Skip to main content

Ben Colgan: “Želimo pružiti platformu umjetnicima i publici da ostanu angažirani tijekom cijele godine”

Odrastati usred stvaranja kultne festivalske jadranske scene, okružen nekim od najvećih imena elektroničke glazbe, zvuči kao san svakog clubbera, no za Bena to je naprosto bila svakodnevica.

Danas je on glavni motor, event menadžer i booker iza cjelogodišnjeg programa zagrebačkog The Garden Taprooma, pop-up projekata poput “Malog Barbarellasa“, ali i masivnog ljetnog ludila koje nas svake godine čeka u The Garden Resortu u Tisnom.

S obzirom na to da su pred nama bogata proljetna sezona u Zagrebu, velika proslava 10. rođendana The Garden Breweryja i nadolazeće ljeto s čak devet festivala u samo devet tjedana, pravi je trenutak za razgovor s čovjekom koji drži konce te impresivne mašinerije.

Ususret novoj party sezoni, s Ben Colganom smo porazgovarali o njegovom odabiru Hrvatske umjesto Londona, psihologiji plesnog podija i razlikama između domaće i britanske publike, podršci lokalnim izvođačima, te o dugoročnoj viziji daljnjeg razvoja našeg najpoznatijeg festivalskog i klupskog brenda.

Ben, odrastao si doslovno usred stvaranja domaće, ali i globalne festivalske scene ovdje u Hrvatskoj, okružen vrhunskim izvođačima. S obzirom na tvoju izjavu ‘Ma kakav London, volim ovu zemlju’, koliko je to specifično odrastanje na jadranskoj obali oblikovalo tvoj današnji ukus i poslovni put te što je to što te najviše veže uz Hrvatsku u odnosu na Veliku Britaniju?

Odrastanje na Jadranu, okružen festivalima i umjetnicima iz cijelog svijeta, definitivno je oblikovalo sve u meni. To je normaliziralo vrlo otvoren, žanrovski fluidan pristup glazbi od malih nogu. Ne čujete samo jedan zvuk, izloženi ste svemu, od ambientalne glazbe do housea, disca, techna, live nastupa – takva vrsta okruženja drugačije trenira vaš sluh.

Ono što najviše volim kod Hrvatske jest osjećaj prostora, zajedništva i autentičnosti koji je drugačiji od Velike Britanije. Veza između ljudi, glazbe i okruženja, posebno uz more, nešto je zaista jedinstveno. Osjeća se da je manje poslovno, a više ljudski, i to je nešto prema čemu sam oduvijek težio.

Ujedno si i glazbeni producent ambijentalne i elektroničke glazbe, no istaknuo si kako ti je organizacija, booking i koordinacija događaja puno draža od, na neki način, ‘monetizacije’ vlastite glazbe. Kako usklađuješ tu svoju kreativnu, producentsku stranu s onom poslovnom, organizatorskom u sklopu The Gardena?

Za mene je bitno razumjeti gdje donosim najveću vrijednost. Volim stvarati glazbu kao kreativan proces, ali oduvijek me jednako, ako ne i više, zanimalo kako se događaji spajaju kako bi stvorili cjelovitu sliku. Produkcija, booking, logistika, protok publike itd., sve me fascinira. Ravnoteža dolazi prirodno jer se obje strane međusobno nadopunjuju. DJ-ing/produkcija mi pomaže bolje razumjeti umjetnike, a rad na događajima mi daje kontekst za to kako glazba zapravo funkcionira u stvarnim okruženjima.

Često ističeš zanimljivu razliku između britanske i hrvatske scene. Dok su u Velikoj Britaniji posjetitelji strogo orijentirani na točno određeni žanr, ovdje je publika puno otvorenija za istraživanje. Također si spomenuo da bi Hrvatska trebala biti ‘manje sezonska’. Kako The Garden svojim cjelogodišnjim radom, posebice u Zagrebu, pridonosi decentralizaciji party scene izvan isključivo ljetnih mjeseci?”

Cjelogodišnja prisutnost The Gardena u smislu događanja veliki je dio pokušaja promjene tog „ljetnog“ načina razmišljanja. Hrvatska je postala globalno poznata po festivalima, ali uglavnom na vrlo sezonski način. Kontinuiranim programima u Zagrebu želimo se usredotočiti na lokalnu kulturu glazbenih događanja tijekom cijele godine. Idealno bi bilo da to također pruži platformu umjetnicima i publici da ostanu angažirani tijekom cijele godine.

Imaš pravu strast prema samoj ‘mehanici’ event managementa i promatranju publike. Fascinantno je kako različiti glazbeni žanrovi privlače potpuno različite demografske skupine ovisno o danu u tjednu. S obzirom na to da vodiš evente i u Zagrebu i u Tisnom, koja su tvoja najzanimljivija nedavna zapažanja kada je riječ o ponašanju publike, energiji na flooru i preferencijama žanrova?

