Koncert se u petak, 24.09. s Jaruna zbog najave lošeg vremena seli u klupski prostor Boogalooa. Ulaznice možete kupiti na Entrio.
Ulaz se otvara u 19h, a koncert počinje u 21h
Na ulazu se može obaviti testiranje za 40 kn
Poklanjamo 2×1 ulaznicu, za ovaj spektakl, a sve što trebate je kliznuti na naš Instagram ovdje i odigrati po pravilima. Sretno!
Radi se o serijalu "offline sessiona", što znači da neće biti video streama. Prvi party održao se u litvanskoj Rigi 17. rujna, posljednji će biti 4. prosinca u poljskom Krakowu, a evo i gdje će se u našoj regiji plesati:
Beograd 12. studenoga
Lokacija: Drugstore
Line Up: uskoro
Ulaznice možete kupiti ovdje
Zagreb, 20. studenoga
Lokacija: AKC Attack
Line up: Babilonska, SZCH, Warrego Valles (SLO), Kornet, N/OBE
Event je rasprodan. Pratite stranicu Volta, gdje će biti prilike za ugrabiti koju kartu preko nagradne igre
Kosovo, 26. studenoga
Lokacija: TBA
Line up: Eljesa, LegOff, Nart Ze, Oda Haliti, Uran B.
Svjetske DJ zvijezde Loco Dice, Pan Pot, Len Faki, Reinier Zonneveld i drugi publiku iz cijele Europe zagrijali su i oduševili na dosad najboljem izdanju ovog već tradicionalnog festivala.
Festival je po prvi put održan za dvije pozornice
Između drveća Jaruna postavljem je veliki beduinski šator ispod kojeg vlada izvrsna energija. Na prvom podiju večer je započela uz Adoo-a. Dejan Milićević predstavio je izvrsni regionalni sound po kojem je poznat diljem svijeta. DJ dvojac PAN-POT pokazao je koliko su željni nastupa i druženja s publikom.
Zagrebačka publika s veseljem je prihvatila Len Fakia, dok je festival na ovom dijelu, izvrsnim setom, pred oduševljenom publikom svojim live nastupom zatvorio Reinier Zonneveld, a koji je u Zagrebu nastupio po prvi put. Sudeći po ovacijama publike, Zonneveld je nova velika DJ zvijezda na techno sceni, a koji će se zasigurno vrlo brzo pozicionirati među ponajbolje DJ-je techno glazbe.
Obje pozornice i podij bili su puni s nekoliko tisuća gostiju iz Hrvatske, ali i posjetitelja koji su stigli iz cijele Europe te zemalja regije. Hrvatski DJ-i Kali, Pips i legenda zagrebačke elektroničke scene Felver dali su izvrstan uvod pred nastup njemačkog DJa, tuniskog podrijetla, Loco Dicea koji nije krio oduševljenje povratkom u Zagreb na njemu jedan od najdražih festivala.
Program je zatvorio Len Faki sa posebnom house DJ setom
Nakon pauze izazvane pandemijom publika je pokazala koliko je željna kvalitetnih glazbenih sadržaja. Četvrti We Love Sound održao se uz strogo poštivanje epidemioloških preporuka pa su tako na festival mogli ući samo oni posjetitelji koji su imali EU Covid certifikat, negativan test, a testiranje je bilo omogućeno i na samom ulazu.
Festival se održao uz podršku Turističke zajednice Grada Zagreba
We Love Sound festival najavljuje nova zimska izdanja u zagrebačkoj Hali kada su na rasporedu mjesečna glazbena gostovanja svjetskih DJ zvijezda.
Zapravo je ova edicija ona od prošle godine, jer se zbog covid pandemije Outlook prvo premjestio na sredinu ovog ljeta, a zatim na kraj. To je kako organizatori kažu uzrokovalo pad posjete, međutim na Outlooku je ljudi bilo sasvim dovoljno. Budući da svira uglavnom UK bass glazba, većina ljudi je naravno iz Britanije.
Bitno je napomenuti da je vrijeme cijelog trajanja festivala bilo vedro i sunčano, što je jako olakšavajuće u usporedbi sa prijašnjim godinama kada bi kiša padala uvijek jedan ili dva dana. Na Outlooku program se odvijao na četiri pozornice: Main Stage, Beach, Olive Grove, Wabi Sabi; afteri su bili rezervirani za Barbarellas – nedaleku diskoteku pod otvorenim nebom.
ČETVRTAK 09.09.
Outlook 2021. započinjem sa domaćim producentom i DJem 207 na Olive Grove pozornici koji izvodi žestoki dubstep u njegovom prepoznatljivom stilu. Zatim sam se sa festivalskim shuttle busom uputio u Barbarellas gdje se zbog covid restrikcija preselio koncert otvaranja, koji je bio originalno zamišljen na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku. Noisia nastupa umjesto Shy FXa koji nije bio u mogućnosti doći zbog covida, čujemo standardno žestoki drum & bass bez kompromisa, rulja je nabrijana i dosta mlađa. Nakon Noisie slijede Chase & Status sa odličnim jungleom i drum & bassom, vrte svoje recentne i starije hitove, a đuskaju apsolutno svi sa osmjesima na licima!
PETAK 10.09.
Petak na Outlooku provodim cijelo vrijeme na Main stageu
Stižem taman na LCY koja svira savršen miks svih bass žanrova u koji ubacuje pokoju trance traku za ekipu. Slijedi veteran liquid drum & bass zvuka – Calibre, koji počinje set sa dosta chill vibrom i laganim dubstepom pa ubrzava, svira uglavnom svoju produkciju, na pola seta počinje standardni drum & bass sa njegovim potpisom, koji me u tom trenutku oduševljava i ispunjava. Za kraj večeri radim provjeru Barbarellasa gdje je Deep Medi takeover, a čuje se samo najfiniji dubstep, prozračan i dubok kako to treba biti.
SUBOTA 11.09.
Line-up u subotu na Main pozornici bira D Double E, britanska grime zvijezda. Grime je mogli bi reći britanska verzija hip-hopa sa dosta izraženim basom. Stižem upravo kada kreće D Double E – energičan grime sa ulica Londona osvojio je maleno mjesto u Dalmaciji, svi skaču i divljaju. Novelist kasnije žestoko nastavlja sa grime barovima. Slijede Denz & Renz – britanska youtube rap senzacija, tvrđi, glasniji i snažniji, njihova muzika mi baš fino sjeda, čuje se i poneka trap traka i nezaobilazni afrobeats za kraj. Zatim odlazim u Barbarellas gdje se odvija Dispatch x Sofa Sound takeover, što znači masu dobrog drum & bassa. Stižem kada nizozemski producent Nymfo izvodi svoju verziju mračnog drum & bassa. Nakon njega se na pozornicu penje dobro poznati DLR, bristolski dnb producent i osnivač Sofa Sound etikete, svira neurofunk, a rulja veselo đuska.
NEDJELJA 12.09.
Outlook nedjelju započinjem na Beach pozornici gdje kreće Tan, mlada DJica iz Leedsa, svira eklektični mix bassa i ravne elektronike što u ovom trenutku savršeno sjeda na moje uši. Yazzus nastavlja gdje je Tan stala, sa ipak ponešto izbrejkanom selekcijom underground bass muzike i footworka koja na kraju prelazi u fini izbor rave hitova 90ih. Sourpuss nakon toga okreće na mračni i nostalgični jungle. Selim se onda u Barbarellas gdje Kahn izvodi klasični duboki dubstep, a prati ga Flowdan – jedan od najboljih MCa na sceni. Kahn zadnjih 15 minuta seta vrti isključivo ekskluzivne dubplateove.
Scratchalart ili Scratcha DVA koji slijedi nakon njih jedan je od najpoznatijih predstavnika pomaknutog UK funky zvuka koji pomiče granice. Uživam u njegovom setu, a zaista mi je čudno što ga nisam ulovio ranije na nekom prijašnjem izdanju festivala. Za kraj dBridge vrti lakši drum & bass set dok ga prati SP:MC.
PONEDJELJAK 13.09.
Cijeli ponedjeljak na Main stageu mi je zanimljiv, jer se vrti UK garage, stil koji se najviše provlači kroz moje DJ setove. Dan ipak započinjem na Beachu gdje Lenzman vrti fini liquid drum & bass za dušu. Šetam zatim do Maina, a Zed Bias upravo započinje svoju priču, uz svoje garage hitove vrti i dancehall i dubstep, a na mikrofonu prati ga MC Crazy D.
Slijedi Conducta, osnivač Kiwi Rekordsa i trenutno jedan od nazanimljivijih predstavnika nove UKG škole, njegov set je energičan i odličan, meni osobno najbolji na cijelome festivalu. Sammy Virji zatim nastavlja, ubrzava i diže energiju. DJ Shosh koja je zatvarala i Outlook 2019. samo dalje fino vozi garage i bass stilovima do kraja programa na Main pozornici. Sva prisutna publika se na kraju seli u Olive Grove gdje francuski dub velikani OBF pružaju savršenu soničnu podlogu za ugodan završetak još jednog Outlooka.
Nažalost na ovo izdanje Outlooka zbog pandemije nisu došli najavljeni Youngsta, Hatcha i Wookie. Osim toga kao lošiju stvar na festivalu izdvojio bi nedovoljno glasan i ponekad mutan zvuk u Barbarelli, što si Outlook kao festival izgrađen na soundsystem kulturi ne bi smio dozvoliti. Sve ostalo mi je bilo super! Prijelaz iz Pule u Tisno i intimnije izdanje ove godine mi je baš leglo, kao i svi artisti koje sam popratio, a poslužit će mi kao inspiracija za moj vlastiti DJ izričaj.
