Berlin se danas budi u tišini nakon jučerašnje grmljavine i to ne one s neba, već one iz zvučnika. Unatoč upornoj kiši koja je padala cijeli dan, deseci tisuća najhrabrijih i najpredanijih rejvera okupili su se jučer na ulicama Berlina kako bi proslavili četvrto izdanje Rave The Planet parade.
Rave The Planet 2025. – Foto: Jana Schmidt (privatna kolekcija)
Ikonična gradska ulica, Straße des 17. Juni, pretvorila se u masivni, pulsirajući plesni podij između Brandenburških vrata i Stupa pobjede. Parada je službeno započela u 14 sati kada je osnivač, legendarni Dr. Motte, proglasio početak uz ovogodišnji moto: “Our Future Is Now“, čije su riječi odjeknule parkom Tiergarten.
Impresivne brojke unatoč kiši
Vremenske neprilike nisu uspjele umanjiti razmjere događaja, što potvrđuju i prve brojke. Iako su kiša i vjetar bili neumoljivi, deseci tisuća ljudi plesali su satima. Organizatori su izrazili nadu da će konačna brojka dosegnuti ili čak premašiti prošlogodišnjih 300.000 sudionika, što bi bio nevjerojatan dokaz otpornosti scene.
Broj kamiona (Floatova):U povorci je sudjelovalo 35 raskošno uređenih kamiona, od kojih je svaki bio zvučna oaza za sebe.
Broj izvođača: Za glazbenu kulisu bilo je zaduženo gotovo 290 DJ-a i live izvođača, koji su isporučili sve, od klasičnog techna do modernih, tvrđih stilova.
Sigurnost i logistika: Događaj je osiguravalo oko 1.000 policajaca. Zbog ogromne gužve, metro stanice Brandenburger Tor i Bundestag privremeno su bile zatvorene, a prometnice oko Tiergartena ostale su zatvorene do danas ujutro.
Ples na kiši: Euforija u kabanicama i šljokicama
Jučerašnji prizori bili su jedinstveni. Rijeke ljudi u šljokičastim kostimima, prekriveni prozirnim kišnim kabanicama, bosonogi plesači koji skaču po mokrom asfaltu i nasmijana lica obasjana svjetlima stroboskopa stvorili su nadrealnu atmosferu. Kiša nije bila prepreka, već dio dekora, element koji je ovogodišnju paradu učinio još posebnijom i pamtljivijom. Bila je to čista, nepatvorena euforija.
Više od partyja: “Naša budućnost je sada”
Kao i svake godine, Rave The Planet je registriran kao politička demonstracija s jasnim ciljevima: zaštita klupske kulture i priznavanje elektroničke glazbe kao kulturnog dobra.
Dr. Motte, obraćajući se masi s vodećeg kamiona, poslao je snažnu poruku koja nadilazi glazbu: pozvao je na globalno razoružanje, inkluzivnost i zaštitu kreativnog izražavanja.
“Ovo nije samo party,” izjavio je. “Ovo je naš poziv da zaštitimo ono što nas spaja: glazbu, slobodu i ljubav.”
Duh Love Paradea živi
Četvrto izdanje Rave The Planeta, duhovnog nasljednika Love Paradea (1989. – 2010.), dokazalo je da je njegova misija potrebnija no ikad. Jučer je Berlin, unatoč sivom nebu, bio najšarenije i najglasnije mjesto na planetu. Deseci tisuća ljudi koji su plesali na kiši poslali su svijetu nepogrešivu poruku: naša strast je neuništiva, naša kultura je živa, a naša budućnost je sada.
Njegov neizbrisiv trag u elektroničkoj glazbi posebno je snažan i na našim prostorima, gdje ga mnogi pamte kao legendarnog rezidenta kluba Ambasada Gavioli.
Osim što je njegov talent prepoznao i MTV proglasivši ga najvećim talentom talijanske house scene, produkciju je objavljivao za gigante poput Warnera i Universala, presudno je utjecao na generacije DJ-a kao vlasnik kultne prodavaonice ploča “Dance All Day”. Vlasnik je renomirane house etikete “Stereophonic”.
