Brže bolje krenuo sam surfati i tražiti što više informacija vezanih za festival. U isto to vrijeme, Gruzija mi je bila velika nepoznanica i sve mi je djelovalo teško dohvatljivo. Surfajući informacije o GEM-u, prva bitna stvar koja mi je zapela za oko je bila njegovo trajanje, koje iznosi 32 dana! Nakon toga, imena koju se nalazi na popisu su me još više bacila u šok. Od svjetskih zvijezdi glazbene scene Axwell & Ingrosso, Martin Garrix, Solomun, Sander van Doorn do jako dubokih underground zvukova u izvedbi Mano Le Tough, Paul Kalkbrenner, Rhadoo, Raresh, tINI, Matthias Tanzmann. Lista izvođača je toliko impresivna i dugačka da ti je potrebno dobrih 5 minuta kako bi ju pročitao.



I onda, tjedan dana prije samog početka festivala odlučio sam otići. Kroz par dana stigao je odgovor kako je sve odobreno i kako je GEM festival moja nova i najveća avantura. Letovi i hoteli rezervirani, vozači i vodiči spremno me čekaju i sa svojom torbom na leđima krećem na ovu nezaboravnu avanturu.

Putovanje krećem busom do Budimpešte, odakle sjedam na prvi avion kojim letim do Istanbula i onda mi preostaje još samo 2 sata leta kako bi sletio u Tbilisi. Kako sam se lokacijski sve više približavao Gruziji, bio sam sve više uzbuđeniji. Konačno dolazak u Tbilisi gdje me na aerodromu čeka Qartlosi, prvi od dva vodiča. Odmah me je uputio u dio povijesti ove države te kakvo je današnje stanje u zemlji i koji su im planovi za budućnost. Kroz grad ćete se moći diviti znamenitostima iz doba Sovjetskog Saveza kao i raznim građevinama koje potječu iz 13., 8., 6. pa čak i 4.-og stoljeća. Prije nego se uputim u hotel želio sam okusiti dio Gruzije i tako dođoh u restoran. Zapamtite da kada ste u Gruziji, dvije stvari neizbježne u avanturi ove države su sir i vino. U svakom obroku postoji toliko različitih načina priprema sira i svaka od njih je toliko fina da nikako ne možeš prestati jesti. Iako nisam stručnjak za vino svakim kušanjem, okus je bio sve bolji i bolji, bilo da se radi o bijeloj i crnoj varijanti.



Veliku ulogu na cijelom festivalu imala je i domaća hrana koja bez obzira koliko si je pojeo nije ti teško sjela na želudac već je sa svojim svježim sastojcima tvome tijelu davala potrebnu energiju za ples. Ovdje dakako želim napomenuti i voće kojega se nikako zasititi, slatkoća lubenice, dinje i breskvica davala je zadnju notu na svako jelo prije bilo kakvih aktivnosti na festivalu. Ukoliko se ikada uputite u Gruziju, prva stvar koju ćete probati je „hačapuri“, „ačaruli hačapuri“ s dodatkom jaja i „imeruli hačapuri“. Sve što nađete na tanjuru u Gruziji je svježe, jako bogatih okusa i odlično začinjeno. Probat ćete odlične kombinacije slatko, slano te će te se daviti u specijalitetima sa orasima i tikvicama, špinatom i orasima i naravno velikim količinama mesa, trebala bi mi posebna stranica papira da bih napisao sva jela koja sam probao jer sam iskreno i većini zaboravio imena, ali okusi su još uvijek tu. Hrana je još jedna grana preko koje sam zavolio Gruziju. Jedan dan proveden u Tbilisiu nije mi mogao dati do znanja što me tek čeka sve na putu do Anaklie. Sutradan ujutro počeo je put prema Anakliji.



Šest sati vožnje ispred mene, koje sam nekako mislio iskoristiti na odmor, ali od trenutka kada smo izašli iz Tbilisi-a bili smo okruženi prekrasnim ravnicama, zelenilom i gdje god pogledaš u daljini primjećuješ planine. Sada vam želim malo skrenuti pažnju na promet u Gruziji. Jedna od bitnijih stvari koji ćete ugledati na cesti su više ni manje nego krave. Svakih nekoliko stotina metara uz cestu ćete naići na stado krava, a zatim u nekim situacijama na samoj cesti ćete morati biti jako oprezni jer poneka krava i tamo se zna naći. No ova pametna životinja, ni u jednom trenutku ne pomišlja na nagli pokret dok pokraj nje prolazi automobil, već mirno stoji kao da je ni nema. Ali naravno, nije sve tako lako, najoprezniji trebate biti u trenutku kada krave prelaze cestu i ovdje vrijedi jedino pravilo, a to je da staneš i propustiš ih da pređu cestu. Bez obzira koliko smo ih puta vidjeli jako teško i s velikom pažnjom promatraš kako se odvijaju stvari s ovim životinjama na cesti. Na pola puta do Anaklije dočekao nas je i drugi vodič David. Veselog karaktera vodio nas je gdje god smo stigli i sa nama dijelio razne informacije vezane za Gruziju i njezine znamenitosti. Naravno bio nam je i vodič za gastronomsku ponudu gdje smo je imali prilike kušati. A hrana je na ovoj avanturi bila od velikog značaja jer u svakom obroku bilo ručak ili večera stol će biti prepun raznih domaćih specijaliteta gdje će vam iste sekunde rasti zazubice.



Što se više približavamo Anaklijii to je krajolik sve ljepši. Čisti zrak, brojna drveća te kuće na brdima prate te cestom cijelo vrijeme i traže da im se diviš. Nekih 3 sata vožnje od grada dolazite do jako zanimljivog mjesta. Radi se o kanjonu Martvili. Ovdje želite napraviti pauzu i odabrati izlet brodom i diviti se vodopadima rijeke sa dubokom i čistom zelenom bojom. Također, obilazak oko kanjona traje nekih 30min i pogled koji nađete tamo vrijedi svakog divljenja. Znate da se čovjek najbolje osjeća kod svoje prave kuće, a to je priroda. Nakon osvježenja koje smo dobili na ovome mjestu vrijeme je da se vratimo na put do Anaklie. Nakon dodatnih tri sata vožnje konačno ulazimo u grad i sve smo bliži samoj lokaciji festivala.



Prije nego uđete u sami centar vidjet ćete i kamp gdje se našao poveći broj šatora sa ljudima koji željno isčekuju početak festivala, a drugi kamp se nalazi u samom centru grada. Odmah se uočava kako je GEM festival nešto posebno i kako će sve ovdje viđeno ostavit veliki trag na svakoga posjetitelja. Kao nasljednik popularnog festivala Kazantip, GEM festival održava se po treći puta na ovoj lokaciji, ali ovoga puta nam se čini da su organizatori postavili ljestvicu jako visoko. Ovdje se ne radi samo o Anakliji, cijela Gruzija udružila se i zajedničkim snagama rade na organizaciji jer ovo je festival koji priča priču za cijelu državu. Iza cijelog ovog projekta stoji Giorgi Sigua kojemu treba čestitati na volji i želji da jednoj državi kao što je Gruzija donese GEM festival koji će u svom trećem izdanju u 32 dana trajanja privući mnoge strane turiste, kreirati zajednicu koju će biti teško nadmašiti, rasplesati i zabaviti na desetke tisuća ljudi i svima ući u srce kao država koju su zavoljeli na sve moguće načine.

Napisao: Filipmyself

Fotografije: Von Clark

Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Klubskascena.hr portala