S obzirom na to da ljudska percepcija svijeta primarno proizlazi kroz vizualno, ne čudi da je upravo svjetlo od rane povijesti bilo važan faktor u socijalnom aspektu zajednica. Još od razdoblja prapovijesti vatra je služila kao mjesto okupljanja, pružajući toplinu, ali i osvjetljenje.

Od art décoa i Studija 54 do psihodelije industrijskih skladišta

Kasnije su se svijeće koristile na raznim vjerskim ceremonijama, ali i društvenim događanjima starog i srednjeg vijeka. Izumom uljanih lampi u 18. stoljeću, socijalni život dobiva novu dimenziju zbog stabilnijeg izvora svjetla, što olakšava održavanje većih događanja u palačama i kazalištima. Do uže povezanosti svjetla i glazbe dolazi u vrijeme najveće popularnosti jazza, dodatno okarakteriziranog glamuroznom estetikom art déco stila, čija su neonska svjetla dinamičnih oblika postala sinonim za jazz eru 1920-ih.

Ta povezanost produbila se uvođenjem osvjetljenja u noćne klubove. Još 1960-ih su klubovi poput Space Electronice u Firenci počeli eksperimentirati sa svjetlima kako bi kreirali imerzivnu i futurističku atmosferu:

1970-e obilježio je Studio 54 u New Yorku, koji je svojom popularnošću uzdigao noćni život na razinu šire javnosti. Dodatnu popularizaciju stekao je filmom Saturday Night Fever koji je oblikovao percepciju javnosti o tome kako klub treba izgledati.

Daljnjom evolucijom klupske kulture i rasvjeta je u svom razvoju pratila glazbene trendove i dizajn interijera klubova. Tako su 1970-ih i 1980-ih dominirali disco i funk, popraćeni toplim, šarolikim i zaigranim svjetlima.

Ploča se okrenula pojavom rejv kulture u kasnim 1980-ima i ranim 1990-ima, kada se i arhitektura klupskih prostora dramatično promijenila. Lokacije na kojim su se partiji događali prerasle su iz ekskluzivnih i intimnih prostora u velika industrijska skladišta i napuštene građevine.

Rasvjeta se morala prilagoditi novom interijeru kako bi omogućila imerzivnu i psihodeličnu atmosferu, prilagođenu publici čiji doživljaj je bio potenciran korištenjem psihoaktivnih supstanci.

Tehnološka revolucija: Arsenal suvremenog majstora rasvjete

Razvoj rasvjete do današnjeg dana logično je pratila i korištena tehnologija koja se modificirala sukladno trendovima. Od prvih pokušaja LED svjetla na podijima Via Lago Caféa u Chicagu još 1920-ih, preko diodnih lasera prvi puta korištenih na Pink Floydovoj Dark Side of the Moon turneji, do višefunkcionalnih pomičnih svjetala standardiziranih u 21. stoljeću.

U današnje vrijeme osvjetljenje na partijima, ali i općenito svim vrstama glazbenih događaja igra ključnu ulogu u iskustvu koje posjetioci imaju. Korištenjem lasera, LED-a i ostalih oblika svjetla, akustični efekt glazbe postaje imerzivni, multisenzorni doživljaj kojim se pospješuje dinamika prostora te kroz sinkronicitet osjetila ojačava osjećaj zajedništva među okupljenima.

Za omogućavanje takve slike i prilike, zadužen je majstor rasvjete. Njegov posao uključuje odabir osvjetljenja koje će odrediti atmosferu partija, ali i vješto manevriranje rasvjetom kako bi se postigao željeni efekt ujednačenosti svjetla i glazbe.

Slično kako DJ može unaprijed napraviti selekciju glazbe, ali i prilagoditi se reakcijama publike, tako i majstor rasvjete mora biti spreman reagirati na dinamiku prostora. No, da bi to mogao, potrebna je adekvatna oprema koja se u današnje vrijeme bazira na kompjuteriziranom upravljačkom stolu preko kojeg je moguće rukovanje svjetlima. Preko njega majstor rasvjete ima široke mogućnosti upravljanja ostalim sastavnim elementima poput pomičnih lampi, sjenila, lasera, LED zidova, ali i magle.