Povodom nastupa na Imperium festivalu u Bihaću od 31. srpnja do 3. kolovoza popričali smo sa legendom talijanske house scene.
Paolo Barbato – Foto: Kobe for Delbello
Vaša karijera traje više od 25 godina, a zvuk ostaje svjež i relevantan. Koja je tajna vaše dugovječnosti na sceni?
Ove godine obilježavam točno 41 godinu otkako sam profesionalni DJ, jer sam počeo 1984. ;) Vjerujem da su moja strast prema elektroničkoj glazbi i izravan kontakt s clubberima glavni čimbenici da i dalje volim ovaj posao.
Mnogi ljudi iz ove regije sjećaju vas se kao rezidenta u legendarnoj Ambasadi Gavioli. Kako se osvrćete na to razdoblje i kako je ono oblikovalo vašu glazbenu filozofiju?
Kada sam započeo svoju avanturu kao rezident Ambasade Gavioli 1995. godine, sjećam se da nitko nije svirao house glazbu na području bivše Jugoslavije, jer je techno kultura bila najistaknutija. Dakle, morao sam naučiti malo miješati karte, proširujući svoje glazbeno istraživanje izvan klasične house glazbe koja se u to vrijeme svirala u Italiji, pronalazeći pravi miks između tzv. žanrova elektroničke plesne glazbe općenito, i to je definitivno otvorilo moju glazbenu viziju.
MTV vas je jednom proglasio najvećim talentom talijanske house scene. Kako ste doživjeli to priznanje? Je li vam donijelo pritisak ili slobodu?
Prošlo je više od dvadeset godina od tog intervjua i priznanja od strane MTV UK tijekom MTV Valkana Beach festivala u Rovinju. Svakako, priznanje tako ikoničnog entiteta na međunarodnoj glazbenoj sceni učinilo me jako sretnim, dajući mi poticaj i veću svijest o mojim glazbenim izborima, a to me je također navelo da se osjećam sigurnije u ovoj “čudnoj” industriji.
Vaša izdavačka kuća Stereophonic postala je cijenjeni glas u house glazbi. Što vas je inspiriralo da pokrenete vlastitu izdavačku kuću i kakvu glazbu ili izvođače tražite kada potpisujete nova izdanja?
Kada sam imao svoju trgovinu Dance All Day (1990. – 2004.), uvijek sam bio u kontaktu s najpoznatijim uvoznicima, distributerima, izdavačima i diskografskim kućama talijanske scene, pa sam počeo tiskati neke od svojih primitivnih produkcija u ograničenom izdanju s bijelom etiketom, distribuirajući ih svojim kolegama vlasnicima trgovina diljem Italije. To je zapravo funkcioniralo i 300 primjeraka (minimalna naklada za to vrijeme, dok se danas mogao tiskati i jedan primjerak) uvijek se rasprodalo.
https://www.youtube.com/watch?v=JCRHxa6DXL0
Počeo sam tiskati i slati svoje produkcije izdavačkim kućama poput onih koje su vodili moji kolege DJ-evi/producenti, stvarajući mrežu istomišljenika DJ-eva i producenata. Godine 2013., kada je digitalna distribucija već bila konsolidirana, odlučio sam, zajedno s dva tadašnja producenta, otvoriti Stereophonic Records, koji danas ima više od 360 izdanja!!!
Već neko vrijeme povjeravam zadatak A&R (Artists & Repertoire), koji se, zajedno sa mnom, bavi otkrivanjem novih umjetnika i glazbenim usmjeravanjem, mom mladom kadetu (Simon Emme), kako bi imao svježiju viziju izbora budućih izdanja.
Vaša trgovina pločama Dance All Day bila je vitalno središte za mnoge DJ-eve diljem regije 90-ih. Imate li omiljenu uspomenu ili anegdotu iz tog doba koju još uvijek volite podijeliti?
