon što sam počela svirati, već 1998. godine, dok su moji prvi nastupi u inozemstvu uslijedili već nekoliko godina poslije, i to u okolnim zemljama poput Srbije, BiH i Rumunjske.

Kako si formirala svoj prvi honorar u Hrvatskoj a kako u inozemstvu i gdje je to bilo?

Od početka sam bila plaćena za svoj rad. U početku je to bio simboličan iznos, dovoljan da si mogu priuštiti koju ploču, dok stvari nisu postale malo ozbiljnije i nastupi počeli nositi značajniju financijsku samostalnost.

Čega se ponajprije sjetiš kada se sjetiš svog prvog nastupa izvan Hrvatske?

Sjetim se putovanja u Bukurešt. Odlučili smo ići autom, a organizatori su nas uvjeravali da će put trajati šest do sedam sati. Krenuli smo kroz Transilvaniju usred zime, s kartom u rukama, bez previše hrane i ubrzo se našli u snježnoj mećavi. Put do Bukurešta trajao je više od 12 sati, došli smo umorni i gladni i skoro sam zakasnila na svoj nastup. Druga svirka, koju sam trebala imati u mjestu smještenom u planinskom dijelu Rumunjske, bila je otkazana zbog užasnih uvjeta na cesti. Tako smo ostali zarobljeni u Bukureštu nekoliko dana dok se situacija nije smirila.

Znaš li možda broj klubova i festivala u inozemstvu na kojima si do sada nastupila?

Uh, zbilja ne znam.

Kako si došla do gostovanja na nekim od najprestižnijih i najpoznatijih festivala elektroničke glazbe u svijetu kao što je na primjer Tomorrowland?

Glazba i moja produkcija oduvijek su bila jedina karta za sva moja postignuća i nastupe. Na Tomorrowland sam dobila poziv od labela na kojem sam izdavala glazbu – Coincidence records.

Nastupala si u nekim od najpoznatijih klubova širom svijeta. Kakve uspomene nosiš iz nastupa u berlinskom Berghainu?

Nastup u Berghain za mene je bio jedan od onih trenutaka kada osjetiš da se sav trud isplatio. Imala sam ogromno strahopoštovanje prema klubu u kojem sam kao posjetiteljica doživjela neke od najljepših glazbenih trenutaka u svom životu. To je prostor s posebnom energijom, s publikom koja zaista sluša i razumije glazbu.

Tijekom karijere si nastupala u Sjevernoj i Južnoj Americi, Kini, diljem Europe… Jesu li to sve bili pozivi na koje si se odazvala ili si nudila svoje nastupe?

Nastupi su dolazili kao posljedica produkcije. Nikada nisam agresivno nudila booking – moja glazba je bila moja vizitka. Kasnije su pozivi dolazili sami, kako su izdanja pronalazila put do DJ-eva, promotora i publike.

Koji od tih svih nastupa ti je ostao najviše u pamćenju i zbog čega?

Svako putovanje, pogotovo u prekooceansku zemlju, za mene je posebno iskustvo. Najviše sam puta posjetila Kolumbiju i tamo se već osjećam kao kod kuće.

Koji je najveći honorar koji si dobila za neki nastup i gdje je to bilo?

Oprosti, ne pričam o honorarima. Smatram da su takve stvari dio profesionalnog odnosa između mene i organizatora.

Vrlo se često i nažalost vrlo opravdano uz elektroničku glazbu vežu i razni opijati. Kako si se ti svih ovih godina nosila s raznim drogama i dilerima kojima si bez sumnje bila okružena?

Kao i uz svaku drugu vrstu glazbe, rekla bih čak i više, samo što se o tome ne govori jer je elektronička glazba oduvijek bila „crna ovca“ na koju su se takve stvari najlakše prišivale. Kada si profesionalac fokus je na glazbi i nema vremena za razmišljanje o drugim stvarima. Dugovječnost u ovom poslu dolazi iz discipline, a o tome govori i gotovo 30 godina rada iza mene.

Kako to da si prvi album “Order Is Chaos” odlučila objaviti tek 2019. godine?

„Order Is Chaos“ je došao tek kada sam osjetila da imam što zaokružiti u cjelinu. Album je intimnija forma, trebaš biti zrela, sigurna i spremna stati iza koncepta, tako da se onda odvažila napraviti i taj korak.

Kakav si uspjeh postigla tim albumom na globalnoj sceni?

Album je dobio snažnu podršku kolega DJ-eva i medija specijaliziranih za techno. Najvažnije mi je bilo što je pronašao publiku koja razumije moj zvuk.

Iako si tijekom 20 godina objavljivali za razne diskografske kuće iz cijeloga svijeta, svoj prvi album odlučila si objaviti za vlastitu etiketu Out Of Place. Zašto?