Jedna stvar koja se uvijek ističe jest kako kontekst oblikuje ponašanje. Isti žanr može privući potpuno različitu publiku ovisno o okruženju ili čak dan u tjednu. U Zagrebu možete vidjeti miješaniju, znatiželjniju publiku koji su spremni istraživati. Ponekad primijetim iste ljude npr. kako odlaze na vrlo različite događaje u smislu žanra i atmosfere.

U Tisnom je često više usmjereno na odredište, ljudi dolaze posebno zbog određenih zvukova. Razina energije se također puno mijenja, dnevni nastupi obično se osjećaju otvorenijim i društvenijim, dok noćni naginju nečemu fokusiranijem i impresivnijem. Ono što je u posljednje vrijeme zanimljivo jest da osjećam da ljude sve više privlače iskustva, a ne samo programi. Atmosfera, kvaliteta zvuka i publika, kultura bez telefona itd., sve je jednako važno kao i tko nastupa.

Pred nama je bogata proljetna sezona u The Garden Taproomu na Žitnjaku, a u lipnju slavite i veliku, desetu obljetnicu The Garden Breweryja. Što nam sve možeš najaviti za proljetni Spring Program i po čemu će trodnevni 10th Birthday Weekend biti poseban za vašu zajednicu?

Proljeće u Taproomu uvijek je posebno vrijeme jer se čini kao da se stvari ponovno grade. Usredotočeni smo na raznolik program koji dovodi međunarodne goste, podržava lokalne talente i eksperimentira s različitim formatima.

Deseta godišnjica je veliki trenutak za nas. Ne radi se samo o slavljenju pivovare, već cijele zajednice koja je oko nje izrasla. Trodnevni vikend će to odražavati: mješavinu glazbe, suradnji, posebnih izdanja piva i pravi naglasak na okupljanju ljudi. Također smo jako uzbuđeni što ćemo na popisu izvođača za 10. rođendan imati Kazdouru. Oni su arapski psihodelični fusion bend koji je upravo osvojio nagradu Juno za album koji će svirati uživo u subotu, što je nešto čemu se posebno veselimo.

S obzirom na to da su se navike publike promijenile, rasponi pažnje su kraći, a glazbeni trendovi i ‘buzz’ oko određenih žanrova smjenjuju se iz godine u godinu, kako The Garden kao brend uspjeva ostati relevantan i prilagodljiv, a pritom zadržati onu svoju prepoznatljivu ‘obiteljsku’ i organsku atmosferu?

Veliki dio onoga što nas održava svježima jest suradnja sa širokom mrežom promotora s kojima imamo zaista snažne, dugoročne odnose. Te suradnje prirodno doprinose obiteljskoj atmosferi po kojoj smo poznati. Nije riječ samo o poslu, već o zajedničkoj viziji i međusobnom povjerenju koje ljudi mogu osjetiti kada dođu na te događaje.

Za događaje na kojima izravno upravljamo programom, pristup je vrlo jednostavan: fokusiramo se na umjetnike koje istinski želimo čuti i predstaviti. Ta autentičnost se prenosi i mislim da publika na to reagira više nego na bilo što pretjerano proračunato.

Kao organizatori imate moć dovesti neka od najvećih imena elektroničke glazbe, no koliko vam je pri slaganju programa kako u Taproomu tako i u Tisnom bitna podrška lokalnim DJ-evima? Smatraš li da domaći izvođači danas dobivaju dovoljno prepoznavanja na inozemnom tržištu zahvaljujući stranim festivalima koji se održavaju kod nas?

Podržavanje lokalnih DJ-eva je ključno. Oni su okosnica svake scene. Međunarodna imena donose vidljivost, ali lokalni umjetnici donose kontinuitet i identitet. Uvijek se trudimo implementirati oboje u naše programe, ali se također pokušavamo usredotočiti na angažiranje lokalnih promotora na našim mjestima i na taj način podržati lokalnu scenu.

Što se tiče prepoznatljivosti, Hrvatska je definitivno imala koristi od priljeva međunarodnih festivala. Sada ima više izloženosti, ali još uvijek ima posla u smislu dugoročne podrške i izvoza talenata. Ipak se kreće u pravom smjeru.

Nakon što zagrijete Zagreb, fokus se seli na obalu. U Tisnom vas očekuje izuzetno intenzivno ljeto sa čak 9 festivala u devet tjedana. Možeš li nam otkriti kako teku pripreme i postoji li neki specifičan događaj, novitet ili možda back-to-back set kojem se osobno najviše veseliš ove sezone?

Pripreme za Tisno su intenzivne, kao i uvijek. Sada smo to sve doveli do savršenstva nakon toliko godina, ali to je stalan proces koordinacije i finog podešavanja. Svaki festival ima svoj identitet, a vidjeti ih sve kako oživljavaju na jednom mjestu tijekom ljeta je nešto zaista posebno. Osobno se uvijek veselim Barbarella’s noćima Love Internationala. Najbolji trenuci su uvijek oni neočekivani kada sve jednostavno klikne i osjetite da se publika zabavlja, poput ludila na plaži Job Jobse u Selectorsu.