Sjećam se kako su u utorak ujutro DJ-evi počeli juriti po nove ploče unaprijed jer smo svakog ponedjeljka išli u Milano gdje je stizao sav novi uvoz, posebno iz SAD-a i Velike Britanije. Zatim smo, na povratku, već pripremali kutije s novim pločama za naše razne vjerne DJ-eve, zahtjevan posao, ali pun strasti i zadovoljstva. Trgovina se zatim transformirala u centar za prikupljanje podataka o tome kako su prošli partyji vikendom. Pred vikend je bio red na razne PR agente koji su donosili letke i snižene ulaznice za razne diskoteke i partyje diljem sjeveroistoka (Italija, Slovenija, Hrvatska i Austrija).
Kako vidite trenutno stanje house scene u Italiji i Europi? Osjećate li povratak energije stare škole ili idemo u potpuno novim smjerovima?
House scena u Italiji i Europi prolazi kroz zanimljivu fazu. S jedne strane, postoji jasan povratak zvukova stare škole jer ljudi ponovno žude za tom sirovom, soulful, groove-vođenom energijom. Možete to čuti u setovima, u produkcijama, čak i u načinu na koji ljudi plešu. Kao da se budi kolektivno sjećanje, i to je prekrasno svjedočiti. Snažan znak toga je korištenje starih semplova, kako u produkcijama tako i u DJ setovima. Postoji svjesni povratak korijenima, ali s modernim senzibilitetom koji svemu daje svježinu.
S produkcijskog stajališta, što vas trenutno najviše inspirira? I uživate li više u studiju ili svirati pred publikom uživo?
Trenutno me u studiju najviše inspirira ideja spajanja prošlosti sa sadašnjošću – uzimanje elemenata iz klasičnog housea, funka i disca te njihova prerada s današnjim alatima i senzibilitetom. Ponekad je to samo prašnjavi stari sample, vokalni isječak ili groove sa zaboravljene ploče koji nešto pokrene. Također me jako inspirira toplina i nesavršenosti analogne opreme jer ona donosi određenu dušu koju je teško digitalno replicirati. Uz to, ništa se ne može usporediti sa sviranjem uživo pred publikom.
Energija, povezanost, spontanost – to stvara ovisnost. Volim studio jer se tamo rađaju ideje, gdje mogu ići duboko i izgubiti se u zvuku. Ali prava čarolija događa se kada tu glazbu oživite na plesnom podiju i vidite ljude kako reagiraju u stvarnom vremenu. To je savršena ravnoteža: studio hrani dušu, publika raspiruje vatru.
Ovog ljeta svirate na Imperium Festivalu u Bihaću. Što publika može očekivati od vašeg seta i što vam znači nastup u ovom dijelu Europe, posebno s obzirom na vašu dugogodišnju vezu s publikom ovdje?
Jako sam uzbuđen što ću ovog ljeta svirati na Imperium Festivalu u Bihaću. Publika može očekivati putovanje kroz deep, house s jakim grooveom i puno energije. Volim stvarati setove koji pričaju priču, miksajući klasične vibracije sa svježim zvukovima i uvijek održavajući plesni podij živim i pokretnim.
Nastupati u ovom dijelu Europe mi je vrlo posebno. Tijekom godina izgradio sam duboku vezu s publikom ovdje i taj odnos puno znači. Ljudi su strastveni i otvoreni, a energija koju donose je zaista inspirativna. Osjećam se kao da se vraćam kući svaki put kad sviram ovdje, a ta veza čini glazbu još snažnijom.
Pratite li neke mlađe talente i postoji li neki novi izvođač koji vas je nedavno impresionirao?
Apsolutno, uvijek pratim mlađe talente jer donose svježe ideje i energiju na scenu. Inspirativno je vidjeti kako miješaju utjecaje i pomiču granice. Nedavno me impresionirao Josh Butler, Prunk, čiji pristup produkciji i nastupima uživo se zaista ističe. Njihova sposobnost miksanja klasičnih house elemenata s modernim zvukovima nešto je što stvarno poštujem. Podržavanje novih izvođača važno je kako bi scena ostala živa i razvijala se.
I konačno, nakon svih ovih godina, što vam house glazba danas znači?