„Out of Place“ mi daje potpunu slobodu: kreativnu, vizualnu i poslovnu. Album je bio osobna priča i željela sam da izađe bez vanjskih pritisaka.

Zašto si odlučila pokrenuti vlastitu etiketu?

Zato što sam željela nezavisnost. Nakon godina slanja demo materijala, htjela sam prostor gdje ću sama odlučivati, i za sebe i za druge umjetnike.

Kada si odlučila organizirati partye u Osijeku i koliko su ti partyi pomogli pri stvaranju elektroničke scene u Osijeku?

Počela sam organizirati partije 2015. godine, kada sam s nekolicinom istomišljenika i prijatelja pokrenula TRAUM. Bila je to želja da Osijek dobije kontinuirani, kvalitetan techno program i prostor za okupljanje ljudi koji dijele istu strast prema glazbi. Danas sa istom misijom samostalno organiziram Hush!, u Osijeku i Zagrebu, te je ove godine nagrađen priznanjem Ambasador za najbolju klupsku večer, što mi je posebno drago.

Što je najviše po tvom mišljenju utjecalo na tvoj proboj na globalnoj elektroničkoj sceni?

Produkcija glazbe.

Koliko je za proboj na globalnoj elektroničkoj sceni bilo važno mišljenje kolega producenata i DJ-a sa svjetske glazbene scene?

Važno je kada dobiješ podršku DJ-eva koje poštuješ. To ti daje potvrdu da ideš u dobrom smjeru. Ali na kraju moraš vjerovati vlastitom instinktu.

Koji ti je bio najteži trenutak u karijeri kada si pomislila da to sve što radiš nema smisla i htjela si odustati?

Postoje razdoblja uspona i padova i ovo je posao koji ponekad zaista može biti težak. Dogodi se da se u određenim glazbenim trendovima ne možeš pronaći, pa tada izostane razumijevanje i podrška okoline. U takvim trenucima, nakon svih tih godina rada, možeš se osjećati kao stranac, kao da ne pripadaš vremenu u kojem stvaraš.

Je li ti više pomoglo ili odmoglo što si nastupala kao žena i možda se sretala sa macho pristupom svojih kolega zato što si žena?

Bilo je macho pristupa i podcjenjivanja, ali dugoročno kvaliteta pobjeđuje. Najbolji odgovor na predrasude je znanje i rad.

Koji nastup ti je ostao u najljepšem sjećanju i uvijek izaziva osmjeh na tvom licu kada ga se sjetiš?

Teško je odabrati jedan. Svaki put kada osjetim onu istu energiju zajedništva s početka moje priče, to mi izmami osmijeh. Ali recimo da sam iznimno ponosna na svoje Hush! evente, kada sam okružena prijateljima i kada dobiješ potvrdu da se sav trud isplatio i da su svi sretni i zadovoljni – tada sam i ja!

Je li točno da glazbu stvaraš kao da ideš na posao pa ujutro nakon kave sjedneš za svoju aparaturu i kreneš sa skladanjem?

Da. Disciplina je ključ. Nakon jutarnje kave sjednem u studio i radim. Inspiracija dolazi kroz rad, ne obrnuto.

Početkom prošle godine si objavila svoj drugi LP „Full Disclosure“ za svoju etiketu Out Of Place Records. Kako je album primljen na globalnoj sceni elektroničke glazbe?

Album je primljen odlično i i dalje se vrti diljem svijeta, a svira ga i publika koju volim i kolege DJ-evi koje cijenim.

Prošle godine si priredila i veliku izložbu u Osijeku povodom 27 godina karijere. Koliko ti je bilo zabavno, koliko emotivno a koliko teško proći kroz tih 27 godina i odabrati što ćeš izložiti?

Bilo je emotivno. Proći kroz stare ploče, članke i fotografije znači ponovno proživjeti cijeli put. Zabavno, ali i vrlo osobno.

Hoćeš li ponoviti izložbu i u nekim drugim gradovima u Hrvatskoj?

Voljela bih.

Jesi li zadovoljna svojom dosadašnjom karijerom ili misliš da si mogla više postići?

Zadovoljna sam. Jesam. Moja karijera ide stabilno, bez naglih vrhunaca i padova. Imala sam vremena procesuirati svaki korak i uživati u njima.

Što bi poručila mlađim kolegicama i kolegama koji žele biti poput tebe, stvarati elektroničku glazbu i nastupati širom svijeta? Što je najvažnije što trebaju znati prije nego se odluče na život kakav si ti proživjela?

Budite strpljivi. Ne jurite slavu. Gradite znanje, karakter i vlastiti zvuk. Ovaj život je lijep, ali traži odricanja, disciplinu i debelu kožu. Ako to prihvaćate, onda vrijedi svake minute.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske