Kako se u četiri dana ne može vidjeti sve što pruža ovaj čudnovati otok, propustili smo afterbeach closing party s Lucianom u Ushuaii, ali smo zato nešto kasnije stigli na sasvim drugačije mjesto, na koje dolaze veterani s Ibize i svi oni koji godinama žive rave u duši. Svojedobno je više puta bio zatvaran zbog velikih zaplijena i konzumacije droge, a 2009. uopće nije ni otvoren. DC10 je inače poznat i kao dom ponedjeljkom Circo Locu gdje se njeguje kvalitetni techno i ostali podžanrovi, dok ostalim danima najčešće ne radi uopće, samo u posebnim prilikama kao što je bila ova naša. Posebna i samim time jer se radi o Paradise closing partiju, ali i zato što su se na dva floora predstavili glazbenici Hot Creations labela s njegovim tatom Jamie Jonesom u glavnoj ulozi.



Jamie Jones se ove godine može pohvaliti rezidencijom u njemu kako kaže najdražem i najvažnijem klubu na svijetu, stoga je završni party u DC10-u bio ujedno i proslava uspješne sezone te ostvarenje snova svih predstavnika Hot Creationsa. Tu večer uz Jamiea nastupili su: Solomun, Cassy, Heidi, Craig Richards, Darius Syrossian, Three, Richy Ahmed, Miguel Campbell, Robert James, Russ Yallop, Digitaria (Live) i Mark Jenkyns.

Osim poduže liste izvođača u klubu dočekao nas je još veći red na ulazu, pa smo iz prve ruke doznali kako izgledaju najposjećeniji partiji na Ibizi, iako je njegov kapacitet od 1500 ljudi (iako se činilo da je prije 3000) neusporediv s brojkom od 12 000 koji stanu u prostor kluba Privilege. Zbog neizmjerne gužve, te bezglavih čudnovatih likova iz svih djelova svijeta koji vam na prvu mogu pasti na pamet, prvi dio noći uopće se nismo uspjevali kretati, a pogotovo ne do wc-a koji je iz očitih razloga također bio masovno posjećen, iako je sloboda konzumiranja bila vidljiva na svakom koraku.



Nažalost zbog tolike gužve smo zapravo dobar dio večeri pokušavali ostati na jednom mjestu i na nogama, a da netko ne „visi“ doslovno po nama. Ekipa se neprestano izmjenjivala u unutrašnjem i vanjskom prostoru u kojem je bilo jednako ljudi kao i na oba floora, stoga se plesalo minimalno, ali se slušalo maksimalno.



No glazba je zato oduševljavala pa se taj nesnosni masovnjak lakše izdržavao. uz Jamiea glavna glazbena nadmoć pripada Solomunu koji je nosi titulu najboljeg producenta elektronske glazbe tu na Ibizi, ali i globalno. Solomun svoju glazbu zaista koristi kao instrument kojim upravlja publikom, kontrolira je i isprepliće tolikom melodičnošću i izborom ploča poput remiksa hita Montel Jordana iz  90- ih „This is how we do it“ koje tvore jednu odličnu slušnu priču koju je završio David Bowievom „Let's dance", a kako se glazba treba osjetiti ne opisivati, Solomun je jednostavno jedan od glazbenika zbog kojih toliko volimo elektroniku, pa niže možete poslušati natuknicu na koju su doslovno svi otkačili i pjevali u špici njegovog seta..

{youtube}7bMYhJ_UqnE{/youtube}

Nakon Solomuna, Cassy je u agresivnijem ritmu preuzela kormilo, a kako je potpuno sterilna u komunikaciji s publikom prebacili smo se na glavni floor na kojem je tata Jones groovom, bassom i perkusijama kobinirao deep s izvrsnim osjećajem za atmosferičnost kluba i djeljenje sreće na podiju. Na samom kraju svi izvođači te večeri pridružili su mu se iza pulta te oko 7h priveli ovo nezaboravno putovanje kraju te se posljednjom bis numerom oprostili od publike. Zbog svega toga već sad želim doći ponovno i vraćati se svake godine bar jednom godišnje.



Zaključke je teško donositi, jer što više upoznajemo to nam se više sviđa, DC 10 i freak show bez obzira ne nesnosnu gužvu sad je opet na vrhu liste, što ne znači da vam sutra nećemo reći nešto drugo. Vrijeme je za spremanje, Amnesia i Marco Carola za posljednji dan, ludilo u srcu i duši. Pišemo vam uskoro…

Foto: Goran Matijašec