Projekt je odgojio generacije ljubitelja klupske glazbe i nepovratno postavio produkcijske standarde u Hrvatskoj. Jedan od glavnih motora ove masivne mašinerije je Marijan Kiš, školovani glazbenik, promotor, booking manager i suvlasnik Future Scopea i Boogalooa, koji u suradnji sa Shipom danas drži konce cijelog projekta.

Pred njima je jedan od najintenzivnijih tjedana u godini: već u subotu (16. svibnja) zatvaraju sezonu Boogalooa uz Anfisu Letyago, dok samo sedam dana poslije slave povijesnih četvrt stoljeća postojanja, i to dvoranskim spektaklom u Boćarskom domu uz Hernana Cattanea.

Kao mali vizualni kuriozitet koji prati ovaj intervju, donosimo i dio povijesti. Naime, najveći broj flyera za ovaj serijal dizajnirao je Goran Milašinović. Iako je čitava kolekcija nedavno otišla u nepovrat zbog kvara na hard disku s dva desetljeća starim materijalima, neke od tih rijetkih, spašenih radova možete vidjeti u prethodnom intervjuu koji smo sa Marijanom imali 2019.g.

Ususret ovoj velikoj proslavi, s njim smo detaljno pretresli povijest brenda – od spontanih početaka na Radio Ciboni i anegdota kada je Amelie Lens u Boogaloou svirala pred samo 200 ljudi, pa sve do današnjeg ludila s DJ honorarima i privatnim letovima.

Bez dlake na jeziku, otkrio nam je i pozadinu frustrirajuće zabrane u Cave Romane zbog koje smo ovog ljeta ostali bez nastupa Carl Coxa, prisjetio se legendarne drame s agregatom na open airu Čigrađa – Murter 2002. godine, te ekskluzivno najavio imena koja nas čekaju do kraja godine u sklopu Future Scopea.

• Marijane, ove 2026. godine Future Scope slavi nevjerojatnih 25 godina postojanja! Kad se vratimo na sam početak – ideja je nastala spontano 2001. na Radio Ciboni kroz emisiju DJ Doogieja, a Zvonimir Škrobo-Čičak inicirao je prvi party 31. ožujka u tadašnjem OTV domu uz DJ Aleksija

Kada ste vidjeli preko 1000 ljudi na tom prvom eventu, jeste li uopće mogli sanjati da ste upravo pokrenuli brend koji će trajati četvrt stoljeća?

Upravo tako, dogodilo se nešto što nitko nije mogao predvidjeti. Radio Cibona je kao gradski urbani radio njegovala elektroničku klupsku glazbu koja je u tom momentu bila sve osim main streama, te se pojavila potreba napraviti nešto “izvan okvira“, što se i pokazalo kao vrlo opravdano nakon partija u OTV domu sa DJ Aleksijem (Slo), gdje je prisustvovalo 1.400 posjetitelja. Zvonimir Škrobo-Čičak i DJ Doogie kao idejni začetnici su osjetili bilo publike,  a nekolicina nas koji smo radili na radiju smo imali dodatnu motivaciju koju nam je publika s entuzijazmom prenosila.

To je bio „underground“ pokret u kojem su se našli svi koji su osjetili ljepotu nove glazbene produkcije i modernih aranžmanskih pristupa. DJ-i urednici koji su radili na radiju su uglavnom trake nabavljali iz inozemstva (Eduard Pipp, Cet, Grga aka Toxic…), u vrijeme kada to nije bilo dostupno na način kao danas, te je to i meni kao „najmlađem članu kolektiva“ bilo svjedočenje nečega što se iz „garaže“ danas preobrazilo u industriju.

• Početkom 2000-ih elektronika je u Hrvatskoj još uvijek bila daleko od mainstreama i industrije kakva je danas

Kako je Future Scope kroz sve ove godine uspio balansirati između rasta u veliku organizaciju i zadržavanja onog pravog, iskonskog underground klupskog duha koji publika i danas prepoznaje?