Nakon svih ovih godina, house glazba je i dalje vitalni dio mene. To je više od samo žanra; to je jezik, kultura i način života. House glazba povezuje ljude, ruši barijere i stvara trenutke radosti i jedinstva. Za mene predstavlja strast, kreativnost i beskrajnu potragu za tim savršenim ritmom koji pokreće i tijelo i dušu. To je cjeloživotno putovanje koje se neprestano razvija i osjećam se sretnim što sam dio njega u svakom koraku.
Jednostavno rečeno: “house music all life long.
_________ Paolo Barbato je jedan od headlinera Imperium festivala, dok mu se sa DJ scene još pridružuju i David Morales, Marco Bailey, Bonjasky, Hiljson Mandela, Ena Smajić, Eduy, Inis…
Ulaznice za jubilarni 10. Imperium na lokaciji Gradska otoka u Bihaću (BiH) mogu se osigurati u pretprodaji putem Kupikartu.ba
Program druge večeri na glavnim pozornicama su i danas otvorili hrvatski predstavnici. Joe2Shine je zasvirao na mainstageu, a Tomo in der Mühlen na Resistanceu. Za razliku od prve večeri kada je gužva počela već oko 22 sata, publika se ozbiljnije počela okupljati tek iza ponoći uoči nastupa glavnih zvijezda.
Resistance je bio u znaku melodičnog zvuka, a uvertiru u melodične ritmove napravila je sve traženija slovenska DJ-ica Brina Knauss, koja je premijerno nastupila u Splitu. Nakon nje, uslijedilo je još jedno premijerno ime – Mrak, suosnivač Afterlife etikete i polovica Tale of Usa. Iako je Mrak prepoznatljiv po svojim live setovima, za Split je pripremio hibridnu verziju seta, a nije zaboravio ni na svoju vizualnu prepoznatljivost te je iskoristio puni potencijal pozornice. Njegov set je “pošteno” napunio Resistance, ali dojam je da je interes ipak bio veći večer ranije kada se tražilo mjesto više za trosatne setove Carla Coxa i Solomuna. Za kraj večeri i izlazak sunca na Resistance pozornici zaslužan je bio ukrajinski duo Artbat, koji je svojim nastupom elegantno zaokružio melodičnu priču druge večeri.
Na mainstageu su prije ponoći nastupili Joel Corry i Sofi Tukker i donijeli nešto komercijalniji štih, dok je Maddix pržio s BPM-ovima i ponudio svoj prepoznatljiv miks “hard” podžanrova. No, pravi plesni naboj osjetio se tek s dolaskom Steve Angella, koji je zasvirao djelić onoga po čemu su Swedish House Mafia izgradili karijeru, ali i iznenadio s nešto dubljim zvukom na kakvog publika inače nije navikla. Veteran elektroničke scene Tiësto ove se godine napokon sjetio svojih trance korijena pa je tako i u Splitu počasio s pokojim klasikom poput “Lethal Industry“. Ugodno iznenađenje večeri bio je John Summit, koji je zatvorio mainstage setom punim groovea, upečatljivih vokala i moćnih produkcijskih elemenata uz obilje pirotehnike.
Završna večer na mainstage dovodi imena poput Afrojacka, Martina Garrixa i Hardwella, dok će na Resistanceu program započeti s našom Insolate. Nakon nje slijede Korolova, Mind Against, debi Adama Beyera i Mau P-a u b2b kombinaciji, a veliko finale večeri je rezervirano za Amelie Lens.
Naš urednik Toni Jurić i posljednje večeri je na terenu te prati atmosferu iz prve ruke. Za još više sadržaja zapratite nas na Instagramu i TikToku.
Nastao je 2000. iz studentskih prosvjeda, ali je 24 godine poslije organizator “čudom” zaboravio svoje korjene vjerojatno jer se u međuvremenu zbližavao sa aktualnom vlašću u pogledu financijskih potpora koje su odredile put festivala.
Na vrlo blijedu reakciju i potporu studentima od studenog prošle godine ukazao je i Marko Nastić. Dok su uglavnom svi regionalni mediji u službi Exita šutili i čekali reakcije (mi smo prvi prenijeli), objava srpskog pionira scene dogurala je do gotovo 28 tisuća lajkova i tisuće komentara potpore među kojima se javio i veliki broj DJ-a koji su godinama “ugnjetavani” nastupali besplatno.
Jedna od činjenica iz te objave jest da se u komentarima pokazalo “da je najveći regionalni festival godinama ugnjetavao DJ-e i nudio im promociju za besplatni nastup“. Mnogi su pristali na to kako bi popunili sebi biografiju. Objavu možete vidjeti ovdje.
To potvrđuju i razgovori koje smo vodili s nekolicinom vodećih hrvatskih DJ-a, koji su, pod uvjetom anonimnosti, priznali da su godinama odbijali ‘ponude’ koje su smatrali uvredljivima.
No, ono šta radi Exit, rade i mnogi drugi poput aktualnog splitskog festivala na način da DJ-i popunjavaju slotove na bezličnim floorovima u vrijeme kada nikog nema na flooru; sviraju besplatno ili za par ulaznica kako bi im u “press kitu” stajalo da su svirali na velikom festivalu, ali prava istina je puno bolnija.
Netko tko je 20-30 godina gradio karijeru i ima puno veću fonoteku glazbe i znanja postao je dežurno smetalo
Činjenica je da je svijet u totalnom kaosu; da je industrija elektroničke glazbe iz undergrounda prešla u mainstream kulturu; tehnologija je donijela mogućnost da wannabies DJs sa puno followera preko noći postane headliner, a da netko tko je 20-30 godina gradio karijeru i ima puno veću fonoteku glazbe i znanja, postao dežurno smetalo.
Na stotine DJ-a žele put do slave preko noći, skidajući hlače gigantskim festivalima, plaćajući lažne followere u nadi da će postati zvijezde. No, nismo li u životu naučili dvije poslovice “kamen po kamen – palača” i “istini treba pogledati u oči”.
I zato, kada vam medijski megafoni danima serviraju priču o 150 tisuća posjetitelja na Ultri, brojci koja prkosi zdravoj logici i služi isključivo kao PR materijal za sponzore i ministra turizma postaje jasno da istina nije na cijeni. No, vrhunac te medijske iluzije događa se kada partnerski portali, od Index.hr, HRT-a , Glazba.hr do Dalmatinskog portala, prenesu vijest o nastupu DJ-a Joe2Shinea kao o ‘hrvatskoj DJ zvijezdi koja već 20 godina vlada hrvatskom scenom’.
U tom trenutku, ne samo da se stvara lažni narativ, već se direktno omalovažavaju stvarni nositelji scene koji također nastupaju na istom festivalu. Što mislite, kako se osjećaju globalno priznati hrvatski artisti poput Insolate, DJ Jocka ili Matrode kada čitaju da scenom ‘vlada’ netko drugi, dok se njihova imena jedva spominju?
A zašto oni šute? Zašto nitko od njih ne zatraži ispravak? Odgovor leži u bolnoj istini koje smo svi na sceni svjesni: strah.
Strah od gubitka slota, strah od zamjeranja moćnom organizatoru. Ta šutnja nije znak odobravanja, već simptom scene koja je postala talac vlastitih najvećih igrača. To nije samo loše novinarstvo; to je aktivno sudjelovanje u obmani i sustavnom potcjenjivanju inteligencije publike i rada samih umjetnika.
Ako tako odgajaju publiku, na lažima i friziranju brojeva za aktualnog ministra i sponzore koji se dobivaju preko članske iskaznice onda je njihov vodič za uspjeh – lažite, varajte, kupujte followere, nastupajte besplatno, dilajte drogu, učlanite se u kradeze. Glazba ionako nije bitna.
No, da se vratimo Exitu – fotografiranja Dušana Kovačevića sa Vučićem i gotovo nikakva potpora studentima rasplamsala je vatru nakon prve objave Marka Nastića. Exit je posljednjih mjeseci pokušavao sa PR priopćenjima vratiti stari sjaj što je nemoguće jer već godinama čine fatalne greške u komunikaciji sa medijima, izvođačima, publikom.
