Često pričamo o stranim gostovanjima, ali srce naše scene kuca u ritmu domaćih DJ-eva. U novom kvizu znanja možete osvojiti maksimalno 105 bodova ako prepoznate sedam hrvatskih DJ-a elektroničke glazbe koji su ostavili značajan trag na sceni.
Nakon opisanih razloga popularizacije hard techna u prvom dijelu, daljnja analiza fenomena donosi uvid u popratne posljedice, od kojih je najočitija grananje misaonih struja na dvije strane, što je u nekim slučajevima dovelo i do sukoba na sceni.
Talijanski DJ, Sam Paganini prije nekoliko godina u jednoj objavi na Instagramu zapitao se zašto svi danas puštaju techno bržeg tempa nego prije deset godina te je zamolio pratitelje da mu prestanu slati demo verzije svojih traka koje su podešene na 160 BPM-a jer njegovu izdavačku kuću „Jam“ nije briga za trendove. (https://musictech.com/news/music/sam-paganini-techno-faster-trend-social-media/)
Također, DVS1 u jednom je intervjuu upozorio da puštanje brzog i snažnog techna samo radi praćenja trendova ni u kakvom obliku ne doprinosi sceni:
No, zbog čega točno jedan element poput tempa može uzrokovati podjele na glazbenoj sceni?
Osim dojma površnosti kakav DJ kojem su bitniji pregledi na društvenim mrežama od same glazbe ostavlja, problematika zadire i u strukturu partija, tehničke aspekte elektroničke glazbe, ali i ljudsku psihologiju.
Kada party započne na 150 BPM-a, kreiraju se temelji na koje je potrebna nadogradnja. Međutim, teško je nadograditi na nešto što već od samog starta ima osjećaj vrhunca. Nestaje struktura večeri, koja služi da ispriča priču kroz glazbu, a nastaje atmosfera trenutačne gratifikacije publike koju je teško održati na istoj razini do jutra.
(https://www.beatportal.com/articles/381960-why-techno-is-harder-faster-and-angrier-than-ever)
Također, brzina na kojoj se glazba pušta neosporivo skraćuje vrijeme trajanja pjesama, ali i prijelaza koje DJ radi. Iz perspektive slušatelja to znači da se prostor koji se popunjava i nadograđuje raznim elementima, znatno sužava. I u doslovnom smislu, vrijeme između kickova skraćuje se na milisekunde te jednostavno nema dovoljno prostora da pojedini glazbeni elementi ostvare svoj željeni efekt.
Rezultat takvog stapanja melodije i ritma u jedno često je jednoličnost zvuka i rigidnost strukture. (https://midnightrebels.com/140-bpm-is-the-new-128-why-techno-is-getting-faster/) Techno u svojoj osnovnoj formi stvara balans između ritma i prostora, a dekompresijom prostora, ritam postaje gušći, pojedini elementi stapaju se i ljudsko uho jednostavno ne može percipirati akustiku dovoljno složeno. (Dr. Julius Smith, Journal of the Audio Engineering Society, 2021).
Kao posljedica, sam doživljaj glazbe, kod onih kojima ovakav zvuk ne paše, može biti znatno poremećen. Samim time, efekt brzog tempa nadilazi estetiku te ulazi u sferu odnosa između tijela, prostora i zvuka, kako je rekao francuski DJ Francois Kevorkian. (Red Bull Music Academy, 2022).
Upravo s takvim iskustvom poistovjećujem i svoj doživljaj seta 999999999. Svakih nekoliko minuta dogodi se nešto drugo zbog čega nije postojala šansa da uđem u „groove“ stvari koje su puštali. Iskustvo drugih setova govori mi da bi se segmenti pjesama trebali slagati jedan na drugoga. Kraj prve trake daje prostor za uvod sljedeće. Dulje iščekivanje dovodi i do većeg trenutka, što je teško za postići kada u setu nema prostora jer se samo čuju dropovi, središnji dijelovi pjesama.
Sam osjećaj seta „klasičnog“ techna naviknuo je publiku na varijacije između groovy i distorzivnih dijelova, pošto jedan drugoga omogućuju i potenciraju. U setovima većeg BPM-a razlike se toliko ne osjete, a energija je većinu vremena gotovo pa ista. Ono što je ipak impresivno je količina energije i fokusa potrebna za odraditi takav set, u kojemu se pravovremenost poteza mjeri u milisekundama. S te strane, umjetnost DJ-anja, ako je odrađena kako spada, nikako nije izgubljena.
Usprkos tome, teško se oteti dojmu da je u sabijenom prostoru teško imati uvod, razradu i zaključak; smislenu strukturu kao osnovnu kvalitetu dobrog glazbenog proizvoda. A upravo to je često bio važan faktor u produkciji smislenih glazbenih djela koja imaju svoj sadržaj i dubinu, čega je i u tvrđim oblicima techna u prošlosti itekako bilo:
No, kao što smo već utvrdili, vremena se mijenjaju, a svaka promjena sa sobom donosi nove koncepte koji ruše prethodne. U svakoj takvoj promjeni, javlja se fenomen „stare garde“ koja nove generacije uvjerava da je u njihovo vrijeme bilo bolje. I dok se njima trenutačni trendovi techna čine jednodimenzionalnima, možda je stvar u tome da mu pristupamo u okvirima postojećih obrazaca, zbog čega ne možemo ni percipirati koji su to novi koncepti koji nam se serviraju i postoji li u njima neka dubina koje nismo još svjesni.
U moru glazbenika koji na prvu samo prate trendove, kreativnost je i dalje kvaliteta koja omogućuje pojedincima da se istaknu i pokažu kako i novi oblici techna imaju sposobnost razbiti rigidnost strukture. (https://grayarea.co/magazine/let-s-talk-about-hard-techno)
Tako se među novim konceptima pojavljuje povlačenje inspiracije iz sad već starijih glazbenih žanrova, poput trancea, koji se preoblikuju unutar okvira modernih standarda, čime se dodatno brišu žanrovske granice i omogućuje kreiranje novih i zanimljivih oblika elektroničke glazbe:
Među kritikom modernog techna, javlja se i problematika individualnosti, koja se veže uz vizualni identitet hard techna
Taj vizualni identitet prati slične obrasce: crna boja, motivi vatre, krvi, ponekad i demonski. Posjetitelji također imaju svoj stil: crna odjeća, često kožnog ili mrežastog materijala.
Ove vizualne karakteristike u početku su se doimale originalnima, ali s vremenom, zbog porasta popularnosti, postaju gotovo pa karikaturalne. Kroz njihovu pretjeranu primjenu, dovode do gubitka individualnosti pojedinaca na partijima. Techno pokret, u svojim počecima bio je utočište širokom dijapazonu pripadnika različitih rasa i seksualnih orijentacija, koji su svoju individualnost isticali kroz svakakve stilove, dok se danas, prema nekima, zbog kodificiranih konvencija gubi originalni smisao pokreta; sve izgleda isto.
Tu se postavlja i pitanje izražava li se ideja kolektiva kroz kolektivna obilježja ili kroz individualizam ujedinjen nekim višim ciljem, što je tema za sebe. (https://culture.audencia.com/the-hard-techno-music-business-how-this-trend-transforming-an-undergroundgenre-into-a-commercial-phenomenon-has-become-the-reflection-of-an-ultraconnectedgeneration-in-search-of-extreme-experiences/)
Kritika modernog techna ulazi u sve njegove spektre i preispituje svaku vrijednost.
Mogu li se TikTok remixevi uopće ubrajati u techno? Dolaze li posjetitelji zbog ljubavi prema glazbi ili samo jer žele sudjelovati u „partiju godine“? Kose li se današnje cijene karata s originalnom idejom dostupnosti takve glazbe svakom pojedincu?
Možda sve navedeno stoji na određenoj razini, no zaslijepljenost nekim starim vrijednostima može dovesti i do potpune odbojnosti prema svim novim oblicima glazbe. Iako kritika aspekata poput komercijalnosti i svega što se veže uz nju možda i drži vodu, krivo plasirana kritika može u pojedincima izazvati stanje u kojem se teže prihvaćaju osnovne činjenice, poput one da se glazba oduvijek mijenjala, a techno nije nikakva iznimka. U svim promjenama, nove generacije na razne načine pokušavaju izbrusiti nešto autentično, nešto čime će ostaviti svoj trag u glazbenoj povijesti.
Techno posljednjih nekoliko godina pokazao nam je štošta o generaciji koja ga sluša
Techno današnjice već je napravio upravo to. Donio je nešto novo i drukčije, te je kod brojnih promijenio doživljaj glazbe na partijima. Taj doživljaj stvara i drukčija očekivanja od glazbenih performansa. Na raznim partijima više se ni ne očekuje postepeni pristup gradaciji, nego nešto upravo suprotno – korištenje zvuka za kreiranje atmosfere koja je od početka do kraja silovita, sirova te pomiče granice brzine i intenziteta.
DJ-evi su vješto prepoznali upravo spomenuto i na svoj način doprinijeli su daljnjem razvoju scene. Pritom su upravo reakcije slušatelja pomogle da shvate kako svaki oblik glazbe ima svoju publiku. Tako su 999999999 od sebe izgradili itekako uspješan brand, što god o njihovom stilu ja ili netko drugi mislio.
Njihov uspjeh produkt je njihovog truda, a pritom ne manjka ni autentičnosti. Ta autentičnost izražava se u vještom prepoznavanju toga da je svijet brži i intenzivniji nego prije, a njihova glazba odraz je takvog stanja; snažna i izravna, što kod mnogih stvara osjećaj iskrene povezanosti s realnošću današnjice.
I brojni drugi DJ-evi uspješno su kapitalizirali na reakcijama publike, jer to je ono što dobar DJ zna i treba napraviti. Čak i ako je kod nekih samo praćenje trendova, izvođenje setova bržeg tempa ostavilo je njih i publiku zadovoljnima, a upravo u tome i jest poanta glazbenog događaja. Samim time, trenutačne postavke elektroničke glazbene scene takve su kakve jesu i vrijeme je da se preispitivanje njezine postojanosti pretvori u preispitivanje njezine daljnje putanje.
Stoga, što slijedi, kakva je budućnost techna?
Postoji li granica u njegovom ubrzavanju ili smo došli do kraja pa će cikličnost elektroničke glazbe vratiti sve na tvorničke postavke? Neki od poznatijih DJ-eva poput Ben Klocka i Nine Kraviz u intervjuima su spomenuli opcije povratka na usporavanje ili kreiranja novih, hibridnih stilova koji imaju svoja pravila. Budućnost je možda upravo kombinacija jednog i drugog – guranje BPM-a do maksimuma istovremeno s povratkom sporijeg, groovy zvuka, kreirajući svojevrsni balans između intenziteta i dubine.
(https://www.playfulmag.com/post/is-techno-becoming-faster-the-bpm-war-explained)
No, možda sama brzina nije ni toliko bitna, nego ono što stoji iza nje. Techno posljednjih nekoliko godina pokazao nam je štošta o generaciji koja ga sluša. Ukazao nam je na konstantnu potragu za vidljivošću i snažnim, upečatljivim iskustvom. Ukazao nam je na potrebu da se svijet doživljava intenzivno, da je sve dostupno i da se svi doživljaji mogu međusobno dijeliti brže i jednostavnije nego ikada. (https://culture.audencia.com/the-hard-techno-music-business-how-this-trend-transforming-an-undergroundgenre-into-a-commercial-phenomenon-has-become-the-reflection-of-an-ultraconnectedgeneration-in-search-of-extreme-experiences/)
Techno današnjice tako nam je ukazao na neke novije društvene koncepte, ali također nam je i još jednom dokazao neograničenu moć elektroničke glazbe da se prilagodi vremenu, da evoluira iz jednoga u drugo, ali pritom sadrži svoju esenciju – ujedinjavanje pojedinaca u kolektiv. Bilo to na ogromnim pozornicama gdje se ljudima daje prilika da se „izdivljaju“ ili u mračnim sobicama gdje pojedinci prolaze kroz višesatna glazbeno-plesna putovanja, elektronička glazba svakom slušatelju pruža beskrajne mogućnosti u iskustvima koja će doživjeti. A možda je to u cijeloj priči i jedino bitno.