Možda je tajna dugovječnosti upravo u tome što zapravo nikada nismo podilazili komercijalnom aspektu. Intencija je uvijek na neki način bila u edukaciji i prenošenju kvalitete novih glazbenih trendova, pa su se tako na spontan način i stvarale ideje i projekti. Gosti koje smo dovodili su bili prilično nepoznati našoj publici, trebalo ih je predstaviti, tako da smo u radijski studio dovodili inovatore poput Derrick Maya i Kevina Saundersona, ljude koji su bili ne samo DJ-i i producenti, nego i začetnici house i techno glazbe…

S vremenom se i Future Scope prilagođavao globalnom klupskom duhu, zbog čega smo zapravo presretni jer nas publika i danas doživljava kao vertikalu koja ima svoju prepoznatljivost i uvijek pruža najbolje svojoj publici.

• Priča oko Future Scopea u posljednjih desetak godina je neraskidivo vezana uz Boogaloo

S obzirom na to koliko je teško održati velike klupske prostore u Zagrebu aktivnima, koliko vam znači imati takvu ‘bazu’ i koliko taj prostor definira sam identitet vaših partyja?

Naravno, Boogaloo nam je jako bitna baza – sretni smo što imamo taj prostor. Premda je on prerastao uvelike i u koncertne aktivnosti, uvijek će biti hram elektroničke glazbe koju ćemo i dalje njegovati kroz Future Scope. Sam prostor ne definira identitet naših partija, zapravo mislim da je obrnuto, da se prostor nekako izdefinirao kroz sve ove godine upravo po našim partijima. Nažalost, klub je za neke artiste postao „premali“, odnosno oni su postali za klub preskupi, pa se trudimo publici uvijek pružiti najbolje od naših mogućnosti, kao što je npr. nedavno bilo gostovanje legendarnog Richie Hawtina.

PURE FACT: jeste li znali da je Amelie Lens nastupala u maloj dvorani kluba Boogaloo prije 9 godina, pred 200 ljudi!?

Od kluba sve kreće, i za izvođače i za promotore, tako je Future Scope i dalje brend koji radi gostovanja u klubu i izvan kluba. Jednostavno, radimo i dalje kroz entuzijazam i spontanost, zabavljamo se i ako osjetimo da nešto treba napraviti, onda to i napravimo, bez previše kalkulacije i filozofije. Postoji jedna prekrasna činjenica u tom poslu, čak i kada je sve loše, kada padne kiša ili je financijski minus, bilo vani ili u klubu, sve nekako vrijedi kada vidiš oduševljenje na licima ljudi koji su sretni jer su mogli uživo osjetiti energiju jednog Borisa Brejche, Paul Kalkbrennera ili Charlotte De Witte…

• Kroz godine ste ugostili gotovo sva najvažnija imena globalne techno i house scene od velikana poput Richie Hawtina, Jeff Millsa i Svena Vätha, preko Amelie Lens i Borisa Brejche

S obzirom na to da su DJ honorari i produkcijski zahtjevi u posljednjem desetljeću otišli u nebo, koliko je danas izazovnije raditi booking i složiti isplativ event nego prije 15 ili 20 godina?

Danas je definitivno teže raditi booking i organizirati isplativ event nego prije. Kao što si rekao visine DJ honorara i sami produkcijski zahtjevi su se preobrazili u „industrijski“ biznis, te je sad standardno da u ugovorima izvođača stoje bussines class avioni, vožnje sa S Class limuzinama, a u dosta slučajeva i privatni jet letovi, koji su izvanserijski skupi… Sve to prije nije bilo prisutno na taj način.

Mnoge bookinge sam znao dogovoriti direktno sa izvođačima ili dolazio do njih preko preporuke i poznanstava, a danas to ne ide bez agencija, tour managera i cijelog spektra čimbenika, administracije i personala. To je samo dokaz da je elektronička glazba u globalu prešla u veliki mainstream i biznis, ali to je zato što publika to voli! Činjenica je da danas jedan Solomun ili Carl Cox bez problema sami pune arene i stadione diljem zemaljske kugle. Pogledajte samo fenomen Ultre, Tomorrowlanda i sličnih festivala…

Tržište stvara ponudu i potražnju, zato su i cijene jakih DJ artista otišle u nebo, jer je potražnja za njima velika! Možete zamisliti kad dnevno iz cijelog svijeta za nekog izvođača stigne 40-50 upita za booking!? Pa naravno da će agent gledati gdje da ga najbolje proda, i tako se formira i cijena, pa tko voli nek izvoli… možeš biti sretan ako uloviš neku rupu

Da ne duljim, i dalje nam je izazov i zadovoljstvo to raditi, jer uz sve te nove faktore, ipak postoji i naše iskustvo koje nas uvijek nekako usmjeri na način da nas ništa ne može iznenaditi, a i oprez je majka mudrosti.

