U svijetu u kojem se sve više dijelimo i otuđujemo, postoji jedno mjesto gdje deseci tisuća ljudi i dalje dišu kao jedno, pjevaju uglas i plaču od sreće. Ovo je priča o fenomenu Mainstagea ULTRA Europe festivala i zašto nas stadionske himne najvećih elektroničkih giganata i dalje pogađaju ravno u srce.
Ultra Europe Mainstage – Foto: Andro Tasovac
Kada raspravljamo o elektroničkoj glazbi, često volimo romantizirati male, mračne, underground klubove. I dok oni imaju svoju neospornu čar, postoji jedna potpuno drugačija, sirova i monumentalna magija koju može isporučiti samo i isključivo – Mainstage.
Glavna pozornica ULTRA Europe festivala u splitskom Parku Mladeži nije samo komad željeza i LED ekrana; ona je moderni amfiteatar emocija. Zašto u 2026. godini i dalje imamo toliku potrebu stati u masu od 30 do 40 tisuća ljudi, gledati u vatromet i pjevati stadionske himne?
Kada krene onaj prepoznatljivi build-up, a tisuće ruku istovremeno poleti u zrak, događa se čarolija. U tom trenutku nije bitno tko ste, odakle dolazite, ni kojim jezikom govorite. Glazba postaje univerzalni jezik, a Mainstage postaje jedno od rijetkih preostalih mjesta na svijetu gdje vlada apsolutno, nepatvoreno zajedništvo.
Foto Mateo MucnjakFoto: Andro TasovacUltra Europe Mainstage – Nicolai Semrau
Gledati ljude kako u suzama radosnicama grle potpune strance dok iz zvučnika grmi njihova omiljena traka, prizor je koji vraća vjeru u ljude. Da bi se takva emocija izazvala i kontrolirala, potrebni su apsolutni majstori svog zanata. Zato su headlineri ovogodišnjeg ULTRA Europe festivala pažljivo birani giganti koji znaju kako upravljati masom.
Kada Calvin Harris stane za pult, on ne donosi samo set, već presjek soundtracka naših života u proteklom desetljeću. Martin Garrix je pak majstor čiste, euforične energije; njegove melodije imaju nevjerojatnu sposobnost da vas istovremeno naježe i natjeraju da iskočite iz vlastite kože.
Tu je i Armin van Buuren, istinski kralj trancea i emocije, koji nas svaki put podsjeti zašto je ova glazba lijek za dušu. Dodajte tome eksplozivnu, nemilosrdnu snagu Hardwella i ultimativni hype koji donosi DJ Snake, i dobili ste ekipu dirigenata koja će od Parka Mladeži napraviti najveći zbor u Europi.
Naravno, glazba je glavni pokretač, ali ono što Mainstage ULTRA Europe festivala čini globalnim fenomenom jest epska vizualna produkcija. Sinkronizacija golemih LED ekrana, lasera koji režu noćno nebo i onog trenutka kada na savršenom dropu eksplodira stotine kilograma vatrometa – to je senzorno preopterećenje u svom najljepšem obliku. To je spektakl koji se jednostavno ne može doživjeti nigdje drugdje.
Stajati u gomili dok Calvin Harris, Garrix ili Armin puštaju svoje najveće hitove iskustvo je koje se pamti cijeli život. Biti dio te mase, upijati tu energiju i slaviti život pod splitskim nebom – to je esencija ULTRA Europe festivala.
Festival se održava od 10. do 12. srpnja, a VIP, festivalske i jednodnevne ulaznice su dostupne na Entrio.
Vizualno, sadržajno, konceptualno, ali ponajprije glazbeno, elektronička glazba od svojeg nastanka prolazila je kroz razne promjene. Današnji ubrzani, komercijalizirani hard techno možda je na prvu nespojiv sa prethodnim varijantama, koje su prezentirali nešto sasvim drukčije. Upravo ta (naizgled) nespojivost i suprotnost daju dobru priliku za pokušaj istrage razloga zbog kojih elektronička glazba od svojih početaka konstantno prolazi kroz drastične zaokrete u izričaju, dok sama srž ostaje ista.
foto: Jeff Mills Facebook
O počecima techna i legendarnim 90-ima svi su nebrojno puta već čuli. Današnje stanje komercijalizacije također već iskače iz paštete u raznim temama, no ono što se rjeđe spominje je međufaza iz 2010-ih kada su se na sceni dogodile jednako zanimljive promjene: dominacija minimal zvuka i istovremena pojava do tada nezamislivog EDM formata. Iako se ti pokreti možda čine kao iznimke u evoluciji elektroničke glazbe, njihovo postojanje nije slučajnost i upravo utjecaj na suvremeno stanje ne može se zanemariti.
Minimal spada u podžanrove elektroničke glazbe koji su niknuli još u 1990-ima, primarno u Detroitu. Krase ga ogoljena estetika, jednostavna struktura i suptilne promjene s fokusom na ritam, repeticiju i teksturu kojima se pridaje znatno veća pozornost nego melodiji. Neki od pionira poput Roberta Hooda i Jeff Millsa utjecali su na sljedeću generaciju umjetnika koji su sveli svoju produkciju na osnove: bubnjevi, suptilne baslinije i minimalne melodije. Kasniji oblici minimala u sebi su sadržavali elemente microhousea, duba, ambijentalne i eksperimentalne glazbe, zadržavši hipnotički groove i atmosferični dizajn zvuka. (https://contributor.pond5.com/2025/06/23/music-briefs-minimal-techno/)
Prvotni oblik elektroničke glazbe, koji je po svojim postavkama bio snažniji i brži privukao je mase i ostavio neizbrisivi trag u 1990-ima, ali novi zvuk koji se istodobno razvijao ciljao je na drukčiju publiku koja je pridonijela njegovoj daljnjoj popularizaciji u 2000-tima. Glazbenici poput Richie Hawtina i Ricarda Villalobosa ostavili su podjednako upečatljiv trag u povijesti elektroničke glazbe, koristeći dijametralno suprotan stil od svojih prethodnika.
Zanimljiva je i poveznica između minimal zvuka i porasta upotrebe ketamina na partijima
Ketamin, kao disasocijativni anestetik pruža osjećaj koji se prema nekima opisuje kao plutanje s glazbom. S obzirom na to da konzumentima ne povećava razinu energije, nego radi upravo suprotno, nije nezamislivo da efekt ketamina paše upravo uz repetitivni i hipnotički groove minimala, ali i zvuk žanrova poput dubstepa ili deep housea.
U takvom ozračju, plesni podij je kroz minimal zvuk posjetiteljima omogućavao izlaske koji nisu toliko bili bazirani na kolektivnoj energiji i zajedništvu, nego introspektivnom, pojedinačnom iskustvu glazbe. Izvantjelesni osjećaji i manjak svijesti o prolaznosti vremena koje ketamin pruža pasali su uz trendove partija 2000-tih i ranih 2010-ih.
Bilo kako bilo, smatram da bi nedorečeno bilo zaključiti da je porast upotrebe ketamina uzrokovao popularizaciju minimala, ali određena razina utjecaja ne može se ignorirati. Pojedini autori ukazuju upravo na to da je dostupnost određenih supstanci kroz prošlost utjecala na vrstu glazbe koja se puštala u klubovima (https://www.vice.com/en/article/ketamine-is-killing-the-dancefloor/), što svakako ne bi bio jedinstveni slučaj u glazbenoj prošlosti; sjetimo se samo utjecaja psihodelika hippie ere 1960-ih na pojavu psihodeličnog rocka.
Od svojih početaka, epicentar minimal zvuka bio je Berlin, no veliku popularnost u kasnijoj fazi stekla je i rumunjska inačica minimala, poznata kao „rominimal“. Umjetnici poput Rhadooa i Raresha, kojima se često pridruživao Villalobos, prezentirali su još jednostavniju verziju minimal zvuka, odvevši ovaj stil do svojeg, po nekima, ekstrema. (https://www.beatportal.com/articles/16971-the-new-rise-of-minimal)
Možda je upravo to bio trenutak u kojemu je usporavanje i raslojavanje techna doseglo svoj vrhunac, nakon kojeg može uslijediti samo nešto potpuno suprotno. Fazu dubokog i introspektivnog zvuka 2000-tih i ranih 2010-ih uskoro je zamijenila neočekivana popularnost i komercijalizacija EDM-a, direktno utječući na daljnji razvoj techna koji je u zadnjih 15 godina poprimio dobitnu kombinaciju velikih dropova i zaraznih melodija.
Razni žanrovi poput minimala nisu u potpunosti umrli, oni su nastavili svoje prirodne putanje razvoja, ali 2010-e obilježio je uspon festivalskog EDM-a, kojeg su krasili veliki dropovi, ogromne pozornice, glamurozna produkcija i DJ-i koji su dosegli statuse mega zvijezda. Navedeno je uzrokovalo veliku promjenu u kulturi partijanja, pošto svrha nije više ritmično gibanje u mračnim prostorijama, nego kolektivno iskustvo velikog događaja prepunog značajnih trenutaka i sinkroniziranih audiovizualnih elemenata.
Iako razlozi takvoj promjeni mogu biti istraživanje samo po sebi, nekolicina ih se ponavlja neovisno o žanru glazbe i periodu popularnosti. Tako se na primjer već spomenuta ekonomska nesigurnost veže uz porast brži i veselijih glazbenih formi. EDM, upravo takvog prizvuka, zarazio je svjetske pozornice nakon globalne krize 2008. godine. Bila to slučajnost ili ne, takav obrazac može se vidjeti i na drugim primjerima kao što je glazba u razdoblju nakon velike depresije 1930-ih ili sama pojava house glazbe u 1980-ima, razdoblju velike inflacije. (https://www.cnbc.com/2024/07/21/recession-pop-explained-how-music-collides-with-economic-trends.html).
Forma koja je EDM dovela do uspjeha kakvog je doživio dosta se oslanjala na energične melodije, ali i zarazne stihove koji su često u sebi sadržavali riječi „mi“, čime se nastojala ostvariti homogenost publike. Upravo takve pjesme, poput AnimalsMartina Garrixa, We Found Love Calvina Harrisa ili Alessov „Heroes (We Could Be)“ preuzele su svjetske pozornice i ostale upamćene brojnim generacijama. (https://rhizome.org/editorial/2020/jan/16/paradise-on-edm-speculation-and-finance/)
Sukladno fenomenu EDM-a, ono što je bilo popularno u „underground“ vodama elektroničke glazbe nije više bio minimal, nego novi oblik techna koji je svojom formom počeo ličiti više EDM-u nego svojim glazbenim prethodnicima. Pod ovime mislim na tzv. „big room/business“ oblik techna koji je dominirao u 2010-ima. Karakteriziraju ga klasični 4×4 beatovi, tvrde bas linije, industrijski sintesajzeri i grandiozne melodije čime su eklektičnost i repetitivnost pretvoreni su u strukturnu smislenost. Kognitivni napor potreban za senzorni doživljaj minimala zamijenjen je trenutačnom ekstazom uzrokovanom moćnim dropovima i sinkroniziranim recitiranjem poznatih stihova.
Način na koji su nove stvari bile aranžirane stvorio je logičnu premosnicu između klubova i festivalskih pozornica te omogućio privlačenje širih masa u ovaj svijet. Tako je najveći komercijalni uspjeh u ovoj fazi doživjela diskografska kuća Drumcode Adama Beyera, čije pojedine trake su postale generacijski hitovi:
Popularnost koju je ovaj oblik techna doživio promijenila je i definiciju DJ-a. DJ-evi su počeli poprimati status mega zvijezda kakav neki od njih danas nose, podosta zahvaljujući i digitalizaciji glazbe te pojavi društvenih mreža. Transformacija, popraćena ubrzavanjem techna, nastavila se u istom smjeru do današnjeg dana, te postaje opipljivo da je pokret ponovno došao do svojevrsnog ekstrema u izričaju hiper-komercijalizirane hard techno scene.
Ako se nešto može naučiti iz prošlosti glazbene evolucije, dosezanje vrhunca u formi trebalo bi dovesti do kontra pokreta. Naznake za takav smjer već postoje, uzevši u obzir pojavu trenda dnevnih partija i tzv. soft clubbinga. Izgleda da novije generacije preferiraju barove na otvorenom te manju upotrebu alkohola i ostalih opojnih sredstava naspram noćnih klubova, što bi moglo dovesti daljnjeg razvoja kompletno novih oblika zabave. (https://artfulliving.com/how-we-party-culture-trends-2026/#:~:text=Zero%2DProof%20Parties,to%20a%20recent%20Gallup%20poll)
Znači li to sigurni povratak blažih oblika elektroničke glazbe ili nešto drugo? Nitko ne zna sa sigurnošću, ali ovime se možda zaokružuje jedna putanja koja još jednom dokazuje cikličnost elektroničke glazbe. Svako desetljeće do sada je sa sobom nosilo nešto novo, stoga preostaje samo ostati optimističan da će sljedeća etapa donijeti nešto vrijedno nečijeg budućeg spomena.
Jedinstveni ambijent Cave Romane postao mjesto na kojem su se stvarnost i tehnologija spojile u jedno. Tisuće ljubitelja elektroničke glazbe iz Hrvatske i inozemstva okupile su se na BSH spektaklu kako bi svjedočile nastupu jedne od najvećih svjetskih techno zvijezda Amelie Lens u večeri koja je pomaknula granice festivalske produkcije u Hrvatskoj.
Od prvih taktova do posljednjeg beata bilo je jasno da Cave Romane više nije samo povijesni kamenolom. Monumentalne kamene litice pretvorene su u golemo platno na kojem su se izmjenjivali spektakularni 3D mapping, laserski efekti, sinkronizirani vizuali i Matrixom inspirirana scenografija. Publika je doslovno zakoračila u novu dimenziju u kojoj su se glazba, svjetlo i prostor spojili u jedinstveno audiovizualno iskustvo.
Vrhunac večeri bio je nastup Amelie Lens koja je, samo nekoliko dana nakon što je sa svijetom podijelila sretnu vijest da je ponovno trudna, stala pred publiku u Cave Romane. Belgijska techno ikona još je jednom pokazala zašto već godinama predvodi svjetsku elektroničku scenu, isporučivši moćan, hipnotičan i energijom ispunjen set koji je publiku držao u pokretu do posljednje minute.
Večer su otvorili Looka i Pablo Panda, dok je atmosferu dodatno podigao DJ Jock, čiji je nastup još jednom potvrdio zašto se ubraja među najcjenjenija imena hrvatske techno scene. Njihovi nastupi savršeno su pripremili publiku za dolazak glavne zvijezde večeri, stvarajući glazbeno putovanje koje je iz minute u minutu podizalo energiju.
Posebnu pažnju privukla je produkcija događaja, jedna od najambicioznijih koje je BSH Events dosad realizirao. Matrix koncept oživio je kroz impresivni 3D mapping, vrhunske svjetlosne instalacije, laserske efekte i vizuale koji su u potpunosti transformirali kamene litice Cave Romane. Svaki detalj bio je pažljivo osmišljen kako bi posjetiteljima pružio potpuno imerzivno iskustvo, zbog čega su brojni gosti ovaj događaj već proglasili jednim od najspektakularnijih elektroničkih evenata održanih u Hrvatskoj.
BSH Events ovim je spektaklom još jednom potvrdio status jednog od vodećih organizatora elektroničkih događanja u regiji. Spoj svjetskih izvođača, jedinstvenih lokacija i produkcije najviše razine postao je njihov zaštitni znak, a Cave Romane još se jednom pokazao kao jedna od najimpresivnijih open-air pozornica na Mediteranu.
Tisuće podignutih ruku, ritam koji je odzvanjao kamenim liticama i vizuali koji su izbrisali granicu između stvarnog i virtualnog obilježili su večer koja će se dugo pamtiti. Na nekoliko sati Cave Romane nije bio samo koncertna lokacija postao je Matrix, a svi prisutni njegov dio.
U petak, 31. srpnja BSH seli u jednu od najimpresivnijih koncertnih pozornica na svijetu – pulsku Arenu, gdje u sklopu Adria Summer Festivala nastupa globalna afro house ikona Black Coffee. Povijesni rimski amfiteatar ugostit će jednog od najutjecajnijih DJ-eva današnjice u večeri koja će spojiti vrhunsku glazbu, jedinstvenu arhitekturu i nezaboravnu atmosferu pod zvjezdanim nebom.
Samo tjedan dana kasnije, 7. kolovoza, BSH se ponovno vraća u Cave Romane, gdje publiku očekuje još jedan ekskluzivni spektakl – nastup legendarnog Carl Coxa. Jedan od najvećih DJ-eva svih vremena po prvi će put stati za DJ pult jedinstvenog istarskog kamenoloma, čime će zaključiti impresivan niz događaja koji potvrđuju kako je Hrvatska ovog ljeta nezaobilazna destinacija svjetske elektroničke scene.
Ulaznice za oba događaja dostupne su u sustavu Entrio.hr, a interes publike iz Hrvatske i inozemstva potvrđuje da BSH Events ove godine donosi svoju najimpresivniju sezonu do sada.
DJ Magobjavio je šesto izdanje svoje godišnje ljestvice “Top 100 Festivals“, koja donosi pregled najboljih svjetskih festivala prema glasovima čitatelja iz cijelog svijeta. I ovog puta Hrvatska je potvrdila status jedne od vodećih festivalskih destinacija s čak šest festivala među 100 najboljih na svijetu, dok se iz regije na popisu nalazi još par predstavnika.
Defected Croatia
Na samom vrhu ljestvice ponovno se našao belgijski Tomorrowland, koji je šestu godinu zaredom proglašen najboljim festivalom svijeta. Slijede EDC Las Vegas, UNTOLD festival, Ultra Music Festival i Defqon.1, čineći ovogodišnjih pet najbolje plasiranih festivala prema izboru publike.
Kada je riječ o Hrvatskoj, najbolje je plasirana ULTRA Europe, koja se nalazi na 47. mjestu. Odmah iza nje slijedi Dimensions festival na 49. mjestu, dok su se na listi još našli Hideout festival (63.), Love International (76.), Defected Croatia (77.) i Sonus Croatia (79.).
Od regionalnih festivala najbolje je plasiran Exit festival, koji zauzima 24. mjesto, dok se Lovefest nalazi na 55. poziciji.
ULTRA Europe 2025. – foto: Toni Jurić
Vrijedi istaknuti kako se radi o ljestvici za 2026. godinu, no glasovanje se odnosilo na festivalska izdanja održana tijekom prošle godine. Zbog toga se na popisu i dalje nalaze festivali poput Sonus Croatia i Exit festivala, iako je već poznato da se njihova ovogodišnja izdanja neće održati.
Nova DJ Magova ljestvica još jednom potvrđuje kako Hrvatska, unatoč promjenama na festivalskoj karti Europe, ostaje među zemljama s najvećim brojem međunarodno prepoznatih elektroničkih festivala. Svake godine upravo domaći festivali čine značajan dio svjetskog Top 100 izbora, dodatno učvršćujući reputaciju Hrvatske kao jedne od najvažnijih destinacija za ljubitelje elektroničke glazbe.
Ponekad je dovoljan samo jedan poziv da odredi daljnji kreativni put. Upravo se to dogodilo 18-godišnjoj Dori Tadić, publici poznatijoj pod umjetničkim imenom haxqyu, koja je sasvim slučajno završila iza objektiva na jednom programu u splitskom klubu Kocka.
Danas redovno fotografira u klubu, a njezine fotografije postale su prepoznatljive po snažnim bojama, dugoj ekspoziciji i atmosferi koja gledatelja vraća ravno na plesni podij.
Ljubav prema fotografiji kod Dore traje još od djetinjstva. Prvi fotoaparat bio je ružičasti Canon Powershot koji je naslijedila od majke. Iako se njezina majka nije profesionalno bavila fotografijom, obožavala je putovati i stvarati albume uspomena, a upravo je taj fotoaparat Dora prisvojila još u nižim razredima osnovne škole.
Ozbiljnije se fotografijom počela baviti tijekom srednje škole, a u isto vrijeme preko prijatelja upoznala je i ekipu iz kluba Kocka. Prilika je stigla potpuno neočekivano, kada je fotograf u posljednji trenutak otkazao dolazak na događaj: “Ništa, spakirala sam svu opremu i očistila objektive. Ta noć mi je dan danas najdraži izlazak u Kocke“, prisjeća se.
Bio je to program Trepći održan 16. ožujka 2025., koji pamti kao prekretnicu. Dan nakon događaja gotovo je cijeli provela obrađujući fotografije. Klub joj nije nametao pravila, već joj je dao potpunu kreativnu slobodu.
“Sutradan san zanemarila sve obaveze i cijeli dan provela u Photoshopu“, ističe Dora čije su fotografije oduševile organizatore, a ona je nakon toga odlučila postati službeni član Kocke.
U svom radu najviše voli fotografirati publiku. Posebno je inspiriraju trenuci kada ljudi zaborave na sve oko sebe i prepuste se glazbi: “Volim hvatati publiku. Cure se uvijek srede za koncerte i programe, obožavam ih gledati tako pune samopouzdanja i rasplesane.“
Kod elektroničkih i techno programa često koristi dugu ekspoziciju kako bi dočarala pokret i energiju prostora: “Meni je cijeli cilj fotografije prenijeti prostor kroz moje oči.” Vizualni identitet svojih fotografija gradi kroz izražen kontrast, snažne boje i naglašene highlightove, čime dodatno pojačava dojam dinamike klupskog okruženja.
Od izvođača i kolektiva koje je imala priliku fotografirati posebno izdvaja kolektiv Peta Dijagnoza, čija prepoznatljiva zelena scenografija i energična ekipa ostala u posebnom sjećanju. Ističe i Macharavelu zbog snažnog scenskog nastupa, dok su joj cure iz zagrebačkog benda Željezne pilule ostale među najdražim modelima ispred objektiva.
Iako je njezin ulazak u svijet klupske fotografije bio potpuno spontan, od tada nije propustila nijednu priliku za novi projekt. Na kraju posebno ističe zahvalnost klubu Kocka, zajednici koja joj je otvorila vrata i pružila povjerenje.
“Ponosna sam što sam dio zajednice koja potiče mlade umjetnike“, govori nam za kraj.
haxqyu možete zapratiti na Instagramu gdje možete istražiti više njenih radova.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Upravljajte svojom privatnošću
Kako bismo pružili najbolje iskustvo, mi i naši partneri koristimo tehnologije poput kolačića za pohranu i/ili pristup informacijama o uređaju. Pristanak na ove tehnologije omogućit će nama i našim partnerima obradu osobnih podataka kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj stranici i prikazujemo (ne)personalizirane oglase. Nepristanak ili povlačenje privole može negativno utjecati na određene značajke i funkcije.
Kliknite ispod da pristanete na gore navedeno ili napravite detaljne izbore. Vaši će se izbori primijeniti samo na ovu stranicu. Možete promijeniti svoje postavke u bilo kojem trenutku, uključujući povlačenje privole, korištenjem prekidača na Politici kolačića ili klikom na gumb za upravljanje privolom na dnu ekrana.
Functional Uvijek aktivni
The technical storage or access is strictly necessary for the legitimate purpose of enabling the use of a specific service explicitly requested by the subscriber or user, or for the sole purpose of carrying out the transmission of a communication over an electronic communications network.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistics
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.The technical storage or access that is used exclusively for anonymous statistical purposes. Without a subpoena, voluntary compliance on the part of your Internet Service Provider, or additional records from a third party, information stored or retrieved for this purpose alone cannot usually be used to identify you.
Marketing
The technical storage or access is required to create user profiles to send advertising, or to track the user on a website or across several websites for similar marketing purposes.
