Ususret ovogodišnjem Ambasadoru, porazgovarali smo s istinskim pionirom elektroničke glazbe u Hrvatskoj – Cyborgix 4E75 koji će i nastupiti u sklopu glavnog programa kao Cyborgix 4E75 feat. Jazzy.

Kako je izgledala elektronička scena u samim početcima na Kvarneru, njegova produkcija kroz godine i što priprema za nastup na velikom flooru Boogalooa samo je dio tematike našeg razgovora.

Upoznati smo kako je početak elektroničke scene izgledao u Zagrebu, no kakva je bila situacija na Kvarneru. Kako je izgledala scena početkom 90-ih u Rijeci i okolici?

Prvi party je bio 6. ožujka 1992. u Imperialu u Opatiji koji je inače bio popularni disco club. Ne mogu se sjetiti tko je organizirao party, ali je netko pozvao DJ Pessija iz Italije. On je vrtiotechno cijelu noć. Ne znam kada je party završio. Mi smo otišli oko 7 ujutro, a priča se da je Pessi puštao glazbu do podneva. Prvi party u Rijeci je bio 16. prosinca 1992. u kultnom klubu Palach.

Party je organiziralo nas par iz istog kvarta koji smo bili zaljubljenici u tu vrstu glazbe, pa smo odlučili organizirati techno party po uzoru na one izvan Hrvatske, ali u manjem obliku. Tada smo znali reći: “Ajmo organizirati party da imamo kamo izaći”. Taj party se nažalost nije zvao techno party jer tadašnji voditelji Palacha nisu htjeli da se tako zove zbog drugih posjetitelja tog poznatog rock kluba. Techno je tada bio jako loše prihvaćen i bio je jako velikiotpor prema njemu. Iz tog razloga je party nazvan Acqua Marina Dance Party, što je u biti prvi techno party u Rijeci.

Koji je zvuk elektroničke glazbe u tom vremenu dominirao Kvarnerom, Rijekom. Techno ili House?

Na Preluci se nalazio Quorum Colours gdje je rezident DJ bio Ivan Mastermix koji je zaslužan da se tamo gajio odličan house zvuk. Klub je bio jako posjećen. U klub je dolazilo jako puno stranaca tokom cijele godine i klub je bio jako otvoren za umjetnike i sve ljude koji su razmišljali drugačije. Tamo je znalo biti i privatnih partyja kamo su znali biti pozvani razni DJ-i koji su puštali ne samo house nego i techno. Mi smo s druge strane redovno organizirali techno partyje u Palachu koji su bili izuzetno dobro posjećeni i na kojima se vrtio najprije rave i techno, a poslije i trance.

Vaše ime je bilo na flayjerima prvih partyja i to kao special guest. Kako je to izgledalo prije 30 godina?

Na tom prvom partyju sam svirao elektroniku koja je imala elemente techna. Taj moj prvi nastup je bio svojevrsni eksperiment. Tih godina smo tek počeli slušati techno. Ključni trenutak je bio kada nam je jednom prilikom (početkom 92-e, ako se dobro sjećam) prijatelj u autu pustio traku koja je bila čisti rave i rekao nam “ovo je Techno”. Mi do tada nikad nismo čuli taj zvuk, ali smo odmah shvatili da je to nešto s čime ćemo se baviti u ostatku života. Iz te ekipe, manje više svi se i dalje bavimo elektroničkom glazbom, neki malo aktivnije, neki malo manje.

Jesu li ljudi bili zainteresirani za takav zvuk i partyje? Kolika je bila posjećenost?

Pa, na početku nije. Na prvi party je došlo oko 150 ljudi. Dosta njih je došlo radi nas, jer su nas znali i jer se nešto događalo. To su bile ratne godine i nije bilo puno događaja. Dva DJ-a su puštala na tim partyjima, jedan malo mekše na početku da bude više za ljude, a onda drugi koji je vrtio malo tvrđi zvuk. Ja sam na tim partyjima uvijek nastupao kao live act pod imenom Cyborgix 4E75 i ti moji nastupi su trajali od 20 do 40 minuta.

Mi smo onda nastavili s partyjima u Palachu i voditelj kluba nas je podržao u tome. Partyji su bili utorkom i srijedom za 50-100 ljudi, ali je s vremenom počelo dolaziti sve više i više ljudi da bi 11. studenog 1994. za Rave Party Multitasking bio rasprodan Palach. Tu je bilo nekih 800 ljudi i 600-tinjak prodanih karata. Što je bio izuzetan uspjeh, a super je i zadanašnje prilike. Danas je nažalost teško toliko ljudi skupiti u Rijeci na nekom partyju.