• Brojni strani festivali na obali počeli su zadnjih desetljeće i po blokirati nastupe velikim imenima što se u ovom kontekstu često negativno odražava na domaće promotore

Jeste li se već susreli sa sličnim problemom i kako ga se može riješiti?

To je zapravo direktno vezano i uz prošla dva pitanja; svi žele svoj dio kolača i nameće se manipulativna kontrola sa velikim eventima. Ono što je nužno i posljedica toga su migracije publike, pa tako i samih festivala. Već sada je vidljivo da su se neki festivali sa obale otkazali ili se sele u druge regije i zemlje. Ponajviše zbog cjenovne ne-konkuretnosti na našem području (skupe cijene zbog inflacije), ali i zbog prevelikog broja festivala i sličnih događanja tijekom ljeta.

Naravno domaćim promotorima je to veliki problem, jer su strani promotori u pravilu „moćniji“, pa se moraju svi ravnati po njima. Rješenje je ne zaletavati se i biti strpljiv. Nekako je cijeli taj period problematike vezan najviše uz ljeto i turističku sezonu, tako da se mi zapravo najviše fokusiramo na jesenske i zimske evente, a već sada se pripremamo lagano i za dva velika događaja u Zagrebu 2027., koji će biti vrhunac našeg rada i sigurno će našoj publici biti JAKO zanimljivi! No, neka to za sada ostane mali teaser…

• Future Scope već odavno nije samo klupska večer; iskorak u open-air format i organizaciju velikih ljetnih događaja na Jarunu i drugim lokacijama bio je ogroman zalogaj

Koje su najveće razlike i za vas kao organizatore, i u energiji same publike kada masivnu produkciju iz klupskog mraka prebacite na otvoreno?

Može se reći da je Future Scope od svojih početaka bio i open-air format, isto kao i klupska večer. Organizacijski je napravljeno puno (što većih, što manjih) open air-ova. To nam nikada nije bilo strano, a najveći zalogaj do sada bio je festival koji smo radili za 20. godišnjicu (prije 5 godina) na Jarunskom jezeru. Tu je bilo mnoštvo izvođača, puno produkcijskih i logističkih zahtjeva i izazova, te smo tu jako puno i naučili. Jedna od najvećih razlika i problematika za organizatore u odnosu na klubove je faktor lošeg vremena.

Rizik od lošeg vremena povlači sa sobom i masu drugih problema, od potencijalno smanjenog dolaska publike, do nužne zaštite opreme, produkcije, šatora za publiku. Mogu samo reći da smo na žalost od posljednjih 5 open-airova doživjeli četiri loša vremenska poklapanja, te smo samo iz tog razloga odlučili ove godine raditi godišnjicu u Boćarskom Domu (Hernan Cattaneo 22.05.), koji je natkriven i tako nam je i stres smanjen na minimum.

Vrijeme je postalo nepredvidivo, evo dok ovo pišem upravo vani pada ledena tuča i puše grozan vjetar, šta više reći… sredina svibnja!

Naravno da postoji čar partija na otvorenom, veća je prostornost, bolji je zrak, nije zagušljivo i drugačija je energija, kao da je više sve vezano uz prirodu. Meni su osobno open air eventi i draži zbog tih faktora, ali kao organizatoru definitivno su izazovniji i traže veću angažiranost, a kao što sam i spomenuo potreban je i faktor sreće (mislim na vrijeme).

• Jedna od najjačih strana Future Scopea je ta što, unatoč velikim stranim headlinerima, uvijek dajete ogroman prostor domaćim izvođačima, a vaši su rezidenti postali prepoznatljiv brend za sebe

Smatrate li da domaći promotori imaju dužnost ‘odgajati’ lokalne snage i koliko je taj balans domaćih i stranih imena ključan za dugovječnost?