Dinamičnim lampama raznobojna sinkronizirana svjetla usmjeravaju se u sve kutove plesnog podija što zapravo čini srž povezanosti ritma glazbe i osvjetljenja. Sjenila prostor popunjavaju toplim, zasljepljujućim svjetlima kreirajući efekt iščekivanja nekog značajnog glazbenog trenutka. LED svjetla imaju sposobnost projekcije preko milijun boja zahvaljujući RGB tehnologiji što majstorima rasvjete daje beskonačne kreativne mogućnosti u stvaranju željene atmosfere. Laseri daju očaravajući efekt točkama, linijama, mrežama i animiranim oblicima koji se projiciraju.

Takva osnovna rasvjeta kombinira se s popratnim alatima poput magle ili ambijentalnih svjetla. Dodavanjem ovih elemenata iskustvo doseže višu razinu jer se maglom prigušuje vidljivost i postiže efekt dezorijentiranosti, a ambijentalnim svjetlima na suptilne načine kreira posebna atmosfera koja može varirati ovisno o događaju i danom trenutku.

Usprkos svim blagodatima tehnologije koja sve spomenuto omogućuje, njezina svrha sama po sebi besmislena je bez osobe koja poznaje kako ju ispravno koristiti. Upravo zato, uloga majstora rasvjete je prepoznati način na koji dostupnom tehnologijom upotpuniti vizualni aspekt glazbenog događaja i olakšati izvođaču kontrolu nad publikom. To ne znači vizualnim trikovima prevariti plesače da je glazba bolja nego što je, nego naprosto pomoći DJ-u da ostvari veću povezanost s publikom kroz prikladno audiovizualno iskustvo.

Pritom je važno da majstor rasvjete prepozna emociju i priču koju DJ pokušava prenijeti, u čemu je kombinacija dobre pripreme i spontanosti ključna vještina. Dok je osvjetljenje u kazališnoj umjetnosti ili na većim koncertima većinski unaprijed pripremljena, u klubovima je u većoj mjeri improvizirana. Naravno, pojedini aspekti klupske rasvjete mogu biti unaprijed pripremljeni u obliku programiranih scena ili specifične konfiguracije svjetla, ali manjak improvizacije može dovesti do pretjerano formulaičnog performansa.

Takva rigidnost možda i odgovara pojedinim vrstama partija u kojima ni glazba ne odstupa previše izvan nekog obrasca, ali generalno su u klupskim partijima potrebne varijacije na temu. Primjerice, rasvjeta na početku večeri može biti prigušenija i minimalistička kako bi ljudi lakše probili tremu i bili prvi koji će pristupiti plesnom podiju. Kasniji flow rasvjete trebao bi pratiti tempo razvoja glazbene priče, koji može biti postepen, rapidan, ili pak neujednačen (zbog raznolikog line-upa pojedinih partija).

Pritom je ključno već spomenuto razumijevanje priče koju DJ pokušava ispričati u svrhu potenciranja glazbenog iskustva.

Psihologija boja: Zašto je techno plav, a house crven?

Važan element rasvjete čini i sam prostor te vrsta partija. Tako primjerice kultni Berghain u Berlinu, podij na kojemu se najčešće pušta industrijski techno drži većinski u mraku, dok Panoramu krase dinamičnija i raznobojnija svjetla koja se pretvaraju u prirodnije nijanse svitanjem zore, što se na drugom plesnom podiju ne događa.

Usmjeravanjem osvjetljenja na sam podij, pažnja pojedinca nastoji se odvući na iskustvo koje proživljava zajedno s ljudima koji ga okružuju. Time se pozornost odmiče sa samog DJ-a, koji je na velikim pozornicama ipak nešto osvjetljeniji, što u nekim slučajevima može dovesti do željenog ili neželjenog efekta glorifikacije izvođača.