Tražeći po internetu, teško se nađu vaši zapisi i izdanja. Niste ih nešto pretjerano objavljivali?

Ima svakakvih zapisa i krivih također. Mnogi ne znaju, alija ne objavljujem nego je potrebno doći na moje koncerte gdje publika može poslušati live izvedbe. I ono što se nalazi na internetu pod mojim imenom često nije moj rad nego rad nekoga tko se potpisuje pod mojim imenom. Nažalost netko se jako trudi da po raznim mrežama objavljuje nekvalitetnu glazbu pod mojim imenom i tako umanjuje moj trud i rad.

Slijedeći album koji ću objaviti zvat će se Esthétique Noire i to će biti službeno izdanje. Esthétique Noire se bavi istraživanjem ljepote u mračnom distopijskom svijetu. Nažalost živimo u vremenu koje je postalo dosta mračno, otuđeno, u kojemu možemo biti članovi mnogih društvenih mreža, a ustvari biti sami doma i s nikim se ne družiti. Biti sami u svom mračnom kutku. Izvrsni kultni distopijski filmovi kasnih 70-ih i poslije 80-ih godina koliko god mračni bili nisu dali naslutiti ovako izoliranu sadašnjost.

Jedna od stvari što je meni ušla u uho na koju sam naišao, ali vidim i po komentarima na internetu. To je Discovery i vaš izlet u trance…

To je sa mog albuma Charting The Heavens koji je prvi techno album izdan u Rijeci. Izašao je 1995. godine. Je, da ljudi najviše vole tu stvar. Zanimljivo meni je tek postala najbolja poslije. Kada sam ju prvobitno radio, bila je više “usputna” traka. Bila je u stilu tih godina. Mislim da nisam bio ništa u stilu ni naprijed, ni nazad u kontekstu scene vani. Što je meni super s obzirom da je pjesma napravljena samo sa Atarijem i Quasimidi Technox modulom dok su drugi producenti vani imali puno bolju opremu.

Kroz godine ste mijenjali glazbene pravce….

Kako sam ja stariji, tako sam sporiji, tako ispada. Ali u biti krenulo je s tim techno raveom, zatim sam išao na hard trance, onda ambijentalno. Zadnje što radim je između nekog avangardnog zvuka i krautrocka, ima jako puno krautrocka u onome što mi radimo. Tu prvenstveno mislim na berlinsku školu elektroničke glazbe koja je nastala kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća. To je u principu jedan, ali ne i jedini, izvor zvuka današnje elektroničke glazbe.

Znači zapravo radite puni krug u svijetu elektroničke glazbe…

Da, da! Ja umjesto da idem naprijed, ja idem nazad.

Za par dana nastupate na nagradi Ambasador, imate priliku za odraditi live svirku, 15 minuta programa je vama dodijeljeno. Što možemo očekivati od vas na nastupu?

Dolazimo kao Cyborgix 4E75 feat. Jazzy kako i nastupamo zadnjih deset godina. Donijet ćemo brdo synthova. Svirat ćemo kompletno uživo. Ja inače ne koristim niti sekvencer niti ritam mašine. Ono što možete očekivati je da ćemo svirati oko 15 minuta. Možda nešto malo manje, jer kad mi sviramo uživo, ne možemo znati koliko će to točno trajati. Kako svirka nije determinirana nikakvim ritmom, ja ne mogu znati da li sviram 5% brže ili 5% sporije, kako i što će se razviti u kojem trenutku. Ali možete očekivati jedno putovanje krautrockom i avangardnim izražajem s elementima futurizma. Zvučat će kao da je iz budućnosti.

Neka poruka za kraj, da zaokružimo naš razgovor…

Za kraj bi čitateljima htio poručiti da rade glazbu i ono što je možda najvažnije – slušaju tuđu glazbu, druge glazbene pravce, da odlaze na koncerte i partyje koji nemaju nikakve veze snjihovom muzikom. Znači ako neko radi techno, neka ide poslušat house. Neka ide poslušat prijatelje iz svog grada, da ih podrže i vide što oni rade. Neka izbace onaj svjetonazor “taj house”, “to ne slušam”. Neka slušaju unutar elektroničke glazbe druge, jer to je najbolji način da se podržava elektronička scena. Neka slušaju glazbu i od prije, da nauče kako je što nastalo. Naravno treba slušat i rock, punk, i sve druge druge žanrove jer će se tako najbolje izrasti u dobrog glazbenika, producenta ili DJ-a.