U Hrvatskoj je oduvijek bilo dobrih DJ-a. U tom segmentu smo valjda kao i u nogometu, nacija s puno talenata! Future Scope se u bazi i formirao kao brend domaćih snaga jer scena se i gradila sa domaćim DJ-ima i na taj način su se jedino i mogla raditi strana gostovanja – gradacijom.

FACT: line up prvog Future Scope open air partija na Murteru (2002.g) bile su domaće snage: Alen, Lushi, Kiki, Frajman. Došlo je 800 ljudi, a bila ja oluja (06.08.), letile su i gramofonske ploče i slipmati za njih, i eto bilo je neopisivo zabavno i neprocjenjivo iskustvo.

Feljton: 26 fotki sa legendarne party plaže Čigrađa na Murteru

Balans domaćih i stranih DJ-a na našim partijima je ključan za dugovječnost, i kao kombinacija je uvijek i zanimljiv, pogotovo kada radimo dva i više floora, nove godine i veće evente. I nemali broj puta dogodilo se da su naši rezidenti odsvirali bolje (da ne kažem BAŠ bolje) od stranog headlinera i zadržali top atmosferu, što i publika cijeni i prepoznaje, jer uglavnom dolaze od početka partija i ostaju većinom do kraja, znači nije bitan samo headliner, nego SVI!

PROOVE FACT: početkom prošle godine nije nam (zbog problema sa letom) stigao Sven Vath. Ljudi su bili obavješteni o tome i bez obzira svi su došli na party na kojem su svirali samo domaći DJ-i, te je to bio možda jedan od 5 najboljih partija u Boogaloo-u ikad! Publika je bila oduševljena, atmosfera je bila neponovljiva, tako da veliki respekt našim dečkima (Shipe, DJ Jock, Lemon), koji bi zaista mogli mnoge naučiti podosta, te stajati rame uz rame s najvećim svjetskim imenima.

• Ova godina je apsolutno u znaku vašeg srebrnog jubileja

Što nam sve Future Scope mašinerija priprema za ovu povijesnu 2026. godinu? Možeš li nam otkriti zašto ste se odlučili za gostovanje Hernan Cattanea kako bi obilježiti ovaj ogromni 25. rođendan?

Istina, već 25 godina je prošlo od početka rada, vrijeme brzo ide. Prvih 12 godina sam gurao sa Čičkom, a onda mi se pridružio Anđelko Šipuš (Shipe) kao nova snaga, koji mi je kao partner (i dan danas) dao energije da nastavim s radom (za što sam mu vrlo zahvalan) i bez kojega ni Future Scope ne bi bio ono što je danas.

Ove godine radimo Anfisu Letyago kao season closing party u Boogaloo-u, ljetni dio preskačemo, ponajviše zbog politizacije Cave Romane (gdje smo tri godine radili ljetne evente), i da sačuvamo živce i odmorimo malo!

A u jesensko-zimskom klupskom periodu možete očekivati imena poput Deep Dish, Nicole Moudaber, Pan Pot, Jeff Mills, Fjaak, Dave Clarke…

Da odgovorim i na drugi dio pitanja – Future Scope se nikada nije određivao specifično prema nekom stilu glazbe, makar je to u zadnje vrijeme ipak ponajviše techno. Ono što je određivalo Future Scope je kvaliteta koja je uvijek graničila sa undergroundom, i nikad nije podilazila trendovima, npr. poput EDM-a.

Imena koja su prošla svojevremeno kroz naše evente su bila i house imena poput Davida Moralesa, The Shapeshiftersa, Freemasonsa i Barbare Tucker, a Hernan Cattaneo kao pionir progressive glazbe je netko koga užasno cijenimo kroz njegovu jednostavnost i pristup glazbi. El Maestro nikada nije bio u Zagrebu, a mi smo ga pokušavali dovesti i prije (ali bezuspješno). Ukazala se prilika i uz njega ćemo proslaviti godišnjicu. Ne propustite!

Kako on sam kaže, glazba je zvijezda, a ne DJ-i – on je zapravo naš osobni glazbeni izbor u ovom slučaju, uz želju da publici prezentiramo nešto drugačije, te napravimo iskorak uz esenciju najboljeg progressive house zvuka današnjice i naravno vrhunsku produkciju.

Ovim putem pozivam sve da nam se pridruže 22.05. u Boćarskom Domu, i osjete pravo glazbeno putovanje uz Hernana Cattanea i naše rezidente.