Prošle jeseni uspješno ste pokrenuli ‘Mali Barbarellas’ kao pop-up klupsko iskustvo u Zagrebu. Uveli ste strogu no-phone politiku, ograničili kapacitet i stavili ogroman fokus na kvalitetne promotore, vrhunski zvuk i rasvjetu. Koliko si zadovoljan načinom na koji je zagrebačka publika prihvatila ovaj čisti, ‘ogoljeni’ klupski koncept i kakvi su planovi za Mali Barbarellas nakon što završi ljetna sezona?

Mali Barbarellas bio je zaista zanimljiv eksperiment, a odaziv u Zagrebu bio je vrlo ohrabrujući. Politika zabrane telefona, ograničeni kapacitet i fokus na zvuk i rasvjetu stvorili su potpuno drugačiju vrstu energije, prisutniju, povezaniju. Pokazalo se da definitivno postoji želja za takvom vrstom ogoljenog iskustva.

Plan je dalje razvijati koncept s većim naglaskom na suradnju s lokalnim promotorima. Krajem ove godine ponovno ćemo ga vratiti na profinjeniji način, mijenjajući određene elemente, ali uvijek zadržavajući tu ključnu ideju netaknutom: kvaliteta iznad kvantitete i pravi fokus na glazbu i trenutak.

___

The Garden Taproom otvara sezonu i terasu 29. travnja uz druženje, vizualne instalacije i photo pointove koji će obilježiti početak proljetne sezone. Od 2. svibnja do 7. lipnja slijedi Spring Program – glazbeni program svakog petka, subote i nedjelje. Petkom publiku očekuje Mali Barbs Alfresco, subotom Promoter Takeover, dok su nedjelje rezervirane za Live Sessions i Live Jazz in Žitnjak. U subotu, 2. svibnja na programu je Crazy P DJ set.

Ljetna festivalska sezona u Tisnom kreće početkom srpnja, a otvara ju DnB festival Hospitality on The Beach. Potom od 8. do 14. srpnja slijedi Love International koji je fokusiran na disco, house i eklektične zvukove. Treći u nizu je škotski techno festival Terminal V Croatia od 16. do 20. srpnja. Slijedi još jedan festival koji slavi bass kulturu – Outlook Origins. Srpanj će zatvoriti Defected Croatia svojim posljednjim izdanjem u Hrvatskoj.

Publika je prošle godine za najbolji festival odabrala Balance Croatia na nagradi Ambasador. Festival se vraća s drugim izdanjem od 6. do 10. kolovoza. Nizozemski brend Dekmantel Selectors u drugoj polovici kolovoza, dok će ljeto u Tisnom zatvoriti Dimensions festival od 27. do 31 kolovoza. Točne datume svih festivala i line up-ove pogledajte u našem kalendaru.

Regionalne ulaznice za sve događaje u organizaciji The Garden Productionsa u zagrebačkom Taproomu, te za festivale u Tisnom dostupne su na Entrio.

Kultura brige o sebi: Ideje za roštilj i glazbu u prirodi za produženi vikend koji slijedi

Iako ovo pišemo u nešto ranije, jasno je da mnogi već gledaju prema sljedećem tjednu i produženom vikendu koji donosi Međunarodni praznik rada. Prvi maja tradicionalno znači samo jedno, a to su roštilj, ekipa i boravak na otvorenom. No, osim što je prilika za druženje, može biti i jednostavan način da usporimo i napravimo mali odmak od svakodnevice.

foto: LI WEIBIN on Unsplash

Upravo tu leži priča o kulturi brige o sebi. Ne mora uvijek uključivati velike promjene ili planove. Ponekad je dovoljno izaći iz grada, pronaći dobru lokaciju i provesti dan uz hranu, glazbu i ljude koji nam odgovaraju.

Gdje roštiljati u Hrvatskoj

Za one koji žele ostati u urbanom okruženju, Zagreb nudi provjerene opcije poput Jaruna i Bundeka, gdje su dostupna uređena mjesta za roštiljanje s klupama i sjenicama. Savica je nešto mirnija alternativa, dok šumarak kod nedovršene Sveučilišne bolnice nudi više prostora i privatnosti, ali bez dodatne infrastrukture. Važno je imati na umu da je roštiljanje dozvoljeno samo na označenim mjestima, osobito u zaštićenim područjima poput Medvednice gdje su pravila stroga, piše portal Punkufer.

Ako tražite iskustvo van metropole, Hrvatska nudi niz lokacija koje kombiniraju prirodu i roštilj. Kontinentalni dio skriva i manje poznate lokacije poput Kaniške Ive i područja Poilovlja kod Garešnice, gdje se roštilj može spojiti s boravkom u prirodi i promatranjem životinjskog svijeta. Takva mjesta nude nešto drugačiji tempo i dodatni osjećaj mira, što ih čini idealnima za duži boravak na otvorenom.