Istaknuo bih i teške, gotovo nemoguće pandemijske uvjete i činjenicu da se u takvim okolnostima festival održao iz mog kuta gledanja sasvim uspješno. Veselim se sljedećem izdanju!
Autor: Vojko Mecena
Pogledajte ovdje Instagram storye sa zanimljivim trenutcima na Outlooku koje je objavio Vojko Mecena!
Dok visim u ležaljci, pogledavam na ostatke sinoćnjeg plesa, obrise aftera i još po neko tijelo u daljini kako prelazi sa jedne na drugu nogu.
Izmoren, ali pun energije, znam da me danas čeka drugi dan eskapizma.
Ošamućen snom, mijenjao sam sate za minute. After je polako postao before i priprema za novu noć. Sljedeća lokacija Jankomir, Depo i The Spirits otvaraju novo igralište u šumici. Šum vjetra toplog rujanskog dana donio je nestrpljenje, potrebu za pokretom. Par poziva, koja poruka, stvari spremljene. Treba preživjeti večeras.
Kombinacije za prijevoz su se slagale, hoćemo li kombi ili će nas moći četvero u jedno auto. „Nećemo u taj skuplji, otkaži, nema veze za nadoknadu, imamo ovaj od 5 bani. Možemo svi i tu je već.“ Problem riješen.
Duge noćne vožnje taxijem po Zagrebu lako se zavole. Ne smeta mi čak ni uobičajena glazba prosječnih radio stanica koja se miješa sa riječima prisutnih. Ulična rasvjeta na Zagrebačkoj prevrtala je sjene u autu i osvijetlila bi smiješak nakon neke glupe fore. Sa zadnjim metrom asfalta, makadam je ukazao na to da smo blizu. U sjeni grada polako se nazirala šumica, dok su siluete ljudi pored ceste dodavale čaše.
Roj komaraca se okupio oko reflektora na ulazu okrunjenim drvećem. Pogledi osiguranja presjecali su gužvu kojoj se nije nazirao kraj. Narukvice, popisi, dozivanja, ruke koje su se čvrsto držale.
Zaslijepljeni i dezorijentirani sa ulaza smo teturali preko grana i korijenja. U polumraku smo polako stvarali mapu igrališta. Sve bitno je tu. Mistična dva stage-a stvarala su zasebne atmosfere. Kad god postoji izbor, odluka je teška.
„Prvi ili drugi, gdje 'ko svira, kad? Tamo ćemo 'ajde, pa se prebacimo ovamo.“
Nije dugo trebalo da se ekipa izgubi. Svako je stao u svoj kut mraka, a slučajni susreti oko šanka donijeli bi neki novi kratkotrajni plan. Teško je bilo naći mjesto za sjesti, a da nije bila zemlja. Srećom trošna paleta iza stage-a bila je pit-stop. Svojevrsni luksuz u šumskoj tvrđavi.
Boce su se olako razmijenjivale, želju za plesom i žeđ za slobodom bilo je teško ugasiti.
Kroz prašinu i bljeskove svjetala, nazirale su se nepoželjne njuške. Kiseli osmijeh ispod maske blago je otkrivao namjeru. Uskoro je sve bilo jasno. More nasmijanih lica presrela je pustinja koja je donijela suhi pijesak. Pribojavali smo se da će zaustaviti izvor u potpunosti. Ipak ustrajnost i po neki sakriveni bunar spasili su šumske putnike. Pijesak se polako očistio, a more je donijelo valove na obalu.
S vremena na vrijeme u međuprostoru osluškivali bismo oba stage-a.
„Čuj što F.O.R.M.-ovci deru, čuj što Insolate pere.“ Znalo se u zraku i po mirisu gdje je tko. Teško je bilo izabrati gdje ostaviti energiju. Line-up je postao mala lektira koja se ponavljala kao mantra.
Negdje u krošnji borova nazirala su se krpana polja jutra koje dolazi. Sjene su postajale odrazi lica koja nisu pokazivala znakove umora. Spustio bih se ponekad da zavežem patike i ostao pogledom među rasplesanim nogama prošaranih plavim svijetlom. Prigušeni zvuk ispod mase tražio je da čim prije ustanem.
Sa jutrom su došle nove boje, karikature raznih oblika koje su imale svoje priče. Kao pojave u sjeni noći, tražile su smisao u tom trenutku. Neke uz ogradu pored zvučnika, druge izgubljene među drvećem, treće pak prekriženih nogu iza floora dok gledaju scenografiju pred svojim očima.
