Zaista impresivne brojke za konferenciju koja je prvi put održana 1995., pa tako bilježi ove 2018. još i 450 partija i 600 dnevnih događaja na 200 lokacija gdje je nastupalo preko 2500 umjetnika te 600 predavača. No, u pozadini priče koja je uljepšana za potrebe marketinga, turizma i samu PR kampanju krije se potpuno drukčija istina i podatci zbog kojih je trenutno najpopurnija svjetska konferencija na skliskom ledu, a sama budućnost ovog događaja je vjerovali ili ne – upitna.



Premda Amsterdam Dance Event ulazi u 24. izdanje možda ste mogli primjetiti, pročitati ili čuti da je ove godine došlo do promjena na vrhu organizacije budući da je čelno mjesto napustio Richard Zijma koji je tu od samih početaka. Upravo je gospodin Zijma posljednjih godina bio na teškim mukama zbog problema financijske prirode koji nisu zaobišli njegovu konferenciju.



Njegov plan nakon odlaska jest golemo iskustvo i znanje pretočiti na druga tržišta, a upravo i bit naše cijele zajednice je dijeliti znanje, pa tako Richard želi pomoći drugim konferencijama koje mogu postati ADE u mini varijanti. Tako doznajemo da je već obavio odlične razgovore nešto južnije na Mediteranu s ciljem jačanja novog konferencijskog diva Paris Electronic Week 2019. na kojem je prošle godine preko Klubske scene i Ambasadora po prvi put gostovala i hrvatska delegacija od 18 umjetnika predvođena imenima kao što su Petar Dundov, Pero-Fullhouse, Sergej Snooze, Vedran Meniga i Haris Čustović. Od ljudi koji drže Technopol i Paris Electronic Week, do Richarda Zijme, Pete Tonga i ostalih još možemo štošta dobrog naučiti i implementirati na našu scenu.



Tako je ovo 23. izdanje ADE-a bilo posljednje pod vodstvom Richarda Zijme budući da ga od iduće godine na poziciji umjetničkog direktora nasljeđuje Mariana Sanchotene. Najveći problem ovogodišnjeg ADE-a bio je što je sami događaj odlično poslužio brojnim menadžerima, promotorima, DJ-ima, producentima, agencijama i svima onima koji žive od glazbe, sanjaju glazbu da se nađu na jednom mjestu, sklapaju poznanstva i suradnje i zajedno partijaju.



No, stvar je i ovdje pošla u krivom smjeru jer su oni koji bi trebali raditi to zbog glazbe, cijelu priču okrenuli naglavačke, zloupotrijebili i počeli dogovarati sastanke izvan okruženja same konferencije. Tako su svjetski biznismeni i izdavačke kuće umjesto da plaćaju petodnevne kotizacije samoj organizaciji odlučile se na jeftin potez rezerviranja hotela i kongresnih sala ili lobby barova na kojima su svojevoljno organizirali sebi zanimljive sastanke i susrete. Da se tu radi o jednom ili pet organizacija bilo bi ok, ali sve je krenulo od jednog, drugog, petog, desetog pa došlo do pedesetog i stotog čime je ispalo da ogroman trud i vrijeme utrošeno za organizaciju ADE-a pada u vodu. Brojni dnevni programi nisu doživljeni kako spada, brojne kotizacije nisu prodane.



Je li vrijeme da ADE promjeni format?

BUMA ne organizira partije u klubovima već samo zaokružuje priču oko ujedinjenja pod istim krovom, tako da ono što je nastalo na osnovama glazbene konferencije, nastalo je željom ljudi da se udruže i rade skupa, no tu je ADE kao konferencija ostao u drugom planu, a sve se opet svelo na veliki biznis, obrtaje miljuna u noćnim klubovima i kasama hotela, dok sama konferencija iako skoro uvijek rasprodana čini se ipak nije, jer brojke govore drukčije.



Naime, posljednjih par godina iz same organizacije stižu porazne brojke kako sama konferencija grca u gubitcima budući da je ekipa kreativaca koji rade u BUMA (agencija za zaštitu autorskih prava) primjetila kako se cijeli projekt otima kontroli. A upravo ta kontrola koštala je i posrnulog diva WMC Miami da se ove godine uopće ne održi. Njima je za cijelu stvar možda nezgodno i to što se tržište dosta proširilo i izbalansiralo; pokrenute su mnoge konferencije i eventi puno dinamičnijeg i novijeg zanimljivijeg formata koji su prestigli Miami dok je ovaj postao centar Ultra Music festivala.



UMF je s druge strane vrlo bitan za cijelu festivalsku industriju jer je pokrenuo val promjena u društvu i promjenio negativnu percepciju elektroničke glazbe među mass publikom, tako da je Miami na jednu stranu izgubio, a na drugu dobio. WMC se u 2019. vraća pod vodstvom ekipe iz Ultre, a budući da drže veliki dio tržišta za očekivati je da će dani i noći na plažama Miamia ponovno biti prepune šušura i dobre zabave.



Prethodno je WMC Miami bio taj koji je godinama kreirao trendove u kojem će se smjeru razvijati glazba, potom je to preuzeo ADE Amsterdam, no otkad je Pete Tong pokrenuo IMS na Ibizi ova konferencija s vremena na vrijeme pokazuje znakove napretka. Iako je još mala čini se da na svjetskoj sceni trenutno okuplja najzanimljivije sugovornike i otvara diskusije sa najupečatljivijim temama. Nakon smrti Aviciia na IMS Ibiza, Pete Tong je prvi poveo široku diskusiju o mentalnom zdravlju DJ-a iz čega su se javili mnogi glazbenici koji su godinama bili na ivici života i smrti upravo zbog samog presinga koji im nameće ova industrija.



Trendovi se mijenjaju, jučer je to bio Miami, danas je još uvijek Amsterdam, a sutra možda Barcelona (Sonar), Pariz (Paris Electronic Week) ili Ibiza (IMS) postat će epicentri glazbenog biznisa.