Posljednjih godina Brina je redovna gošća važnih festivala i klubova diljem svijeta, a njezin prepoznatljiv melodično/emotivni zvuk sve više dolazi do izražaja i kroz autorska izdanja. U razgovoru nam je otkrila kako izgleda njezin kreativni proces, što ju je potaknulo na pokretanje vlastite etikete Empath i kako balansira emociju, introspekciju s plesnim podijem.

Prošle su tri godine otkako smo zadnji put razgovarali na jednom festivalu, kada si nam rekla da polako ulaziš u svijet produkcije. Nevjerojatno je gledati tvoj razvoj otad. Kakav je osjećaj sada kada svoju glazbu izdaješ redovito i dolaziš do šire publike?

Iskreno, osjećaj je vrlo prirodan, ali i uzbudljiv. Oduvijek sam željela redovito izdavati glazbu i dijeliti svoj zvuk. Sada su moj zvuk i samopouzdanje u studiju porasli, i napokon mogu podijeliti više svojih ideja. Poseban je osjećaj vidjeti kako se ljudi povezuju s mojim pjesmama svaki put kad ih pustim na nekom novom mjestu.

Tvoja nova izdanja zvuče zrelije i osobnije. Možeš li nam reći nešto više o kreativnom smjeru svojih najnovijih pjesamama, kakve si trenutke ili emocije pokušala uhvatiti?

Stvaranje osobnog zvuka upravo je ono čemu težim. U posljednje vrijeme još dublje istražujem emocionalnu stranu svoje glazbe. Ponekad je to sjećanje, a ponekad samo jednostavan trenutak u avionu ili u klubu kada osjetim nešto snažno i pokušam to pretočiti u glazbu. Mislim da su moji najnoviji uratci više introspektivni, ali i dalje funkcioniraju na plesnom podiju.

U razgovoru 2022. rekla si nam rekla koliko si zahtjevna prema vlastitim produkcijama. Je li se tvoj proces od tada promijenio? Držiš li još puno neizdanog materijala na disku ili si postala otvorenija prema dijeljenju i puštanju stvari van?

Oh da i dalje sam takva. Taj dio mene se nije puno promijenio, ali sam postala malo blaža prema sebi. Još uvijek imam mnogo neizdanih pjesama na disku, ali sada sam spremnija pustiti ih i vjerovati da će se ljudi povezati s njima, čak i ako ja mislim da nisu savršene. Shvatila sam da ništa zapravo nikad nije savršeno i da ponekad upravo nesavršenosti čine nešto posebnim.

Prošle godine pokrenula si vlastitu etiketu Empath, što je velik korak. Što te potaknulo na to i kako bi opisala njezinu glazbenu i emocionalnu viziju? Kakvi su ti planovi s etiketom?

Pokretanje Empatha za mene je bio jako osoban i emotivan trenutak. Želim kroz etiketu izdavati ne samo svoju glazbu, već i predstaviti umjetnike koji dijele istu filozofiju. Plan je da raste polako i autentično. Svako izdanje bit će posebno i pažljivo odabrano.

Uskoro ćeš prvi put nastupiti na Ultra Europeu, jednom od najvećih festivala u regiji i Europi. Kakav je osjećaj uoči tog seta i kakvo iskustvo želiš pružiti hrvatskoj publici?

Presretna sam! Posebno mi je drago jer je blizu mog doma, a Resistance je zaista kultna pozornica. Hrvatska publika je uvijek topla i puna energije, pa želim napraviti set koji će biti emotivan, ali snažan – nešto što će ljudima ostati u srcu i nakon festivala.

Već si nastupila na nekim od najvećih svjetskih pozornica. Kako uspoređuješ takve nastupe pred desecima tisuća ljudi s intimnijim klupskim setovima? Pristupaš li im drugačije?

Oboje ima svoju posebnu čar. Kad si pred desecima tisuća ljudi, osjećaš val kolektivne energije, kao da svi dišemo kao jedno. Ali jednako volim i intimnost malog kluba, gdje vidiš svako lice, osjetiš svaki dah i povežeš se na osobnoj razini. Moj pristup je uvijek isti u duhu jer uvijek želim ispričati priču.

Tvoji setovi uvijek imaju snažnu emocionalnu i melodičnu nit. Kako bi opisala razvoj svog zvuka u posljednjih nekoliko godina, kao DJ-ica i producentica? Je li te što iznenadilo u vlastitom razvoju?

Mislim da je moj zvuk dosta sazrio. Postao je profinjeniji i promišljeniji. Najviše me iznenadilo koliko sam naučila vjerovati svom instinktu i puštati ono što stvarno osjećam.

U više si intervjua spomenula kako su empatija i emocionalna povezanost u središtu tvog rada. Kako uspijevaš održavati tu povezanost sa sobom i publikom usprkos intenzivnom tempu turneja i stalnim putovanjima?

Nije uvijek lako, iskreno. Turneje znaju biti vrlo iscrpljujuće i lako se možeš izgubiti ako nisi oprezan. Za mene je jako važno uzeti vremena za odmor kad god mogu. Vrijeme za sebe jedini je način na koji se mogu istinski povezati s drugima.

Za kraj, imaš li neke neostvarene glazbene ili osobne snove koje još želiš ostvariti? Što je sljedeće za Brinu Knauss?

Ima još toliko toga što želim istražiti, puno ideja je već u pripremi, ali za sada ću to još zadržati za sebe. Pratite me!