U Slavoniji se ističe Topolik kod Osijeka, izletište uz Staru Dravu s pješčanom plažom i dovoljno prostora za cjelodnevni boravak. U okolici Rijeke, izvor Rječine i Platak nude svježinu planinskog zraka i velike livade idealne za okupljanje. U splitskom području, izvor rijeke Jadro i obližnji Majdan već su dobro poznati kao zelene oaze gdje se lako pobjeći od gradske gužve.

foto: Matthieu Joannon on Unsplash

Roštilj možete pretvoriti i u mali open-air session

Produženi vikend ne mora značiti samo klasično okupljanje oko hrane. Uz malo truda, roštilj se može pretvoriti u cjelodnevno iskustvo. Dovoljno je ponijeti prijenosni zvučnik, složiti playlistu ili povesti prijatelja koji će na kontroleru složiti lagani set. Glazba u prirodi daje novu dimenziju druženju i često spontano pretvara običan dan u nešto što se pamti.

U takvom okruženju naglasak više nije samo na hrani, nego na osjećaju. Kombinacija proljetnog vremena, otvorenog prostora i glazbe stvara atmosferu koja podsjeća na male botuqie festivale, ali u vašem aranžmanu.

foto: ben frost on Unsplash

Prvi maj dolazi tako kao idealna prilika za jednostavan reset. Roštilj u prirodi možda je jedna od najjednostavnijih aktivnosti, ali upravo u toj jednostavnosti krije se njezina vrijednost. Kultura brige o sebi ne mora biti komplicirana niti skupa. Dovoljno je pronaći pravo mjesto, okupiti dobru ekipu i dopustiti si da barem jedan dan provedete bez žurbe.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Od brijača i peglanja do čekičanja: Sjećate li se žargona i foruma iz zlatnog doba klupske scene?

Krajem 90-ih i početkom 2000-ih, regionalni clubbing imao je svoj vlastiti rječnik i svoja digitalna okupljališta. Jeste li na partyjima “brijali”, “peglali”, išli na “Meetinge KS forumaša” ili vikali: “Daj ga, daj ga!”?

Westbam u Aurori 2003.

Nakon što smo se nedavno prisjetili kako je naša scena izgledala vizualno (pozdrav svim bivšim techno vjevericama!), vrijeme je da se prisjetimo kako je ona zvučala, ali i gdje je živjela od ponedjeljka do petka. Prije nego što je klupska kultura postala globalizirana i prije nego što smo preuzeli ispeglane engleske izraze, domaći partijaneri razvili su specifičan sleng koji je savršeno opisivao sirovu energiju na plesnim podijima.

U pomoć pri dešifriranju ovog starog klupskog rječnika uskočio nam je dijelom i legendarni pionir scene E-Base, prisjetivši se izraza koji su se redovito orili iz publike dok je on stajao za pultom. Evo podsjetnika na zlatno doba našeg klupskog žargona i nezaboravne forumaške dane.

The Best, Zagreb

Na sjeveru se “brijalo”, a na jugu “peglalo”

Ako ste početkom 2000-ih izlazili u The Best, OTV dom, Auroru ili hodočastili u Kašinu, niste išli “u izlazak” – vi ste išli brijat, peglat ili partijat. Partijaneri su se jednostavno nazivali “brijači“. A kada bi se neki party tjednima unaprijed iščekivao, nije se govorilo da ste uzbuđeni, već je standardna fraza na kavama glasila: “Uf, nabrijal sam se na to i to!

S druge strane, onog trenutka kada biste prošli Sveti Rok, “brija” je prestajala, a počinjalo je – peglanje. U Splitu i općenito na jugu, na techno partyjima se isključivo peglalo. Set koji ne popušta bio je čista “peglaona”.

Belvedere, Dubrovnik – Foto: Iris Čimić

Od Urban Fetisha do KS foruma: Era “meetinga” na flooru

Ovi lokalni izrazi ubrzo su dobili i svoje digitalne domove. U eri mnogo prije Facebook grupa i WhatsAppa, partijaneri su chatali preko programa ICQ. Sjeverni clubbing živio je na portalu urban-fetish.com, a onaj dalmatinski na portalu pegla.com.

No, evolucija digitalnog clubbinga imala je svoj dublji put. Priča je krenula od izuzetno jakog foruma kultnog portala Urban Fetish, a potom i njihovog nasljednika, portala er45.com. A onda se dogodila revolucija – nastao je forum portala Klubska Scena.

Laurent Garnier u Ambasadi Gavioli 2002.

KS forum je izbrisao granice, ujedinio sjever i jug te postao apsolutni sinonim za cijelu hrvatsku party scenu. Stvorio se ogroman, nevjerojatno povezan community partijanera iz svih krajeva Hrvatske. Koliko je ta zajednica bila snažna najbolje svjedoči fenomen “Meetinga KS forumaša”.