Nastić je nedavno objavio drugi post naslova “Muzika ne smije svirati za režim” u kojem iznosi činjenice o početcima Exita, kao i o tome koliko je festival odmakao od svoje prvobitne ideje, te ponovno dobio ogromnu podršku.
Postavlja se pitanje zašto Nastić nije ranije progovorio o tome, budući da je godinama bio dio festivalskog line upa Exita u brojnim prethodnim izdanjima, a vjerojatno i sam nastupao na festivalima koje financira aktualna vlast (o čemu možda nije imao ni saznanja).
Pitanje zašto Nastić nije progovorio ranije je legitimno, ali možda i sporedno. Je li kap prelila čašu ili je scena došla do točke pucanja, manje je važno od činjenice da je konačno netko s takvim kredibilitetom progovorio.
A to je upravo ono što bolno nedostaje na hrvatskoj sceni. Glazbenici sa stavom!
Exit festival je dugo bio ponos regije upravo zbog svoje priče o nastanku. Bio je simbol nade da kultura i mladi mogu potaknuti društvene promjene. Upravo zato je današnje “šurovanje s režimom” tolika izdaja. Nije problem što festival surađuje s državom (to rade svi veliki festivali), problem je što je izdao temeljnu ideju na kojoj je izgrađen. Postao je marketinški alat države protiv koje se nekad bunio. To je ključna točka. Fotografije s Vučićem nisu samo fotografije, one su simbol te kapitulacije.
Ultra Europe je od početka projekt koji je više vezan za turizam i nacionalni brending nego za glazbenu kulturu. Zato je fokus na brojevima, a ne na sadržaju. “Friziranje” broja posjetitelja nije samo laž medijima, to je poruka Ministarstvu turizma i sponzorima: “Vaš novac se isplati.” Glazba i DJ-i su tu samo nužni dekor za veliku turističku razglednicu.
Podržimo manje, autentične festivale i klubove. Vratimo fokus na glazbu!
Ono što se često pitam kao netko tko je prvenstveno kao posjetitelj, vlasnik medija i organizator, dio ove scene već više od 25 godina, hoćemo li i dalje biti pasivna publika u predstavi koju su drugi režirali za nas, ili ćemo ponovno postati aktivni sudionici i kreatori scene koju volimo?
Matroda, jedan od najuspješnijih hrvatskih DJ-a i producenata na globalnoj sceni, drugu je godinu zaredom nastupio na glavnoj pozornici Ultra Europe festivala u Splitu. Povratak “kući” zagrebačkog DJ-a izazvao je posebno uzbuđenje i kod publike i kod njega samog.
Neposredno prije energičnog seta razgovarali smo o tome koliko mu znači nastup na domaćem terenu, kako balansira iscrpljujući ritam turneja s kreativnim radom u studiju te što publika može očekivati od njega u nadolazećim mjesecima. U intervjuu otkriva i zašto mu je jednako važna i intimnost klupskih nastupa i veličina festivalskih pozornica, ali i kakav je osjećaj čuti reakciju publike na novu stvar po prvi put.
foto: Toni Jurić
Drugu godinu zaredom nastupaš na velikoj pozornici Ultra Europea. Koliko ti znači taj “povratak kući” i nastup pred brojnom domaćom, ali internacionalnom publikom koja dođe u Split?
Znači mi jako puno. Ultra Europe je jedna od onih pozornica o kojima sanjaš, i nastupati na njoj ponovno, pred prijateljima i fanovima iz cijelog svijeta, to je nestvaran osjećaj. S publikom ovdje postoji prava povezanost i osjećam ponos svake sekunde dok sam na pozornici.
Usporedi nam osjećaj kada staneš pred tisuće ljudi na velikom festivalu poput Ultra Europea u odnosu na intimnije klupske nastupe. Što ti osobno više leži?
