U našem novom serijalu koji smo nedavno otvorili intervjuom sa Senno & Sin pričamo o kulturi aftera i na koji način je ona utkana u underground scenu.

Ambasadorom nagrađivani DJ i producent Yakka iza sebe na stotine nastupa diljem Hrvatske. Okušao se i uspješno plovi kao remikser, pokrenuo je vlastiti projekt “Domaće House Obrade” i proslavio 15 godina rada na sceni.

Za ovu prigodu pripremio je i specijalni “After je bolji od partya: Yakka Mix”.

Yakka, tebe se redovito viđa kako na večernjim partijima, tako i na afterima. Što za tebe znači dobar after party?

Intimnija klupska atmosfera ili neka lijepa zavučena lokacija u prirodi, dobar sound system, rasplesana publika koja ne želi kući poslje partyja, nego želi čuti još odlične glazbe…

After partiji su postali važan dio tvog DJ kalendara. Što te najviše privlači toj atmosferi i kako se razlikuju od klasičnih nastupa?

Spontana energija koja se stvori i nikad ne znaš kakva će biti je jedna od čari after setova. Za klasične nastupe manje više većinom možeš procjeniti kako će sve skupa izgledati. Volim after setove i radi mogućnosti prezentiranja sounda koji ljudi možda nisu čuli često ili ikad od mene na ostalim nastupima.

Kakva je energija publike na afterima u odnosu na prime time setove? Jesu li ljudi opušteniji, zahtjevniji, emotivniji…?

Ljudi su opušteniji i emotivniji definitivno. Naravno da nije svaki after jednak. Ne volim kad ljudi nisu na afteru zbog muzike. Kad vidiš da ljude na afteru pogađa muzika i to što radiš, to mi puni baterije i stvara veliko zadovoljstvo.

Ekstaza, ruke u zraku, nezaboravni trenutak

S obzirom na to da često sviraš house i deep zvuk, kako biraš glazbu za after set? Imaš li poseban pristup ili ideš intuitivno?

Intuitivno po situaciji. Idem s pretpostavkom da je na afteru još probranija publika od glavnog partyja pa se može više eksperimentirati, više kombinirati razne žanrove, itd. Ali kao što kažem, ipak kad dođeš tamo i trebaš krenuti puštati muzku, intuicija diktira sve. Htio sam reći da na afteru mogu puštati neku malo napredniju i kompleksniju muziku, ali kad malo bolje razmislim nije to uvijek tako.

Sve baš jako ovisi od aftera do aftera i od publike od publike. Nisam ograničio jednim žanrom nego kvalitetom. Iskustvo mi pruža mogućnost da dobro procjenim što publika koja je ispred mene može „prožvakati“ i naći ću uvijek kompromis da bude u najmanju ruku OK i njima i meni.

Zadatak koji sam sebi zadam je da napravim vibe koji neće smoriti publiku, da stojim iza svake stvari koju pustim i da mogu reći da je to kvalitetna stvar. Ne želim tupiti nešto što publika ne puši, za tim nema potrebe. Volim i posjedujem glazbu raznih elektroničkih podžanrova i lako prelazim iz jednog u drugi da ubijem monotoniju, uhvatim publiku, zabavim i sebe, itd.

Postoje li afteri kojih se posebno rado sjećaš zbog lokacije, ljudi, izlaska sunca…?

Bilo ih je puno. Ovako na prvu kojeg se sjetim su Master After u Opera clubu (Zagreb) s kojim smo ušli u 2019. godinu. Opera je imala svoj program do 5 ujutro, a onda je došla ekipa na after koji sam ja otvorio. Dok su izašli gosti koji su imali karte za doček Nove u Operi pa onda ušli novi gosti koji su došli na after, imali smo oko pola sata tišine. U tom trenu ja stojim u DJ boothu, gledam kako se prazan klub munjevito puni, ali ne smijem još pustiti glazbu dok se ne obavi ta zamjena publike.

Čudan osjećaj jer se nikad ne susrećemo s takvom situacijom, klub se uvijek postupno puni dok glazba već svira. I sad svi vas gledaju, svi viču “ajde, daj daj, ajmoo”, a stojimo u tišini, naboj se nenormalan. Možete zamisliti osjećaj kad je organizator rekao “može”, a ja lupio play na playeru i krene čisti kick na najjače. Ekstaza, ruke u zraku, nezaboravni trenutak.

Od aftera na kojima mi je cijeli after sjela skroz muzika, publika i lokacija je bio BSH X Anniversary after u Katranu. Glazba je bila bombon, publika odlične volje, rasplesana, a svitanje i zrake sunca kroz staklene prozore stare tvornice su šlag na torti.

Je li after više stvar glazbe, društva ili lokacije? Što mora kliknuti da bi bio “onaj pravi”?

Sve troje treba kliknuti. U prethodnom pitanju spomenuti BSH X Anniversary after u Katranu je bio točno to. Na kućne i neke male privatne aftere gdje ide neko manje odabrano društvo nemam praksu ići. To mi nije zanimljivo.

Kako gledaš na kulturnu ulogu after partija i jesu li oni samo produžetak zabave ili i prostor za dublje glazbeno istraživanje?

Na to gledam najviše kao produžetak zabave i nastavak partyja. Znatiželjan sam i kakva će biti glazba, nekad poberem neku inspiraciju i za produkciju i za svoje setove. Ako mi prvih pola sata ne bude dobra mjuza, okrenem se i odem. Gledano kao kulturna uloga u elektroničkoj glazbi, mislim da je after bitan i kao takav treba biti njegovan.

Što nikada ne bi pustio na afteru i postoji li glazbeni tabu?

Ono što niste od mene čuli u 15+ godina DJinga nećete čuti od mene ni na afteru. Što bi značilo da se može čuti disca, soula, funka, housea u svim podžanrovima koje i inače zavrtim (classic, deep, soulful, nu disco, disco, garage, minimal deep, tech, indie, afro, melodic, progressive, techno…)

Da ti sutra kažu da moraš zatvoriti jedan after za sva vremena, koja bi bila tvoja posljednja 3 tracka?

Pustio bi neku svoju stvar, možda Yakka – Jack That Body, na nju bi stavio Mark Knight & Funkagenda – Man With The Red Face (Original Mix) i nastavio na nju istu pjesmu, ali drugi mix, a to je Mark Knight & Funkagenda – Man With The Red Face (ATFC’s ‘When The Lights Go Up’ Remix). Preko ove zadnje bi stavio neku kultnu house acapellu, vjerojatno Steven Mestre, Wilson Santos – Judgements (Accapella).