Osim snažne povezanosti s glazbom i prostorom u kojem se ona izvodi, majstori rasvjete svoj performans usklađuju i s nekim drugim načelima koja zadiru i u sferu ljudske psihologije. Određene boje mogu se koristiti u različite svrhe. Primjerice, house glazba može biti popraćena crvenim svjetlom, techno plavom, acid zelenom i slično. Ipak, korištenje različitih boja u rasvjeti ima i kompleksnije konotacije od žanrovskih podjela jer određene boje proizvode određene efekte na ljudski mozak.

Plava boja ima smirujući učinak zbog čega pretjerana primjena može proizvest kontraefekt kada je cilj atmosferu podići, a ne spustiti ili održati kakvom je. S druge strane, crvena boja može biti korištena za potenciranje glazbene energije, ili se pak kombiniranjem toplih boja poput crvene, narančaste i žute, može se stvoriti ugodna, intimna, ponekad i romantična atmosferu. Boje mogu utjecati i na percepciju prolaznosti vremena. Kada smo stimulirani i puni energije, dojma smo da vrijeme leti; dok je u opuštenoj atmosferi protok vremena sporiji.

Poznavanjem navedenoga otvara se niz mogućnosti u stvaranju i održavanju željene atmosfere, ali i u praćenju glazbenih oscilacija u setovima. Dobar primjer navedenoga doživio sam na neponovljivom Garnierovom nastupu u Petom Kupeu, obogaćenom zanimljivom igrom plave i crvene boje koje su pratile izmjenu groovy i melodičnih dijelova, ali i dovele do sinergije osjetila i značenja logičnim korištenjem crvenih nijansi pri izvedbi pjesme Man With The Red Face.

Stimuliranjem većeg broja osjetila utječe se i na pamćenje koje se produbljuje zbog jedinstvenosti trenutka, zbog čega sjećanje na određene trenutke ponekad ostaje vječno. Nabrojane pojedinosti nisu uvijek na prvu uočljive, ali svakako na podsvjesnoj razini itekako utječu na doživljaj. I upravo u suptilnosti možda i leži razlika u dobrom i odličnom partiju, jer kada svjetla nadopunjuju glazbu tako da ispravno prezentiraju osjećaj neke pjesme, vizualiziraju njezino značenje i amplificiraju njezine pojedinosti, jasan je utjecaj na cjelokupni dojam.

View this post on Instagram

A post shared by Klubska Scena (@klubskascena)

Loša rasvjeta može postati glavni negativni akter partyja

Iako uloga majstora rasvjete možda nije jednako „bitna“ kao uloga DJ-a, jer ako je glazba loša, publika će se prije pokupiti doma nego ako je osvjetljenje loše, važnost popratnih faktora nikako nije zanemariva. Što o svemu tome misli netko tko se bavi ovom branšom, priupitali smo ponajboljeg domaćeg majstora rasvjete, Andriju Santra:

Koja je po tebi uloga osvjetljenja na glazbenim događajima, odnosno kolika je važnost tog vizualnog aspekta naspram same glazbe? (tebi osobno, ali i ako se staviš u tuđe cipele nekog posjetitelja)

Iz perspektive posjetitelja, glazba je skoro uvijek na prvom mjestu, dok rasvjeta služi kao popratni element koji može doprinijeti ili oduzeti. U noćnom okruženju možda je izraženija nego primjerice na dnevnim partijima i festivalima na otvorenom u kojima od vizualnih elemenata dominiraju pejsaž ili scenografija, ali u oba slučaja ljudi kupuju karte da bi čuli izvođače.

Kako vidiš svoju ulogu u nekom glazbenom događaju i na kojim sve razinama pokušavaš doprinijeti glazbi? Je li danas ključno da rasvjeta daje efekt sinergije između vizualnog i auditivnog? Ima li tu nekih trikova kojima se koristiš?

Promatram svoju ulogu kao osobe odgovorne za to da upravljanjem jednog popratnog elementa činim zaokruženu cjelinu glazbenog događaja. Pritom je važno odraditi posao kako treba jer loše postavljena ili loše kontrolirana rasvjeta može postati glavni akter, ali u negativnom kontekstu, što je svakako nepoželjno.

