Laurent Garniera poštuju kumovi techna u Detroitu, s kojima je izgradio bliske veze, kao i mlađa generacija producenata i DJa s kojima je kroz svoje DJ setove i radio-emisiju odao ukus za elektroničku glazbu.

Već 25 godina spašava svijet od loše glazbe i umjetnik je s više strana čiji je utjecaj na glazbenoj sceni dalekosežan.


 
Isto kao i Garnier, više volim svirke u manjim klubovima gdje publika i DJ postaju jedno. Naime, Blitz Music Club u Münchenu aktivan je nešto više od dvije godine te svakog vikenda ugošćuje najveća imena elektroničke scene uz nekoliko rezidenta.
 
Klub je smješten u nekadašnjoj kongresnoj dvorani njemačkog muzeja, koja je dovršena 1935. godine, na prestižnom mjestu muzeja u Minchenu. U zgradi je bila najveća koncertna dvorana i planetarni centar, kao i poznato kino IMAX. Nakon toga, kongresna dvorana bila je prazna sedam godina, sve dok 2016. današnji operateri Blitz kluba nisu zatražili moguće korištenje.



Nakon višemjesečnog opsežnog planiranja i obnove, morali su uzeti u obzir teške statičke uvjete na Muzejskom otoku. Klub se otvorio 22. travnja 2017. Otvaranje je unaprijed popraćeno velikim interesom medija. Prostran klub je kapaciteta 600 ljudi, ima dva odvojena plesna podija te dva bara.

Blitz uključuje i vegetarijanski restoran s vrtom piva. Politika kluba je “come as you are”, pa tako nema VIP prostora, strogo je zabranjeno korištenje kamere i unaprijed kupljena ulaznica ne garantira ulazak u klub.



Rezidenti kluba Zenker Brothers i Sascha Sibler odlično su ugrijali atmosferu, a točno u 03:00 zavrtio je Laurent Garnier. Set je započeo u techno ritmu hitom “Wake Up” iz ‘93. kojeg je posvetio svim plesačima kultnog pariškog kluba Rex, te na našu sreću nastavio trakama vlastite produkcije.



“Coloured City” i Garnierove ekspresije lica izazvale su razne privlačnosti i ovacije na plesnom podiju. Zatim je usljedila meni osobno najdraža traka “Our Futur” sa albuma “Timeless” iz 2012. Stihovi “Our future remains possible, our future remains beautiful, our future remains miracle” navele su nas na ples zatvorenih očiju, a savršeno postavljeno ozvučenje u klubu nježno je raspršivalo zvučne valove i pružilo nam najbolje moguće zvučno iskustvo.

DJ pult smješten je na istoj visini kao i plesni podij te ograđen staklenim zidom, pa je povezanost između publike i Garniera bila na vrhuncu.



Trakom “Acid Eiffel” Garnier nam pokazuje da je glazba odličan vremeplov, tako su se starije generacije plesača vratile u ‘90-e i osjetile potpuno isto kao kod prvog slušanja trake. Napokon se začuo zvuk poznatog saksofona iz himne “The Man With The Red Face” što je izazvalo totalni kaos na plesnom podiju. Odjednom smo svi komunicirali zajedničkim, svjetskim jezikom – osmjehom.



U 3 sata odlične glazbe, Garnier nas je provozao od techna, preko acid housea i jazz housea, te završio set reggae-dubom zbog čega smo izgubili pojam o vremenu i plesali kao da nas nitko ne gleda. Ovaj event dokazao mi je da je ples glazba koju možeš vidjeti i pjesma u kojoj je svaki pokret riječ.

Unatoč striktnoj politici kluba Tina je ipak odlučila kriomice snimiti djeličak atmosfere iz kluba kako bi publici u Hrvatskoj i regiji prenijela "vibe" sa floora.