Postala je prepoznatljiva ljetna destinacija na europskoj festivalskoj mapi – od Ultra Europe u Splitu, preko Hideouta na Zrću do Terminal V Croatia u Tisnom. Festivali privlače tisuće posjetitelja iz cijele Europe i donose vidljivost, no iza blještavila nameće se ključno pitanje: koliko je ta vidljivost znak zdrave scene, a koliko samo uspješnog turističkog modela?

Ova priča nije o festivalima, već o onome što ostaje kad se ugase reflektori. Umjesto o pukoj sezonskoj kulisi ovdje govorimo o cjelogodišnjoj kulturnoj infrastrukturi – prostorima, publici, producentima i kontinuitetu koji scenu čine živom.

Festivalski model kao dvosjekli mač

Hrvatska je elektroničku glazbu pretvorila u ozbiljan turistički adut. Iako ti događaji donose međunarodnu pažnju i logistički zamah, taj isti model ima ozbiljnu sjenu. Scena je najizloženija tržištu upravo onda kad je najmanje zaštićena lokalnim kontinuitetom. Kad ljeto završi, većina klubova ulazi u borbu za opstanak, promotori rade s minimalnim resursima, a mladi DJ-evi i producenti često biraju između odlaska u inozemstvo ili sezonskog preživljavanja.

Festivali donose prihod, ali istovremeno stvaraju ekonomiju koja lako zasjeni svakodnevni rad i blokira razvoj infrastrukture, prijenos znanja i organski rast lokalne publike. Prava snaga scene živi izvan reflektora – u malim kolektivima, vizualnim umjetnicima i klubovima koji grade identitet koji nadilazi instagramovski „Adriatic techno paradise“. Da bismo dobili precizniju sliku, razgovarali smo s tri različita, ali komplementarna glasa scene.

Insolate (Sunčica Barišić), osječka techno producentica i DJ-ica s dva desetljeća međunarodne karijere, ističe kako stvarni puls scene nije u festivalima:

„Mislim da najveći dio stvarnog rada hrvatske scene uopće nije u festivalskoj logici, nego izvan nje – u svakodnevnom radu promotora, DJ-eva i producenata koji to rade prije svega za sebe, svoju zajednicu i dugoročni razvoj scene u svom gradu ili regiji. Bitno je imati kontinuitet i konstantno educirati publiku kroz partije, radionice ili podcaste o glazbi i svemu što se događa izvan granica Hrvatske, jer upravo taj ‘grind’ koji se ne vidi uvijek u istom obujmu kao festivali stvara kontinuitet, razvija publiku i daje sceni dugoročnu snagu i identitet.“

Jan Kinčl, zagrebački house/techno producent i osnivač Cycle Recordsa, upozorava na fragmentiranost

„Hrvatska scena danas nije cjelovit festivalski ekosustav, nego niz fragmentiranih mikroscena s izraženom centralizacijom u Zagrebu i bez stvarnog kontinuiteta među njima. Ključni problem je nedostatak infrastrukture koja bi omogućila da se scena razvija kroz cijelu godinu, a ne samo kroz izolirane događaje; u takvom modelu klubovi ne grade scenu, nego služe kao platforme za povremenu konzumaciju sadržaja, čime se sezonalnost zapravo održava umjesto da se razbija.

Nama nedostaje dugoročna vizija, jer destinacijski model ima smisla samo ako postoji autentična produkcija koja iz te scene proizlazi – u suprotnom, riječ je o potrošnom proizvodu bez dugoročnog učinka, a bez sustava koji kontinuirano proizvodi sadržaj, teško je očekivati održivost na bilo kojoj razini.”

Mario Lovaković Umbo, dugogodišnji DJ i producent (od 1998.) te osnivač projekta The Morenos, naglašava širinu glazbenog prostora:

„Teško je uopće govoriti o sceni za glazbu kojom se bavim, jer za funk, soul, latin i jazz kod nas gotovo da i ne postoji prava klupska infrastruktura – postoji tek manja skupina entuzijasta koji puštaju i posjećuju takve evente. Prije nekoliko godina još se znalo dogoditi ponešto, ali danas u Osijeku gotovo da i ne nastupam, jer nema lokala, a kamoli klubova koji njeguju malo ozbiljnije note.

Na ovaj tip glazbe i njegovu malobrojnu publiku veliki festivali uopće ne utječu; to su velike ljetne zabave, većinom za turiste i za uzimanje love, dok se scena za nas ionako gradi drugdje. Na nama je da radimo ono što volimo, da podržavamo jedni druge i gradimo svoju priču, a super je kad postoji barem pokoji bar koji pušta nešto što nije mainstream, jer se vremenom tako stvara više publike za nešto drugačije – iako toga danas ima sve manje, jer se svugdje gleda samo brzi profit.“

Hrvatska u europskom okviru

U europskom kontekstu Hrvatska nije Berlin ili London, ali bi mogla postati centar autentične produkcije. Dok tamo klubovi i kolektivi funkcioniraju kao kulturna infrastruktura s kontinuiranim razvojem autora, kod nas su svedeni na event logiku. To nas drži u poziciji sezonskog servisera, umjesto da budemo polje kulturne proizvodnje koje osim noćne potrošnje stvara autore kao svoju svrhu.

Presudna je razlika između tržišta i scene. Tržište mjeri broj ulaznica i noćenja, scena mjeri trajanje, prijenos znanja i sposobnost da proizvodi vlastitu publiku. Ako lokalni izvođači i klubovi ne dobiju prostor i pažnju izvan sezone, Hrvatska ostaje uspješan ljetni proizvod, ali ne i dugoročno održiva glazbena kultura.

Hrvatska klupska scena danas stoji na raskrižju

Hrvatska klupska scena danas stoji na raskrižju. Možemo nastaviti biti uspješna turistička destinacija – lijepa, profitabilna, ali sezonska. Ili možemo iskoristiti postojeću vidljivost da izgradimo scenu s identitetom i budućnošću izvan ljeta. Prava snaga ne mjeri se brojem turista na festivalu, nego brojem ljudi koji ostaju stvarati glazbu kad se reflektori ugase.

Kao što nam povijest pokazuje – od davnih klupskih skloništa do današnjih praznih prostora na Stinicama ili Gripama – urbana scena se ne kupuje, nego stvara iz pukotina grada. Pitanje nije imamo li talent, nego imamo li hrabrosti prestati glumiti turističku destinaciju i početi graditi scenu od listopada do lipnja.

Izdvojeno o sugovornicima:

Insolate (Sunčica Barišić) – osječka techno producentica i DJ-ica s više od dva desetljeća staža, izdanjima za BPitch Control, Mote Evolver i Out Of Place Records te vlastitom platformom HUSH!. Nastupala je na Berghainu, Tresoru, Tomorrowlandu, Exit-u i Dimensionsu.

Jan Kinčl – zagrebački house/techno producent, DJ i live izvođač s izdanjima za BBE Records, Far Out Recordings, Sonar Kollektiv i Get Physical. Osnivač Cycle Recordsa i Cycle Studija Zagreb. Jedan od rijetkih domaćih autora koji ozbiljno spaja produkcijsku ozbiljnost, klupski rad i dugoročnu viziju, Jan pripada generaciji autora koji nudi model scene shvaćene izvan okvira i granica dekora, a u svojstvu radnog ekosustava.

Mario Lovaković Umbo – dugogodišnji DJ i producent (od 1998.) koji dolazi iz funk, soul, latin, jazz i afrobeat kruga. Osnivač projekta The Morenos. Njegov eklektični pristup služi kao podsjetnik da klupska kultura nadilazi žanrove techna i housea, već da kao kultura i metodologija obuhvaća širi spektar groovea i plesne glazbe. Umboov primjer govori da scena nije samo pitanje BPM-a i festivalskog line-upa, nego i širine glazbenog jezika, lokalne znatiželje i kontinuiranog rada izvan trendova.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske