Prvi modularni sintesajzer izrađen u Jugoslaviji nastao je krajem sedamdesetih godina u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci. Sanisint, danas prepoznat kao jedinstveni instrument domaće elektroničke povijesti, izradio je Saniboj Žugić – glazbenik, elektroničar i izumitelj čiji je rad dugo ostao izvan službenih povijesti, ali je posljednjih godina sve prisutniji kroz izložbe, istraživačke projekte i suvremene izvedbe.

Saniboj Žugić rođen je 1. svibnja 1951. godine u Zagrebu. Nakon rastave roditelja, još prije punoljetnosti počeo je sam živjeti u stanu u tadašnjoj Končarevoj ulici 124, na križanju sa Žumberačkom, gdje je ostao sve do smrti 2002. godine. Već tada bio je poznato ime u zagrebačkim underground glazbenim krugovima, stoji u njegovoj biografiji u fundus Muzeja susjedstva Trešnjevka.

Svirao je vlastitu glazbu, uglavnom elektroniku i elektroakustiku, te djelovao u nekoliko sastava – Sona, Homo Kiborg i Hamatri. S bendom Hamatri, čiji su članovi bili pripadnici Hare Krišna pokreta, snimio je cijeli album od petnaestak pjesama psihodeličnog folka na engleskom jeziku, no materijal je ostao isključivo na njegovim magnetofonskim vrpcama i nikada nije objavljen.

Za života je objavljeno tek pet Sanibojevih samostalnih elektroničkih skladbi iz razdoblja od 1979. do 1983. godine, koje mahom nose imena njegovih tadašnjih djevojaka. Njegova prisutnost na sceni, međutim, nije se temeljila samo na autorstvu.

Kako navodi Muzej susjedstva Trešnjevka, Sanibojev stan u Končarevoj ulici bio je od ranih sedamdesetih do kraja osamdesetih svojevrsno glazbeno središte kvarta. U njemu se slušala bogata kolekcija ploča na hi-fi opremi koja je bila na razini profesionalnih studija. Saniboj je opremu popravljao, izrađivao i prilagođavao, uštimavao instrumente te pomagao drugim glazbenicima.

Prvi jugoslavenski sintesajzer

Upravo iz tog spoja glazbe i elektronike nastao je Sanisint – modularni sintesajzer koji je Saniboj krajem sedamdesetih izradio od elektroničkih komponenti nabavljenih većinom u inozemstvu. U radu s elektronikom bio je samouk, a znanje je stjecao iz stručnih časopisa i knjiga koje je naručivao izvana.

Kako piše H-Alter, Saniboj je u svom trešnjevačkom „mikrosvemiru“ rastavljao i sastavljao elektroničke uređaje, pretvarajući ih u originalne glazbene naprave. Dijelove je nabavljao u licenciranim trgovinama, ali i švercom iz Londona, koji je često posjećivao. Na izložbi se navodi kako je jedan električni klavir sakrio u bali tekstila kako bi izbjegao plaćanje carine.

Sanisint je nastao prema shemama iz britanskog časopisa Elektor, na koji je Saniboj bio pretplaćen preko Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), gdje je bio zaposlen. Kako je u emisiji ART na HRT-u 3 ispričala njegova kći Anamarija Žugić Borić, posao mu je omogućio pristup elektroničkim sklopovima te rad na instrumentima i na radnom mjestu i kod kuće. Poslodavac je njegov rad prepoznao i u internom časopisu IGH-a objavio tekst o njegovu radu na Sanisintu.

O važnosti konteksta u kojem je instrument nastao, Anamarija je istaknula:
„Uradi sam kultura je bila nekako na višoj cijeni nego što je danas kada je sve lako nabavljivo. Pojedinci koji su nabavljali su se morali pomučiti za svoje sklopove.“

Sanisint je kasnije prolazio kroz ruke kolekcionara i glazbenika, među kojima su Damir Rogina i Slavko Nedić, dok se posljednjih dvadesetak godina nalazi u studiju Hrvoja Nikšića, glazbenog producenta i glazbenika koji na njemu svira i o njemu brine, ističe glazba.hr.

U Radiona Labu je lani održano predavanje Hrvoja Nikšića, na kojem je predstavio i demonstrirao Sanisint. Predavanje je bilo dio projekta Sanisint u kvartu – analogni sintesajzeri na Trešnjevci, koji provode Muzej susjedstva Trešnjevka, Tehnički muzej Nikola Tesla i Radiona, a koji istražuje i oživljava Sanibojevu glazbenu i izumiteljsku baštinu.

Sanisint je bio izložen i u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u sklopu izložbe ANISINT / Fragmenti kreativnog svemira Saniboja Žugića, u organizaciji kustoskog kolektiva BLOK. Izložba se bavila Sanibojevom živom baštinom, njegovim radom na razmeđi glazbe i elektronike, ali i suvremenim stvaralaštvom inspiriranim njegovim instrumentom.

Vis dette opslag på Instagram

Et opslag delt af Muzej susjedstva Tresnjevka (@muzej_susjedstva_tresnjevka)

Već 2012. godine u Sanibojevu domu pronađeni su arhivski materijali, uključujući magnetofonske vrpce s autorskom glazbom. Dio građe bio je oštećen zbog dugotrajne izloženosti vlazi, no dio je uspješno restauriran. Među snimkama se nalazio i nikada objavljen album Hamatri iz 1981./1982. godine, koji je 2023. godine Sanibojeva kći Anamarija Žugić Borić odlučila rekonstruirati i izvesti s domaćim glazbenicima i glazbenicama, ostajući vjerni izvornim aranžmanima uz suptilna interpretativna proširenja.

Saniboj Žugić preminuo je 2002. godine, no Sanisint i danas živi – kao instrument koji se koristi, kao predmet istraživanja i kao rijedak primjer domaće „uradi sam“ elektroničke kulture, nastale izvan institucija, ali duboko upisane u povijest zagrebačke i regionalne alternativne scene.