Kada klub postane galerija: 07:05 mijenja način na koji doživljavamo partyje
Upravo to pokreće Doroteu Budić, multidisciplinarnu umjetnicu poznatu pod aliasom 07:05, čije su art instalacije sve češći i sve važniji dio elektroničkih događaja. Glazbenica, vizualna umjetnica i autorica instalacija kroz svoj rad briše granice između kluba i galerije, pretvarajući plesni podij u prostor za kontemplaciju, doživljaj i dijalog.
“Ideja se rodila vrlo prirodno, iz potrebe da se stvori prostor koji ne odražava samo zvuk, već i atmosferu, osjećaj i priču,” objašnjava 07:05. I dok su vizualni elementi odavno prisutni na elektroničkoj sceni, Dorotea ide korak dalje jer želi da publika umjetnost ne samo vidi, već i osjeti tijelom.
U njezinoj viziji, glazba i instalacije su prirodni saveznici. “Apsolutno su kompatibilne obje forme jer djeluju na osjetila i na emocije. Kad su povezane na pravi način, nastaje sinestezijski efekt gdje zvuk ima boju, svjetlo ima ritam, a prostor postaje instrument,” ističe Dorotea.
Formalno umjetničko obrazovanje dalo joj je čvrste temelje, no najveću snagu pronalazi u postavljanju pitanja. “Zašto nešto radim, kome je to namijenjeno, što želim prenijeti.” Upravo ta razina promišljanja čini njezine projekte nečim više od vizualnog efekta jer oni imaju dubinu i poruku.
Značajan aspekt njezinog rada je upotreba recikliranih i odbačenih materijala. “Otpad nije smeće. On je materijal s poviješću, s teksturom, s prošlim životima,” kaže 07:05. Grubi, nesavršeni materijali stvaraju kontrast čistoj, digitalnoj naravi elektroničke glazbe, uvodeći element ljudskosti i improvizacije.
Jedna od njezinih najdražih instalacija nastala je upravo iz takvih elemenata. Stari projektori, metalni otpad i DIY pristup pretočeni su u prostor u kojem su se svjetlo i zvuk stapali, a publika doslovno “ulazila u zvuk, kretala se kroz svjetlo.”
Reakcije publike su, kaže, često vrlo osobne. Ljudi žele znati što se krije iza instalacija, dodiruju ih, sjede uz njih ili plešu ispod njih. “To znači da je postala dio njihove stvarnosti.” Upravo to joj je najvažnije, stvoriti prostore u kojima se briše granica između promatrača i sudionika.
Za nju, scenografija nije samo dekoracija jer ona definira ton večeri, stvara emociju i otvara publiku. “Danas publika sve više traži iskustvo, ne dolaze samo zbog DJ-a, nego zbog cijelog narativa, emocije, pripovijesti koju prostor i glazba zajedno pričaju,” objašnjava nam Dorotea.
Iako primjećuje razliku između domaće i inozemne scene kada je riječ o art produkciji, optimistično gleda na razvoj domaćih evenata. Sve više organizatora prepoznaje važnost vizualnog sloja, a ona sama vidi budućnost u hibridnim formatima.
“Zanima me upravo taj spoj – gdje klub postaje galerija, a galerija postaje mjesto za ples.”
Za one koji tek ulaze u svijet art instalacija na elektroničkoj sceni, Dorotea ima jasnu poruku: “Formalno obrazovanje nije uvjet. Najvažnija je znatiželja, želja za eksperimentiranjem i volja da učiš kroz praksu. Umjetnost ne traži dozvolu, ona traži autentičnost.“
U njezinom stvaralaštvu, prostor nije samo pozadina glazbi već suigrač, pripovjedač i iskustvo samo po sebi. Ako pitate 07:05, budućnost elektroničkih događaja, upravo leži u suživotu zvuka, svjetla i materijala.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