Bilo mi je teško naći osobni cilj. Našao sam se negdje između ove tri situacije, negirajući da u nekom trenutku ipak treba krenuti prema izlazu. U vrtlogu promatranja, plesa i nedefinirane priče, umor u nogama izjednačio se sa količinom sreće u glavi. Dva kilometra do Jankomirskog mosta tiho su nam vrebala iza uha. Odgađali smo kraj koliko god je bilo moguće.
Koliko god da smo bili odlučni, trenutak kad su noge ispale iz ritma bio je znak za polazak. Premoreni, sretni. Provirili smo iz šumice u raskoraku. Između neba i makadama nazirao se most kao fatamorgana. Iza nas je ostala živa šuma, ispred nas hodočašće.
Tempo, dva koraka – pauza, nije puno obećavao. Minute su sada postale sati. Dok smo brojali svaki metar shvatio sam da ovo nije bila još jedna noć. Nije bilo još jedno mučno, ali slatko jutro.
Zagreb je pozvao duhove u šumu, duhovi su se odazvali. Dali su do znanja da bajke još postoje. Usprkos progonu i represiji, lijepe se priče još pišu, a duhovi dišu. Noć koja je dokaz da su ideje i ciljevi kulture i kolektiva jače od onih koji bajke pokušavaju izbrisati.
Piše: Grgur Nikica Vuleta aka Vazdaisti
Treći nastavak popularne Ubisoftove serije igara ponovo me podsjetio na stav „mainstream“ publike i medija, te naravno koliko pažnje i podrške od samih svojih začetaka industrije pružaju elektroničkoj glazbi. Naravno uzimamo tu filmove i ljude koji su popularizirali razne glazbenike, no industrija video igara je oduvijek nekako usko surađivala upravo sa muzičarima iz područja elektroničke glazbe. Bilo to house, techno ili neki industrial, jedan žanr elektronike se najviše čini se zavukao u podsvijest developera.
Riječ je naravno o UK SoundSystem glazbi, posebice drum and bass i slični two-step skladbe. Od Bomberman Hero, System Shock 2, Devil May Cry (soundtrack by Noisia), GTA 3 (cijela stanica), pa sve do nekih od najpopularnijih „family frendly“ igara poput Mario Karta (Rainbow Road staza, ujedno i ona koja razara prijateljstva), Sonic Adventure 2, te svjetski popularne franšize Forza.
Međunarodni labeli su se također priklonili suradnjama sa razvojnim studijima video igara kako bi ne samo napravili par zanimljivih muzičkih izdanja, nego cijela službena OST ili Official Soundtrack izdanja sa raznim umjetnicima sa istog labela. Primjeri su čak dva „najveća“ labela drum and bass glazbe, RAM Records (label legende drum and bassa Andy C) za Cars 3, te Hospital Records (liquid drum and bass label Chrisa Hospitala i Tonya Colmana aka London Elektricity) za Forza Horizon.
Zašto sam počeo sa Watch Dogs: Legion, zato jer ne samo da sam našao radio stanice sa kompletnim spektrom elektroničke glazbe, nego i duboko iznenađen selekcijom drum and bass glazbe. Naravno igra se odvija u Londonu u bliskoj budućnosti. Stoga su izdavači igara odlučili otići i korak dalje u razvoju igre da cijela jedan sporedna misija koja nam je ponuđena tijekom igre (djelomično oko drugog čina igre) u kojoj pomažemo Stormzyu da održi „piratski“ koncert na video zidu sa pjesmom Fall on my Enemies u centralnom Londonu. Naravno začinjeno sa malo akcije ispucavanja iz dronova tokom prijenosa. I da Stormzy je moguće igrati u samoj igri također.
Nikako ne smijemo zaboraviti najlošiju verziju priklona publici nakon Guitar Hero je izašao i DJ Hero sa decidiranim kontrolerom. No, zanemarimo li ovaj blatentni ulizični čin publici od strane izdavača, moramo priznati da i dok čitate ovo, neka RPG ili slična igra trenutno dobija novu glazbu od strane nekog možda Vama dragog producenta.
Za kraj možemo samo reći da ove suradnje doprinose sveukupnome kreativnom izričaju i dobra su platforma za sve muzičare i producente, kako nove tako i etablirane. I naravno da od svojeg dolaska u klubove drum and bass je vrlo brzo stao na svoje noge, no nekako opet znamo propustiti onu super stvar za koju ne znamo što je točno. No, ne brinite nismo ni mi nekada, ali zato sada imate razlog više za ponovo zaigrati GTA, Need for Speed ilil čak Wipeout i poslušati malo drum and bassa, a da ne dolazi iz drugog izvora.
Piše: Dragan Franc Srdoč aka FrenkyBoy za Bass Couture