Radilo se o kultnom ritualu: danima prije velikog partyja, na forumu bi se točno dogovorilo vrijeme i lokacija (npr. “u 02:00 po sredini floora u Aurori”). U točno zakazano vrijeme, na tom bi se dijelu floora okupilo 20-30 forumaša koji su se dotad znali isključivo po nicknameovima. Tu bi se upoznali, nazdravili, prokomentirali set i nastavili zajedno “peglati” do jutra.

“Ajmooooo” i zloglasne zagrebačke “fučke”

A kako je to zvučalo na samom podiju? Onaj ključni trenutak kad DJ digne tenziju i filterom vrati bas u traku, bio je okidač za kolektivni zvučni zid. Kroz dvoranu bi se prolomili ratni pokliči: “Ajdeeeee!“, “Mažiiii!“, “Deriiiii!” ili nezaobilazno “Idemooooo!“. Kad bi stvar došla do potpunog ludila, iz prvih redova čulo bi se ono sirovo: “Daj ga, daj ga!“.

Ako niste urlali, puhali ste u zviždaljke. Te famozne “fučke” bile su obavezan rekvizit, no kako nam E-Base priznaje kroz smijeh, uz neprekidno blicanje stroboskopa, taj reski zvuk zviždaljki bio je uvjerljivo najiritantnija stvar koja je testirala živce za pultom.

Carl Cox u Aurori 2002. – Foto: Chipe

Čekičanje, peljalice i vožnja: Rječnik za DJ-eve

Kako tada nismo koristili izraze poput peak-time techno ili hypnotic groove, oslanjali smo se na vrlo vizualne domaće opise setova:

  • Čekičanje: Kada bi DJ krenuo nemilosrdno nabijati tvrdi, brzi techno koji ne staje, to nije bio “hard set”. To je bilo čisto čekičanje.

  • Vrti peljalice: Kada bi majstor za pultom dugo i savršeno miksao trake slažući onaj duboki, hipnotički zvuk, reklo bi se jednostavno – vrti peljalice.

  • “Al’ ga dobro vozi!”: A kada bi cijeli set tekao savršeno, najveći kompliment koji je DJ mogao dobiti sa znojnog podija bio bi upravo ovaj.
Marko Nastić u klubu Oxygene 2006.

S godinama se scena mijenjala, a s njom i rječnik. Forumi s pegla.com, Urban Fetisha i naš KS forum otišli su u internetsku povijest zajedno s onim legendarnim meetinzima kod zvučnika.

Zato, priznajte nam u komentarima: Jeste li bili “brijač s fučkom”, jeste li “peglali sa dudom”, ili pak “čekičali” i uživali u “vožnji”?

Pod kojim ste nadimkom tipkali na starom KS forumu?

Označite ekipu s kojom ste išli na forumaške meetinge i podsjetite ih na ove legendarne dane!

Utjecaj digitalnih platformi na razvoj klupske kulture

Perfection u The Bestu 2007.

Paolo Ferrara: “TechnoMetal je ‘uređeni kaos’ koji je strukturiran, ali pomalo izvan kontrole”

Talijanski DJ i producent Paolo Ferrara jedno je od najistaknutijih imena tvrđe techno struje posljednjih godina. Kao kreator prepoznatljivog TechnoMetal zvuka, spojio je energiju metala i preciznost techna u sirov, intenzivan izraz koji sve snažnije odjekuje svjetskom scenom.

U trenutku kada zatvara važno poglavlje svoje karijere i pokreće novu fazu, Ferrara nam govori o osobnim prekretnicama, evoluciji zvuka, projektu Syrion koji dodatno širi granice njegovog izraza te otkriva kakvu energiju publika može očekivati na njegovom premijernom nastupu u Ljubljani u subotu 9. svibnja.

Gledajući unatrag na svoje početke, postoji li neki trenutak ili traka koja te natjerala da se u potpunosti posvetiš technu i tvrđem spektru elektroničke glazbe?

Rejvovi u Parizu. I dalje se sjećam kako sam u studiju radio na svom prvom HEX EP-ju i odlučio podići BPM na 140, u vrijeme kada se većina scene kretala oko 135. Danas to ne zvuči kao velika razlika, pogotovo kad sad sviram na preko 160BPM-a, ali tada je djelovalo prilično ludo. To je bio trenutak kada sam odlučio ići u tvrđem smjeru bez zadrške.

Tvoj zvuk često se opisuje kao balans između reda i kaosa. Kada si prvi put postao svjestan te dualnosti u svom umjetničkom izrazu i kako se ona razvijala kroz vrijeme?

Moj zvuk je zapravo moja osobnost, a to su red i kaos u stalnom sukobu, koji na neki način plešu zajedno. Red dolazi iz preciznosti techna, dok kaos proizlazi iz distorzije, metal energije i emotivnog naboja, uz utjecaje schranz i trance elemenata.

Bio si jedna od ključnih figura u usponu TechnoMetala. Kako bi opisao taj zvuk nekome tko ga prvi put čuje?