Oboje ima svoju čar. Festivali su čista energija – svjetla, veličina, kaos – to je kao nalet adrenalina. Ali klupski nastupi ti omogućuju dublju povezanost s publikom, više eksperimentiranja i stvarno osjećaš vibru iz prve ruke. Volim i jedno i drugo.
Imaš dobrano popunjen raspored. Koliko je izazovno održavati kreativnost i energiju dok si stalno na putu? Imaš li rutinu kojom si prizemljen u tom tempu?
Definitivno zna biti intenzivno. Stalno mijenjaš vremenske zone, aerodrome i hotelske sobe. Ali trudim se ostati fokusiran, jesti pravilno, spavati kad mogu i naći vremena za studio, čak i ako je to samo na laptopu. Ono što me drži prizemljenim je podsjetnik zašto ovo radim, a to je ljubav prema glazbi i biti okružen prijateljima.
foto: Toni Jurić
Gdje se danas osjećaš najviše “na svom mjestu”. Je li to u ulozi producenta u studiju ili za DJ pultom pred publikom?
Iskreno, oboje mi je na svoj način kao doma. Studio je mjesto gdje sve počinje, ali DJ pult je tamo gdje sve oživi. Taj trenutak kad pustiš nešto novo i publika reagira, malo što se može usporediti s tim. Trebam oboje da se osjećam potpunim.
Kada radiš na novom singlu, znaš li već u ranoj fazi da si “napravio nešto posebno”? Imaš li neko šesto čulo koji ti govori da je stvar potencijalni hit?
Teško je predvidjeti kako će publika reagirati, ali mislim da s vremenom razviješ taj instinkt. Ponekad je to groove, bas linija ili vokali – jednostavno znaš da je nešto posebno. Ipak, uvijek to testiram uživo. Kad pustim novu stvar, a publika odmah reagira, tada stvarno znam s čim radim.
foto: Toni Jurić
Kako izgleda tvoj proces u studiju? Koji su ti najdraži alati, i koliko ti prosječno treba za završiti jednu traku od početne ideje do mastera?
Moj proces počinje s jednostavnom idejom – možda vokalnim chopom, bubnjarskim ritmom ili bas linijom koja pogađa. Koristim FL Studio i volim raditi s pluginovima poput Serum i FabFilter. Trudim se držati setup čistim, ali moćnim. Ponekad se pjesma sklopi u jednom danu, a ponekad na njoj radim tjednima ili čak mjesecima, podešavajući i najmanje detalje. U prosjeku, treba mi nekoliko dana da dođem do verzije koja mi se sviđa, a zatim još vremena za miksanje i mastering.
Puno vremena provodiš u Sjedinjenim Američkim Državama, može se reći da ti je tamo baza, ali sad sve više i više nastupaš po Europi. Po čemu ti se najviše razlikuju te dvije scene i gdje vidiš neke sličnosti?
Scena u SAD-u je ogromna – puno energije, velika produkcija, a publika je uvijek spremna za zabavu. Europa je više underground, na dobar način, više je fokusirana na zvuk. Ali strast je ista. Bez obzira gdje sviram, ako je publika u transu i osjeća muziku, to mi je najvažnije.
Scena u Hrvatskoj i regiji također raste. Jesi li primjetio nekog od mlađih producenata ili DJ-eva koji bi po tvom mišljenju mogao napraviti iskorak, kao što si ti napravio, pa nakon tebe San Pacho?
Definitivno. Scena ovdje vrvi talentom. Pratim neke mlađe dečke koji dolaze s novim idejama i vlastitim stilom, što je jako važno. San Pacho već sjajno radi, i mislim da ćemo uskoro vidjeti još više s ovog područja.
Što možemo očekivati od Matrode do kraja godine? Planiraš li nova izdanja, suradnje ili neka druga iznenađenja?
Ostatak godine posvećen je novoj glazbi i podizanju mojih nastupa na višu razinu. Imam hrpu neizdanih traka spremnih za izlazak. Čut ćete nešto drugačiju verziju mog zvuka. Također radim na novom merchu i imam par kul suradnji, i na pozornici i iza nje.
Upravljajte svojom privatnošću
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