• Organizacija partyja na ovoj razini znači puno neprospavanih noći, stresa i nepredvidivih situacija

Kada se danas, nakon 25 godina, okreneš iza sebe, na koji si projekt ili trenutak najviše ponosan? Što je ono što te osobno i dalje ‘vozi’ i zadržava istu strast prema ovom poslu nakon svih ovih godina?”

U pravu si, puno je tu neprospavanih noći i stresa, što definitivno utječe i daje danak i zdravlju. Pokušavam paziti na to, u svemu je potrebna umjerenost i balans. To je sastavni dio svakog inovativnog posla. Ako nešto voliš, sve se da riješiti i kompleksni problemi postanu manji. S vremenom sam naučio kako i ignorirati stres i dovesti ga na minimalnu razinu.

FACT: u prvih 12 godina izbrojao sam preko 300 odrađenih FS partija, nakon toga sam ih prestao brojati, ali pretpostavka je da ih je i u toj novijoj fazi zadnjih 13 godina bilo isto toliko (ako ne i više), što znači cca oko ili preko 700 odrađenih partija!

Pa sad ja vas pitam, šta mene može više iznenaditi, istresirati ili izbaciti iz takta!?

Malo se zezam, uvijek ima nešto, ali realno je kada ponestane interesa publike, onda ćemo i prestati raditi. Sve dok nas ljudi podržavaju i prate, bit ćemo i dalje tu. Ukratko to me drži i još uvijek zadržava sa istom strasti prema tom poslu.

Ponosan sam zaista najviše na to što smo uspjeli tako dugo preživjeti u ovom svijetu, jer je i on postao industrija koja nosi svoje zamke, mijenja pravila itd. Čak i u vrijeme Covid-a smo uspjeli odraditi neke od najboljih imena poput Charlotte De Witte, Borisa Brejche i Fatboy Slima, pa su mi nekako možda ti projekti i ostali najdraži, jer su bili organizacijski najzahtjevniji, ali smo ljudima unijeli malo veselja, nade i topline u tom periodu, i jako sam ponosan na to.

• Uz sama imena koja dovodite, Future Scope je danas jednako poznat i po impresivnoj tehničkoj produkciji. Moćan sound system, prepoznatljivi laseri i vizuali u Boogaloou postali su vaš zaštitni znak

Koliko je kontinuirano ulaganje u to kompletno audiovizualno iskustvo bilo presudno da se zadržite na samom vrhu scene punih 25 godina, i koliko je današnja publika zahtjevnija po tom pitanju u usporedbi s vašim počecima?

Drago mi je da si postavio ovo pitanje, jer naravno da se bez dobre produkcije ne može odraditi vrhunski event, a naš standard i mjerilo su upravo ti visoki parametri. Danas se vrlo veliki dio svodi na produkciju, tijekom našeg rada išli smo uvijek uz korak sa svjetskim trendovima, naravno u sklopu mogućnosti i okolnosti.

Kao naš matični „brod“ Boogaloo je našom upornošću, kontinuiranim ulaganjem i samoodricanjem postao klub za koji svi znaju, ne samo u regiji nego i puno šire, stalno nam stižu pohvale sa svih strana, i to ne samo publike nego i struke! Kad ti jedan Ritchie Hawtin pruži ruku, čestita i kaže „Wow, what a club, amazing…“, to su ti momenti koje zapravo doživiš kao nagradu za svoj trud i rad.

Naravno da je i publika zahtjevnija nego prije, jer ako odeš izvan Hrvatske na neki festival i doživiš tu moć i snagu produkcije, onda to očekuješ i doma! Sretni smo jer se možemo pohvaliti da smo prateći trendove u jednu ruku i postavljali trendove i standarde novim promotorima, te dizali tako i ljestvicu, ne samo u produkciji, nego i sa gostovanjima stranih izvođača. 

• Nedavno ste se susreli s prilično frustrirajućom situacijom kada vam je Općina Medulin, navodno uslijed žalbi mještana, odbila održavanje Future Scopea na spektakularnoj lokaciji Cave Romane. Vaš rezident Shipe je tu odluku javno nazvao ‘apsurdnom’

Kako gledaš na cijeli taj slučaj i koliko je demotivirajuće što se, usprkos tome što slavite 25 godina vrhunske produkcije, organizatori elektroničkih događaja u Hrvatskoj u 2026. godini i dalje moraju boriti s takvim birokratskim i društvenim otporima?

Nije prvi puta da smo imali probleme tog tipa, i žalbu mještana zbog buke možemo uvijek prihvatiti kao opravdani argument da se ne izda dozvola za rad, ali kad ju dobije drugi promotor, koji ima isti broj decibela kao i mi, i još duže ima otvoren party, onda je jasno da se radi o pogodovanju i manipulaciji  lokalnih šerifa, kojih je na žalost u našoj državi uvijek bilo i uvijek će ih biti.

Žalosno je to što smo mi prvi radili partije u Cave Romane, doveli najjače izvođače na svijetu – Paul Kalkbrenner, Richie Hawtin, Ben Clock, te imali dogovor za gostovanje Carl Coxa 07.08. ovo ljeto, kao i potpisani ugovor sa Paul Van Dykom, međutim za to se nije dobilo zeleno svjetlo.

Apsurdno je, frustrirajuće apsolutno, ali ne i demotivirajuće jer sve dođe na svoje. Preživjeli smo 6 mandata raznih vlada, raznorazne političare, promjene zakona i uvjeta, pa ćemo i ovo. Osobno ne žalim za tim, ne dozvoljavam si više taj tip stresa, tako da osim što je odbijanje održavanja malo frustrirajuće, okrenut ću to na pozitivu i iskoristiti ljeto za opuštanje sa društvom i voljenom osobom. Relaxing & mind set reseting.

Marijane, za kraj, nakon 25 godina u ovom nimalo lakom poslu, koju bi ključnu poruku ili savjet dao novim, mladim organizatorima koji tek ulaze u ove vode, a što bi poručio današnjim generacijama partijanera na podiju?

• I naravno, jedno pitanje za starije partijanere koji su s vama od početaka

Možemo li u skorijoj budućnosti očekivati neki ljetni open-air povratak korijenima, po uzoru na legendarne partyje na uvali Čigrađa na Murteru koji su nepovratno obilježili onu generaciju od 2002. do 2005. godine?

Mladim organizatorima bi definitivno preporučio da se oboružaju strpljenjem i upornošću, te skromnošću, a ne megalomanijom i trčanjem za novcima. To dolazi samo. Za nove generacije partijanera samo mogu reći upijajte dobru glazbu, slušajte ono što vam se sviđa, uz manje korištenje mobitela, više ljubavi i smjeha, i izbjegavajte drogu i alkohol. Glazba se može doživjeti na toliko mnogo lijepih načina…

Drago mi je da si spomenuo party u uvali Čigrađa, koji je zaista postao legendaran, obilježio je jednu generaciju, to mi je istovremeno bio valjda nabolji i najgori party u životu!

ČIGRAĐA FUN FACT: za vrijeme pripreme u popodnevnim satima ušao sam u plićak da zapalim neke baklje koje smo postavili oko pontona za plesanje, mobitel mi je pao u vodu i tu je krenuo kaos, pošto su mi svi kontakti bili u njemu. Ali i to smo preživjeli, party je krenuo, došao do vrhunca, i onda se u 2 sata u noći ugasio agregat ostavši bez nafte (premda su nam rekli da će izdržati do podne). Strašno!

Svi koji su bili tamo (2000 ljudi) sjećaju se toga – to je bila prava drama, pošto nismo imali rezervu nafte. Improvizirano sam na brzinu „iscuclao“ preko pola tanka nafte iz auta i party je krenuo dalje! Sjećam se i sad tog gromoglasnog vrištanja, to su neprocjenjivi momenti za pamćenje…

Vrlo rado bi ponovio party na Čigrađi, eto dao si nam jednu zanimljivu ideju na razmišljanje. Nevjerovatno, slučajno sam se nedavno čuo sa Jack De Marseilleom, koji je i bio headliner na tom partiju! Pričali smo o njegovom gostovanju u klubu Boogaloo, pa eto, nikad se nezna, nešto bi mogli skuhati…

U svakom slučaju, od nas još uvijek možete očekivati i neočekivano! See you on the dance floor.

Dio Future Scope povijesti pregledajte niže u fotogaleriji…