To je “uređeni kaos” koji je strukturiran, ali pomalo izvan kontrole, u pozitivnom smislu.

Paolo Ferrara – foto: @itsnotanothershot

Tvoji setovi često se opisuju kao eksplozivni, ali i duboko emotivni. Kako pristupaš građenju tenzije i oslobađanja na plesnom podiju?

Na svoje setove gledam kao na emotivna putovanja. Sve što proživljavam bilo dobro ili loše pretvaram u zvuk. Sjećam se nastupa u Varšavi odmah nakon prekida. Bio sam potpuno slomljen, a nakon seta mi je prišla djevojka iz publike i rekla da je osjetila sve te emocije te da ostanem jak. U tom trenutku shvatiš da to nadilazi samu glazbu jer se radi o stvarnoj povezanosti. Prenijeti emocije kroz set i da ih netko tako osjeti… to je umjetnost. Danas sam u jednom od najboljih razdoblja karijere i to se čuje u mojim setovima. Manje “slomljenosti”, više slavlja, ali i dalje s tom emotivnom oštricom.

Nakon godina izdanja na HEX-u, zatvaraš to poglavlje posljednjim releaseom i time označavaš kraj jedne ere. Što ti to osobno znači i koliko je bilo teško donijeti tu odluku? Taj trenutak opisao si i kao “novo rođenje kroz vatru”. Što nam možeš reći o toj novoj eri?

“Novo rođenje kroz vatru” za mene znači reset, ali na najintenzivniji mogući način. Spaliti sve i ponovno se uzdići, kao feniks. Na ruci imam Shivu, na ramenu feniksa, tako da sam potpuno posvećen toj ideji. Zatvaranje HEX-a nije bilo lako jer sam mu dao deset godina svog umjetničkog života. Odluka nije došla preko noći, već je rezultat procesa kroz koji prolazim posljednjih nekoliko godina. Nakon mnogo mjeseci u studiju, radeći na novoj glazbi i postavljajući temelje za novo poglavlje, ovih dana objavljujem prvu traku te nove ere i ona jasno pokazuje promjenu. Htio sam zadržati snažne grooveove i kickove koji definiraju moj zvuk, ali dodati nešto uzdignutije i emotivnije, uz povratak vlastitim korijenima. Odrastao sam uz trance, a kada sam počeo DJ-ati prije 20 godina, Ferry Corsten bio je jedna od mojih najvećih inspiracija. Zato mi izdanje “Carte Blanche” s Verrochom na Armada Musicu djeluje nestvarno. Kao zatvaranje kruga… samo brže i glasnije.

Istovremeno pripremaš i novi vizualni show Syrion. Koliko ti je važna povezanost glazbe i vizuala te kakvo iskustvo želiš stvoriti tim projektom?

Za mene su glazba i vizuali zajedno poput sterea za mozak. Jedno je odlično, ali zajedno postaju opasni. Glazba te već sama po sebi vodi negdje, ali s vizualima sve dobiva novu dimenziju. Ne samo da slušaš, već to i proživljavaš. Ideja Syriona je galaktičko putovanje: počinjemo u undergroundu, a završavamo negdje u svemiru. Ista karta, druga dimenzija.

Hard techno scena posljednjih je godina doživjela veliki boom, posebno među mlađom publikom. Kako vidiš njezinu budućnost i gdje vidiš sebe unutar tog razvoja?

Scena je eksplodirala nakon pandemije, posebno zahvaljujući novoj generaciji koja je donijela svježu energiju. To je otvorilo vrata tvrđem zvuku i novim hibridima poput TechnoMetala, koji sam i sam razvio. Budućnost vidim u eksperimentiranju i izbjegavanju ponavljanja istih obrazaca. Manje kopiranja, više identiteta. A moja uloga? Istraživač, alkemičar… možda i pomalo ludi znanstvenik. Spajam stilove, ubacujem trance elemente i gledam kamo će me to odvesti.

Početkom svibnja nastupaš prvi put na HardBeatsu u Ljubljani. Kakvu energiju planiraš donijeti i postoji li traka koja najbolje opisuje ono što publika može očekivati?

Ljubljana… stižem vam u punoj snazi. Bez kompromisa. Očekujte visoku energiju, malo ludila i nimalo predaha. Kad bih morao izdvojiti jednu traku koja opisuje atmosferu, to je “Last Resort”. To je smjer, ali uživo sve uvijek ode još malo dalje i divlje.

Indira Paganotto debitira u Sloveniji na jednom od najiščekivanijih HardBeats događaja


Nakon niza zapaženih događaja u 2026. godini, HardBeats za dva tjedna ponovno podiže ljestvicu. U subotu, 9. svibnja ljubljanski Media Center postaje epicentar snažnog techno zvuka predvođenog globalnim imenima i regionalnim favoritima. Slovenske debije ostvaruju Indira Paganotto i naš sugovornik Paolo Ferrara, a uz njih još nastupaju Nuke, Gumja i TineX. Ulaznice osigurajte kroz sustav Entrio.

