Proučili smo najzanimljivija istraživanja o fizičkim, sociološkim i kulturnim aspektima rave kulture. Mnoga će istraživanja razotkriti široko rasprostranjene mitove, a istovremeno će vam dati malo razmišljanja.

Beatrice Aaronson: "Dancing our way out of class through funk, techno or rave"



Aaronson sugerira da su, za razliku od noćnih klubova, koji su elitne institucije, plesni podiji na rave partijima otvoreni za sve i uklanjaju hijerarhiju između rase i klase. "Ovi plesni podiji postali su sekularni ritualni lokus emancipacije i oslobađanja od sve većeg zagušivanja u društvu", sugerira Aaronson. „Plesni podij stvara osjećaj zajedništva koji gotovo zadovoljava osjećaj izolacije i ograničenja koje društvo stvara zbog svoje perkusivne i repetitivne prirode koja podsjeća na frenetične bubnjeve afričkih plemenskih plesova. Zbog izvantjelesnog iskustva koje ples može stvoriti, sugerira se da netko tko pleše na techno, i giba se na perkusivne ritmove i ponavljajuću glazbu ima snagu da se "oslobodi od društvenih normi".



Što je zajedničko Jamesu Brownu, Henriju Bergsonu, Technu i Raveu?

Ritam, tijelo, intuicija i sloboda. Ne mogu sasvim zamisliti kako je Henri Bergson premjestio svoje krhko tijelo u ritmu Jamesa Browna, ali njegova filozofija elana vitalnosti bavi se ritmom, tijelom, intuicijom i slobodom u stalnoj svijesti o pokretu koja je srž njegova djela. Kako ritam, ples i trans uspijevaju srušiti barijere identiteta, olakšavajući tako uklanjanje socijalnih, kulturnih i rodnih granica? Funk i njegova djeca Techno i Rave daju nam glazbu koja se osjeća koliko se čuje i čija perkusijska i repetitivna priroda podsjeća na frenetične bubnjeve afričkih plemenskih plesova. Bez obzira nalaze li se u ogromnim skladištima u kojima se događaju plesna iskustva Techno i Rave scene, ovi plesni podiji postali su sekularni ritualni lokus emancipacije i oslobađanja od sve većeg zagušenja društva.