Što se tiče trikova, boje, pozicija i intenzitet rasvjete imaju snažan utjecaj na raspoloženje pojedinca. Zapravo, postoji cijela pseudoznanost (kromoterapija) koja govori o tome, stoga ako postoji volja, svašta se može postići s pomoću rasvjete. A sad, koliko je netko svjestan toga ili je utjecaj na podsvjesnoj razini, ovisi od pojedinca do pojedinca.

Kako se pripremaš za neki događaj? Kako biraš kakvo će osvjetljenje biti? Koliki faktor u pripremi ima lokacija događaja i komunikacija s DJ-em? Koliko pripreme za neki događaj se uopće odvija unaprijed, a koliko toga se odvija u trenutku, intuitivno?

Priprema ponajviše ovisi o samom prostoru, samim time nemam toliko direktan utjecaj na izgled rasvjete. Ono na što mogu utjecati je kako taj prostor iskoristiti u tehničkom smislu (gdje i kako što spojiti, nosimo li svoju rasvjetu ili ju prostor nudi), dakle, logistička priprema.

Zatim slijedi dizajnerska priprema, odnosno ispunjavanje zahtjeva koje izvođači mogu imati oko atmosfere. Pritom je komunikacija s bendovima češća od komunikacije s DJ-em jer bendovi češće imaju zahtjeve oko rasvjete. DJ-i ili organizatori češće imaju neke generalne upute, dok je ostalo na meni. Da si olakšam taj dio pripreme, najčešće istražujem izvođače prije njihovog nastupa jer ako nema bliske suradnje, događaji često završe nečijim nezadovoljstvom.

Dakle, pregled lokacije, dizajn i montiranje rasvjete odrađuju se unaprijed, a sama kontrola odvija se intuitivno i u trenutku. Pritom se uglavnom koristim tehnikom zvanom „basking“, kojom se uz pomoć polupripremljenih paleta slažu scene koje se zatim kombiniraju, ali pritom se ostavlja veliki prostor za improvizaciju, što je važno jer se atmosfera u svakom trenutku može promijeniti.

Je li vrsta opreme koja se koristi od ključne važnosti za dobru rasvjetu ili dobar majstor rasvjete može i manjak tehnološke kvalitete prikriti svojim vještinama?

To ovisi o brojnim faktorima, jer po meni, dobra rasvjeta za određene prostore može biti i jedna žarulja nasred podija. Za neke druge partije, dobar uređaj za kontrolu rasvjete bitan je, ali istina je da se s malo može napraviti puno te da se nedostatak kvalitete može prikriti dobrim vještinama. No, postoje i obrnute situacije u kojima skupa oprema malo znači jer njezin output nije adekvatan.

Za kraj, imaš li neki praktični savjet, ili komentar na to kako uopće ući u tu branšu, kako naučiti potrebne vještine, ali i kako ostvariti karijeru?

Neki dan čuo sam pitanje „znaš li nekog dobrog majstora, a da nema posla?“ što me nagnalo na misao da ako nešto radiš kvalitetno, otvorit će ti se razne prilike. Čak i tada, put nije ni lagan ni kratak jer za raditi nešto kako spada, potrebni su želja i volja, ljubav prema onome što radiš. Tek kroz period od desetak godina, upornost me dovela do razine na kojoj mogu balansirati između gaža koje su potrebne za moje financijske prilike i gaža koje volim raditi. Tako da rekao bih da su ljubav i strast glavni preduvjet, a kasnije, kroz predanost i disciplinu, sve dolazi na svoje.

___

S takvom zaključnom misli, nedvojbeno je da iza rasvjete, kao i svakog drugog popratnog elementa koji čini glazbeni događaj mogućim, stoje ljudi koji daju sve od sebe da trud koji ulažu u odabrani zanat kao rezultat daje što veće zadovoljstvo publike. A možda kada idući put uđete u klub, upravo vam ta spoznaja i usmjeravanje pozornosti na njezine čimbenike učini noć još zanimljivijom.