Novi val: Šir – cijenjena klasičarka koja je synthovima otvorila novi autorski svijet

Cijenjena violistica i akademska glazbenica Ana Marija Šir već je godinama poznata unutar klasičnih krugova, no posljednjih godinu dana paralelno gradi i svoj drugi, autorski identitet. Projekt Šir otkriva njezinu potrebu za izlaskom iz strogo definiranih okvira, vodeći je prema suvremenom izrazu u kojem synthovi, produkcija i suradnje s vokalisticama postaju ključni alati.

foto: YouTube / screenshot

Prvi korak u tom smjeru bio je singl „Moj tajni lutkar”, kojim je predstavila svoj „moderni glazbeni svijet”. U toj fazi jasno je postavila temelj kroz zamjenu viole sintesajzerima, odmakom od klasične forme i otvaranju prostora za vokalne interpretacije. U pjesmi je surađivala s Nikolinom Kovačević, dok su instrumentalnu podršku pružili Mario Klarić i Dino Ivelja, naglašavajući organsku dimenziju zvuka unutar elektroničkog okvira.

Nastavak projekta donio je „Meso o meso”, suradnju s Ellom Jantoš, koja je ujedno označila i jasniji estetski smjer. Oslanjajući se na nasljeđe osamdesetih i synth-popa, Šir je kroz ovu pjesmu povezala nostalgiju i suvremenu produkciju. Zanimljivo, pjesma je nastala iz neostvarene ideje za remix, da bi se kasnije razvila u autorski rad uz tekst Denisa Špičića. Produkcija je ostala dosljedna njezinoj DIY filozofiji – snimana je u kućnim uvjetima, često u kuhinji, prostoru koji se kroz projekt profilirao kao svojevrsni kreativni laboratorij.

Takav intiman pristup dodatno je naglašen u singlu „Danas te ne volim”, koji je prerastao u obiteljski projekt. U pjesmi sudjeluje i njezina kći Aleksandra Nabiullin, dok produkciju ponovno potpisuje sama autorica uz podršku Igora Pauka. Ovaj singl donosi opušteniji, mladenački ton, ali bez oslanjanja na klišeje, potvrđujući njezinu sklonost spontanosti i autentičnosti.

Paralelno sa singlovima, objavila je i EP „Five”, instrumentalno izdanje nastalo kroz petodnevni kreativni eksperiment. Svaka od pet skladbi nastala je u jednom danu, bez kompromisa i uz potpuni fokus na proces rada. EP donosi spoj synth-popa, electra i disca, s naglašenim retro utjecajima i jasnom inspiracijom estetikom osamdesetih.

Suradnički niz nastavljen je i kroz pjesmu „Vatromet”, ostvarenu s Ninom Romić. Ovdje Šir djelomično odstupa od dominantnog synth-pop izraza i vraća se gudačima, gradeći slojevitiji aranžman i melankoličniju atmosferu. Upravo ta fleksibilnost, prelazak između elektroničkog i akustičnog, postaje jedna od ključnih karakteristika njezina autorskog rukopisa.

U pozadini cijelog projekta nalazi se i njezin osobni odnos prema glazbi kako otkriva u jednom intervjuu. Iako dolazi iz strogo strukturiranog klasičnog okruženja, kroz Šir si dopušta igru, eksperiment i odmak od akademske rigidnosti. Synthovi i 808 ritmovi nisu slučajan izbor, već rezultat dugogodišnje fascinacije zvukom osamdesetih i mogućnostima koje elektronički instrumenti nude.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

niniva kroz bass-heavy zvuk pronalazi prostor igre i bijeg od svakodnevice

Na zagrebačkoj bass sceni posljednjih se godina profilira nova generacija izvođača koja donosi novi val entuzijazma i snage. Među njima je i Iva Neljak, poznatija kao niniva, mlada DJ-ica čiji se setovi kreću između dubstepa, junglea, 140 zvuka i etno utjecaja, ali prije svega između emocije i trenutka.

foto: Pavle Letić / @pavle.letich

Njezin put u elektroničku glazbu nije započeo u klubu, već puno ranije u obiteljskom okruženju. „Od malih nogu je krenula moja velika ljubav prema elektroničkoj glazbi“, govori nam niniva ističući kako je ključnu ulogu imao njezin brat Igor, koji ju je još u osnovnoj školi upoznao s tranceom, progresivom i IDM-om. Iako su kroz godine dolazile i prolazile različite faze od punka i metala do jazza i world musica, elektronika je ostala konstanta.