U vremenu u kojem se čak i odmor pretvara u zadatak, a briga o sebi u još jednu stavku na to-do listi, sve se češće govori o takozvanom “soft wellnessu“. Riječ je o pristupu koji se suprotstavlja kulturi stalne produktivnosti i intenzivnog “rada na sebi”, nudeći sporiji, nježniji i održiviji način brige o tijelu i umu.
Dok su donedavno dominirali programi transformacije, stroge fitness rutine i savjeti za maksimalnu optimizaciju svakodnevice, sve više ljudi osjeća zamor od takvog modela. Umjesto osjećaja napretka, često ostaje dojam da se stalno lovi verzija sebe koja nikada nije dovoljno dobra. Soft wellness javlja se kao odgovor na taj pritisak, ali i kao tiha pobuna protiv ideje da je vrijednost pojedinca vezana uz njegovu produktivnost.
Manje pritiska, više kontinuiteta
Soft wellness, često nazivan i gentle wellness, temelji se na jednostavnoj ideji: male, održive navike važnije su od radikalnih promjena. Fokus nije na brzom napretku niti dramatičnim rezultatima, već na dosljednosti i realnim pomacima koji se mogu uklopiti u svakodnevni život.
Umjesto intenzivnih treninga i strogih režima, naglasak je na kretanju koje podržava tijelo – šetnjama, istezanju, jogi ili laganim treninzima koji ne iscrpljuju. Briga o sebi ne podrazumijeva savršeno isplaniranu rutinu, nego prostor za odmor bez krivnje, svjesno usporavanje i slušanje vlastitih potreba. U tom kontekstu, odmor se ne “zaslužuje”, nego postaje osnovni preduvjet dobrobiti.
Ovaj pristup također naglašava važnost kreativnosti i emocionalne ravnoteže. Aktivnosti poput pisanja, fotografije, crtanja ili učenja novih vještina dobivaju novu vrijednost jer potiču osjećaj smisla i mentalne stabilnosti, iako nemaju nužno produktivnu svrhu.
Radikalna nježnost u svijetu brzine i generacijski zaokret prema sporijem životu
Soft wellness nije pasivan niti lijen pristup zdravlju. Naprotiv, njegova radikalnost leži u odbijanju da se zdravlje izjednači s neprekidnim radom i samousavršavanjem. Umjesto optimizacije svakog aspekta života, ovaj koncept potiče povratak intuiciji i prihvaćanje nesavršenosti kao dijela svakodnevice.
U svijetu u kojem je burnout postao gotovo normaliziran, soft wellness nudi osjećaj emocionalne sigurnosti. Rutine su fleksibilne i prilagodljive, a uspjeh se ne mjeri brojkama ni izgledom, nego sposobnošću da se dugoročno njeguje stabilnost i unutarnji mir. Ovakav pristup također je inkluzivniji jer ne zahtijeva skupe proizvode, savršene uvjete ni stroge rasporede.
Posebno je zanimljivo da soft wellness snažno promoviraju generacije Z i milenijalci. Odrastajući u kontekstu stalne digitalne povezanosti, ekonomskih nesigurnosti i globalnih kriza, sve više mladih odbacuje ideju da je iscrpljenost znak uspjeha. Umjesto toga, naglasak stavljaju na granice, mentalno zdravlje i održiv životni ritam.
Društvene mreže, koje su godinama promovirale “hustle” kulturu, danas sve češće postaju prostor dijeljenja sporijih jutarnjih rutina, digitalnog detoksa i realističnog pristupa emocionalnom zdravlju. Popularni trendovi poput sporih šetnji, laganih pilates treninga ili “cozy” večernjih rituala odražavaju potrebu za ravnotežom, a ne za perfekcionizmom.
Wellness koji se osjeća, a ne pokazuje
U svojoj srži, soft wellness pomiče fokus s vanjskog dojma na unutarnji doživljaj. Nije važno kako briga o sebi izgleda na društvenim mrežama, nego kako se osjeća u svakodnevici. Napredak se ne mjeri transformacijama prije i poslije, nego sposobnošću da se iz dana u dan vraćamo navikama koje nas podržavaju.
Zašto briga o sebi nije luksuz, nego nužan dio svakodnevice
U kontekstu ubrzanog načina života i konstantne stimulacije, odabir sporosti i nježnosti postaje svjesna odluka. Soft wellness podsjeća da briga o sebi ne mora biti još jedan projekt koji treba savršeno odraditi, nego proces koji se razvija kroz male, održive korake.
U konačnici, možda je najveći luksuz današnjice upravo mogućnost da živimo dobro bez stalnog pritiska da budemo bolji, brži i produktivniji.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Preminuo je Hrvoje Golubić, talentirani glazbenik i tonski producent, kojeg ćemo pamtiti kao jednu od ključnih figura “nove energije” zagrebačkog clubbinga početkom 2000-ih.
Njegov glazbeni put bio je neraskidivo vezan uz Astralis team, instituciju domaće elektroničke glazbe. Timu se pridružio 2002. godine, još kao mladi producent i DJ, unoseći na scenu svježinu i moderan zvuk. Njegov stil bio je prepoznatljiva, energična fuzija techna i trancea, obogaćena tada nadolazećim progresivnim prizvukom koji je osvajao plesne podije.
Kao najmlađi rezident Astralisa, Hrvoje je uz imenjaka Hrvoja Matakovića bio nositelj nove kreativne struje kolektiva. Njegovi setovi obilježili su brojne klupske večeri i legendarne godišnjice u kultnim zagrebačkim klubovima The Best, Aquarius i drugima.
Njegov talent i strast prema glazbi odveli su ga i izvan granica Hrvatske. Kao jedan od vrhunaca njegove DJ karijere svakako vrijedi istaknuti nastup na najvećoj svjetskoj pozornici elektroničke glazbe – Love Paradeu u Berlinu 2003. godine.
Osim na klupskoj sceni, Hrvoje je ostavio trag i u medijskom svijetu kao cijenjeni tonski producent N1 televizije, gdje su se kolege s tugom oprostile od svog dragog suradnika.
Posljednji ispraćaj Hrvoja Golubića održat će se u utorak, 17. veljače u 12:40 sati na zagrebačkom Krematoriju (Velika dvorana).
Redakcija portala Klubska Scena izražava iskrenu sućut obitelji, prijateljima i kolegama. Počivao u miru.
Među najuspješnijima po broju nominacija ističe se Mangroove s albumom „Komad neba“, koji je sa suradnicima nominiran u čak šest kategorija. Baby Lasagna, Parni Valjak i Mayales sa suradnicima osvojili su po pet nominacija, dok Krešimir Pustički ima četiri nominacije.
Za našu scenu najvažnija je kategorija “Najbolji album elektroničke glazbe“, u kojoj su ove godine nominirani: Denis Goldin za EP „Denis & Denis & Denis“, Sun U za album „Mirror“ te ABOP za hvaljeni album „Masters of Afters“. Zanimljivo, iako je ABOP-ov album prema velikoj Nacionalnoj anketi hrvatskih glazbenih kritičara proglašen albumom godine, na 33. Porinu konkurira samo u ovoj kategoriji.
Vrijedi istaknuti i povratak kategorije “Najbolji album hip-hop glazbe“, koja je prošle godine bez objašnjenja izostavljena iz nominacija. Ove godine u njoj su nominirani Kandžija s albumom „Trostruki salto“, Krešo Bengalka s albumom „Žilet“ te Tibor & Koolade s albumom „Karte“.