Pravi zaokret prema bass-heavy zvuku dogodio se nešto kasnije, tijekom pandemije, paralelno s ozbiljnijim ulaskom u DJ-ing. „Prirodno sam došla do dubstepa i 140 glazbe i tu negdje pronašla svoje pleme“, dodajući kako su na taj smjer utjecali i ljudi iz njezina okruženja.

foto: Pavle Letić / @pavle.letich

Dok u svakodnevnom životu priznaje da je sklona pravilima i strukturi, iza pulta se događa potpuni zaokret. Selekcija postaje igra, prostor u kojem ne postoji potreba za impresioniranjem, već samo za povezivanjem, bilo sa samom sobom ili s publikom i DJ-evima s kojima dijeli prostor. Upravo iz tog pristupa proizlazi i ono što želi postići u setu. Nije riječ o inovaciji pod svaku cijenu, nego o trenutku.

Voljela bih da me definira onaj trenutak tijekom miksanja kad traka koju šaljem gasi sve ostalo – tipkanje na mobitelu, razmišljanje o sutra. Ne zato jer radim nešto revolucionarno, nego jer je meni to u tom trenutku toliko jako, emotivno i fenomenalno, da to i drugi osjete i na trenutak se ištekaju van od ‘sada’“, objašnjava nam niniva.

Do takvih trenutaka često dolazi kroz spajanje različitih utjecaja, posebno onih koji dolaze iz etno i world glazbe. „Volim do toga dolaziti etno i world utjecajima, poglavito istočne orijentacije, i sljubljivanjem žanrova, identiteta i brija.

Taj interes za različite kulture i izraze nije slučajan, već duboko ukorijenjen u njezinu pozadinu. Po struci je povjesničarka umjetnosti i komparatistica, a arheologija, folklor, umjetnost i književnost sastavni su dio njenog života, kao i neiscrpni izvor inspiracije. Putovanja dodatno šire taj horizont, pretvarajući iskustva s različitih lokacija u inspiraciju koja kasnije pronalazi put do DJ seta.

Važan sloj njezina identiteta razvijao se i kroz radio. Upravo je na Radio Studentu počela ozbiljnije oblikovati svoj glazbeni ukus i način razmišljanja o glazbi. Rad u redakciji, ali i zajednica ljudi oko radija, otvorili su joj prostor za izražavanje koji prije nije poznavala. Radio nije bio samo platforma, već alat kroz koji je naučila kako artikulirati vlastiti glas.

Malo je reći da sam se zaljubila do ušiju. Radio Student i ljudi s petog kata s kojima sam provodila neke od najljepših godina, su neprocjenjiv dio mog glazbenog puta. Oni su mi dali alate da pustim i prenesem svoj glas na način na koji nisam prije ni znala da je moguć“, prisjeća se niniva.

Iz tog iskustva proizašla je i emisija Dodona Sessions. Intiman format u kojem se spajaju razgovor, znatiželja i potreba za dubljim razumijevanjem, a koji se prirodno nadovezuje na njezin pristup DJ-anju.

foto: Pavle Letić / @pavle.letich

Kada govori o klupskoj kulturi, niniva je vidi kao prostor koji nadilazi običan izlazak. „Za mene je to sveto mjesto. U tom polumraku stvarno smo svi jednaki. Ili bi trebali biti“, naglašavajući važnost inkluzije, tolerancije i autentičnosti. Uz to, ističe i fizički aspekt zvuka. „Sound systemi, frekvencije i vibracije liječe, otvaraju um za neke više sfere svjesnosti.

U tom kontekstu neizbježno je pitati kako vidi scenu u svojoj lokalnoj sredini, a ona ju u Zagrebu smatra odličnom, posebice bass scenu: “Mi ne moramo biti Berlin ni London, dovoljno je da smo Zagreb, a najbitnije je da mlađe generacije dolaze na partyje, sudjeluju u lineupovima, govore svoju istinu, da su angažirani, organiziraju evente i da se bass zvuk razvija prirodno, da ga se pusti da postane ono što želi postati. Treba omogućiti igru u klupskom polju, miješanje žanrova i supkultura, a sve skupa će kao priča biti još bolje ako se nastavimo međusobno podržavati.

foto: Pavle Letić / @pavle.letich

Svoje riječi provodi u dijelo kroz 140 Chamber, projekt koji vodi i razvija kao platformu za istraživanje zvuka oko 140 BPM-a. Ideja se razvila kroz razgovore i suradnju s DJ Sorom, a cilj je od početka bio jednostavan, stvoriti prostor za zvuk koji joj je osobno blizak, ali i za ljude koji ga žele istraživati. Kroz dosadašnje edicije okupila je izvođače koji je inspiriraju, bilo da su kolege, prijatelji ili nova imena na sceni, a upravo ta kombinacija daje programu organski karakter.

U narednim tjednima niniva nastavlja biti aktivna na sceni. Najavljuje novo izdanje 140 Chambera u subotu, 9. svibnja uz all-nighter set s DJ Vrhom u klubu Drito Ispod, ali prije toga poziva sve na veliko D’n’B United okupljanje u Mediki ove subote.

Tri floora, 12 sati drum ‘n’ bassa i junglea, teška artiljerija od lineupa…mene možete uloviti od 00.30 na malom, ali čarobnom flooru Mikra“, poručuje niniva za kraj.