Broj prijava i ove godine potvrđuje važnost Porina na domaćoj sceni, istaknula je glavna tajnica nagrade Ivana Martinac te otkrila konkretne brojke: “Ukupno je bilo 331 prijavljenih albuma u 33 kategorije. Konkretno, čak je 111 albuma konkuriralo u kategoriji Album godine, 291 pjesma za Pjesmu godine te u kategoriji Novi izvođač godine borilo se čak 75 novih lica. A sad znamo tko je sve ušao u najužu konkurenciju za ovogodišnju dodjelu.“
Dodjela 33. Porina održat će se 27. ožujka na splitskim Gripama, a popis svih nominiranih možete provjeriti na službenim stranicama nagrade.
Zagrebački DJ i producent Matteo Maćaš, poznatiji kao MINDMVE (čitaj: Mind Move), glazbom se bavi praktički otkad zna za sebe. Još početkom osnovne škole osjetio je potrebu izraziti se kroz zvuk, iako tada nije znao kako taj proces uopće izgleda – postoji li program za produkciju, odakle dolaze ideje i kako iz misli nastaje pjesma.
Prekretnica se dogodila 2011. godine tijekom posjeta obiteljskim prijateljima u Istri. Tamo mu je sin domaćina, gitarist, pokazao FL Studio u kojem je snimao vlastito sviranje. “Po njegovim riječima taj program ‘služi za raditi muziku’. U tom trenutku sve mi je postalo jasno”, prisjeća se MINDMVE.
U svijet produkcije i DJ-anja ušao je potpuno samostalno. Bez mentora i bez tutorijala, uz laptop i, kako kaže, “hrpu užasnih pokušaja”, učio je kroz eksperimentiranje i pogreške. Danas kroz smijeh priznaje kako ne zna kako je njegova obitelj izdržala godine konstantnog testiranja glazbe na maksimalnoj glasnoći. Ipak, upravo su oni bili njegova najveća podrška jer su slušali svaku novu ideju i davali komentare. “Bez njihove podrške, tko zna bih li i dalje radio ovo što radim”, ističe.
Kroz četrnaest godina rada shvatio je ono najvažnije: glazba ne dolazi iz tehničkog savršenstva, već iz emocije. Njegov današnji zvuk najviše se vrti oko tech housea i techna, uz naglasak na groove, energiju i tvrde bass linije. Kao i svaki producent, teži pronalasku vlastitog zvuka i onog posebnog trenutka u pjesmi koji je izdvaja na plesnom podiju.
Ime MINDMVE nastalo je kao spoj riječi “mind” i “move”. Ideja je bila stvoriti naziv koji odražava proces nastanka njegove glazbe – ideja se rađa u umu, ali svoju pravu vrijednost dobiva tek kada se pretvori u pokret i reakciju publike. Svjestan je da ime na prvo čitanje nije najjednostavnije, no upravo mu je to dalo karakter. “Htio sam ime koje ima značenje, a ne da samo zvuči dobro”, objašnjava, dodajući kako vjeruje da će kroz izdanja i nastupe s vremenom dobiti svoju težinu.
Najnoviji korak u tom procesu je novi singl “WASTIN’ TIME”, od danas dostupan na Spotifyju i ostalim streaming platformama. Traka je, kaže, nastala iz potrebe da zadrži smjer koji gradi posljednjih godina kroz tech house i techno estetiku. Riječ je o još jednom pokušaju oblikovanja vlastitog zvučnog identiteta i povezivanja s publikom na plesnom podiju.
Osim produkcije, MINDMVE je već više od dvije godine rezident DJ u zagrebačkom klubu Out Bunker. Tamo redovito testira nove ideje i gradi odnos s publikom, a njegovi setovi često prelaze žanrovske granice od afrobeatsa, reggaetona i trapa do R&B-a, tech housea i techna.
Glazbu ne doživljava kao posao, već kao životni proces. Svaka traka za njega je eksperiment, svaka gaža nova priča, a svaka pogreška dio puta. “Kad nešto pokrene um, pokrene i svijet oko tebe. To je ono što za mene znači MINDMVE”, zaključuje.
MINDMVE-a možete zapratiti na SoundCloudu i Instagramu.
*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske