DJ i producent iz Bosne i Hercegovine poznat po svom jedinstvenom stilu kombiniranja techna i tech housea, te sposobnosti stvaranja snažnih i impresivnih pjesama, kao i setova.

Već je odavno prešao regionalne granice svojim vrhunskim setovima i produkcijom, a nedavno je dobio i nagradu Ambasador za najbolje techno izdanje u regiji (Dancing Runner). Osnivač je renomirane izdavačke kuće Night Light Records, a iza sebe ima nastupe širom Europe, Južne Amerike i Azije. Njegov zvuk je precizan spoj techna i tech-housea s hipnotičkim grooveom koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Mladen je sa nama razgovarao o svojim počecima, labelu, izdanjima, DJ školi, BLEMC konferenciji, nedavnom nastupu u kultnom japanskom Wombu, te je podijelio afirmativne savjete svima koji se žele srcem uključiti u elektroničku glazbu kao DJ-i ili producenti. Otkrio nam je i neke planove za skoru budućnost, a možete ga slušati večeras u Boogaloo gdje nastupa uz Metodi Hristova, DJ Jocka i Tonija Juranovića. Ulaznice su dostupne ovdje.

Prije nego utonete u priču svakako stisnite play i poslušajte njegov set iz WOMB-a koji poklanja svim čitateljima Klubske Scene.

Vaša karijera traje više od 20 godina. Što smatrate ključnim momentima koji su vas oblikovali kao umjetnika?

Možemo slobodno reći i više od 25 godina. Prvi ključni moment je bio kasnih 90ih kada sam uistinu shvatio da se stvarno želim baviti ovim poslom i fokusirati na elektroničku glazbu i da mi to čini nevjerovatno zadovoljstvo. Tada sam kupio gramofone, počeo kupovati ploče, vježbati i miksati danonoćno. Drugi bitan trenutak je kada sam počeo producirati i nakon dvije godina rada izdao prvu ploču, 2006.

Treći je bio 2008. kada sam sa Sinišom Tamamovićem pokrenuo Night Light Records. Četvrti 2009-2010 kada sam izdao „Before Sunset“ koji je planetarno prepoznat, nakon čega sam počeo nastupati po svijetu. Peti 2012/2013 kada sam izdavao preko 10 izdanja godišnje na velikim labelima i nastupao širom svijeta. Sve se to nekako posložilo zahvaljujući velikoj ljubavi i strasti prema muzici, kao i ogromnom radu koji me je održao tu gdje jesam sve do danas.

Vaša glazba izlazila je na velikim labelima, a nastupali ste po cijelom svijetu. Koji su izazovi s kojima ste se suočili na tom putu i što biste savjetovali mladim producentima koji žele doseći taj nivo?

Počeo sam vrlo mlad, nisam bio čak ni punoljetan u nekom poslijeratnom vremenu u Bosni i Hercegovini kada se sve na neki način probudilo, pa se rodila i scena elektroničke glazbe. Samo što je to bilo nešto sasvim novo, običnim ljudima nepoznato i čudno, pa je samim tim je i taj početak bio kompliciran.

Izazova, bolje reći problema je bilo jako puno, od nerazumijevanja okoline za tu muziku, preko nemogućnosti nabavke muzike i opreme, do izolacije i nemogućnosti putovanja (nama iz BiH je tada trebala viza za EU). Nakon nekoliko godina puštanja muzike (raznih žanrova) u banjalučkom Music Hall-u i učenja svega sto ima veze sa DJ-ingom, dobio sam priliku da budem rezident i da radim u klubu Boomerang koji je bio orjentiran na house zvuk.

Tu sam i naučio miksati, usmjerio sam se na funky house zvuk i konačno sam imao priliku prezentirati ljudima svoju kolekciju muzike i zvuk koji sam volio. Izgradila se jedna masa ljudi koji su me pratili i nakon toga je sve počelo – organiziranje prvih partya, kupovanje opreme, gramofona i ploča i td. Prepreka je bilo puno, ali ništa me nije moglo spriječiti, imao sam puno energije, konstantno sam radio i u isto vrijeme učio na vlastitim greškama.

Siniša i ja smo organizirali partye zajedno, ulagali smo sve što imamo, lijepili plakate noću po skoro cijeloj državi, putovali u Novi Sad da kupimo dvije ploče koje su nam stigle sa narudžbe itd. Nismo ništa prepuštali slučaju i bili smo maksimalno posvećeni. U to vrijeme, kasnih 90tih i ranih 2000tih, kupovina ploča u Bosni i Hercegovini je bila znanstvena fantastika.

Ono što je konstantno i bez čega se ipak ne može je ogroman rad na sebi, učenje, upornost, ustrajnost i vjera u sebe

Znamo da je i Internet bio tako reći beskoristan za ove stvari. Snalazio sam se na sve moguće načine, išao sam u Zagreb, Beograd ii Novi Sad u prodavaonice ploča, slušao i kupovao šta mi se sviđa. Ali i to je bilo uvijek neizvjesno, domaća ekipa bi već razgrabila sve i nama bi ostao jako mali izbor. Kopao sam i slušao razna izdanja na CD-ovima pa pokušavao naručiti te ploče ili ih možda pronaći i kupiti u prodavaonicama ploča.

Stvarno je bilo komplicirano i teško, dobra ploča je vrijedila pravo bogatstvo. Jednostavno se ne može porediti slušanje i kupovima muzike danas sa tim vremenom od prije 20tak godina. Situacija se promijenila na bolje kad je Internet postao dostupniji, kako za komunikaciju i kupovinu ploča, tako i za promociju. Jednostavno, vrijeme kada sam ja počinjao i probijao se na internacionalno tržište se uopće ne može usporediti sa sadašnjim vremenom.

To je bio put od nekih 10-ak godina. Sada su neka drugačija pravila igre, promijenilo se dosta toga, pa samim tim i mladi artisti koji žele da pokazati i napraviti internacionalnu karijeru imaju neke druge mogućnosti i alate. Ono što je konstantno i bez čega se ipak ne može je ogroman rad na sebi, učenje, upornost, ustrajnost i vjera u sebe.

Kako ste razvijali svoj prepoznatljiv zvuk? Koliko je važno za jednog DJ-a i producenta da ostane autentičan, a koliko prilagodljiv trendovima?

Počeo sam producirati muziku nakon skoro 10ak godina bavljenja DJ-ingom upravo iz želje i potrebe da imam što više muzike koja mi se sviđa. Želio sam da imam savršene trake za sebe, u fazonu da mi se baš sviđaju. Tako sam i došao do tog nekog mog basa i groova koji je na neki način prepoznat i prihvaćen kao moj autentičan i prepoznatljiv zvuk do danas.

Mislim da jeste važno ostati dosljedan sebi, ali na neki način naučiti izraziti sebe i svoj zvuk kroz trendove, kako bi se opstalo na sceni, pošto se generacije i muzika mijenjaju. Nisam netko tko podržava potpunu transformaciju u cilju prilagođavanja trendu, osim ako artist stvarno voli i na pravi način osjeća taj svoj novi trendi zvuk.

Kakva je danas razlika između DJ-a i producenta? Može li se uspjeti samo u DJ-ingu bez vlastite produkcije?

Razlika postoji oduvijek, pa i danas. DJ je taj koji mora da osjeti „vibe“, poveže se sa ljudima i napravi party. Ja ću uvijek reći da sam prvo DJ, pa producent.. Tek kasnije sam postao producent. Nije ključno da DJ mora biti i producent, ali je za uspjeh na internacionalnoj sceni ipak veoma važno.

Danas je teško uspjeti u Dj-ingu bez vlastite produkcije, imamo zaista malo artista koji su samo Dj-evi. Također, ako je nako dobar producent, ne mora značiti da je dobar Dj i obratno. Postoji dosta očiglednih primjera. Idealno je kad je neko dobar DJ i producent, tada možemo reći da je kompletan artist.

Vaš nastup u WOMB-u sigurno je bio poseban trenutak. Možete li nam opisati kako je izgledalo iskustvo nastupanja u jednom od najpoznatijih klubova na svijetu?

Zaista je bio poseban trenutak. Od kada je WOMB otvoren 2000. godine imao sam želju da odem i nastupim tamo. Gledao sam Richija kako vrti moje trake tamo 2014-2015 i masu drugih artista. Konačno sam dobio poziv prošle godine i bilo je stvarno predobro, mogu slobodno reći jedan od top 5 najboljih nastupa koji će mi ostati u sjećanju. Japan, Tokyo, klub, ljudi, zvuk, atmosfera, odnos prema artistu i poštovanje, gostoprimstvo, sve je na najvišem nivou. Stvarno sam uživao.

Kako se japanska klupska scena razlikuje od europske? Što vas je najviše impresioniralo u WOMB-u?

Mislim da je publika više fokusirana na DJ-a i njegov rad, svi slušaju i reagiraju na svaku sitnicu koju napraviš tijekom seta. Tu su došli slušati set i plesati. Bio sam impresioniran klubom u cjelini, od ulaska do veličine, stage-a, zvuka, lighta, odnosa i poštovanja prema artistu. Sve je na jednom zaista visokom nivou.

Biste li rekli da postoji neka posebna filozofija ili energija koja odlikuje azijsku publiku?

Imao sam priliku nastupati po Aziji nekoliko puta (Indija, Indonezija, UAE i Japan) i svuda je bilo dobro. Generalno publika koja sluša elektroničku glazbu je u čitavom svijetu slična. To je jedna globalna scena koja povezuje ljude sličnih razmišljanja i ljubavi koju gaje prema elektroničkoj glazbi. Možda je azijska publika malo više fokusirana na sam nastup i muziku od europske.

Kako ste prilagodili set za nastup u WOMB-u – jeste li se vodili instinktom ili ste unaprijed istraživali što bi tamošnja publika mogla voljeti?

Uglavnom se ne pripremam za set tako da unaprijed pravim listu, eventualno ako imam neki baš važan nastup malo detaljnije prodjem kroz svoju muziku i nova izdanja ili promose. Pripremim se za neki muzički smjer u kojem ću ići, ali volim se prepustiti momentu i puštati stvari onako kako me nosi publika i energija. Tako je bilo i ovaj put.

Vaš novi EP ‘Nomad Flow’ pokazuje žanrovsku raznolikost. Koliko vam je važno istraživati različite stilove unutar elektroničke glazbe?

Potekao sam iz house muzike, pa sam prošao kroz fazu deep i tribal house, techna, minimala i td. Volim skoro sve pravce undeground zvuka i mogu raditi više žanrova. Zato volim raditi all night long setove gdje mogu izraziti sve to na najbolji način. Naravno, moji setovi su primarno peak time setovi u kojima prevladava techno, ali uvijek provučem nekih tech house, minimal ili deep tech traka tj. nisam uopće ograničen. Koristim tri playera za mix i konstatno miksam da održim energiju na vrhuncu. Volim istraživati i u produkciji, moj katalog je stvarno šarolik (preko 250 izdanih traka) od tech house-a do techna, produciranih na moj način i mom stilu.

Kakva je vizija vašeg labela Night Light Records i koje su vam glavne smjernice pri odabiru izdanja?

Night Light Records postoji od 2008. godine i ima 240 izdanja. To su ozbiljne godine i ozbiljan broj izdanja. Siniša i ja radimo na labelu od prvog dana kada smo htjeli da prezentiramo sceni naš vlastiti zvuk, ali i druge artiste koji rade sličan fazon. Danas se i dalje držimo toga, ne robujemo trendovima, izdajemo isključivo muziku koja nam se svidi i koju vrtimo u svojim setovima.

Imamo zavidan roster artista iz čitavog svijeta, kao i veliki broj ljudi koji prate, slušaju i kupuju izdanja. U posljednje vrijeme malo teže dolazimo do kvalitetnih izdanja, pošto je era hiperprodukcije. Slušamo demose i spremni smo izdati muziku i nekom početniku ako je kvalitetna, dakle nismo ograničeni da to mora biti neko ime koje je već poznato na sceni.

Koji su po vama ključni faktori uspješnog tracka – tehnička perfekcija ili emotivna povezanost sa zvukom?

Uspješan trak mora da ima „ono nešto“. Teško je to objasniti riječima, ali je nadam se jasno o čemu pričam. To nešto plus kvalitetna tehnička produkcija, dobar zvuk i aranžman su ključni faktori. Problem je što sve to ne mora značiti da će kvalitetna traka koja je super isproducirana postati hit i doći do publike. Imamo taj dio koji se odnosi na label, distribuciju i promociju koji je jako važan, a postao je veoma kompliciran.

Koji biste savjet dali DJ-ima koji tek počinju? Koje su najčešće greške koje treba izbjeći?

Uvijek je tu najvažniji rad, posvećenost i vjera u sebe. Sve je to naravno nemoguće bez iskrene ljubavi prema muzici i tom poslu. Kad to kažem mislim na prave, stvarne DJ-eve, a ne na influensere koji se samonazivaju i etiketiraju kao Dj-evi da bi stekli popularnost i pojavili se na sceni, čime blate jednu takvu značajnu profesiju i vještinu.

Treba naučiti tehničke vještine i DJ-ing u pravom smislu i razumjeti ga, naučiti slušati i doživljavati muziku na pravi način, a ne gledati je vizualno, naučiti slušati i osjetiti publiku, a poslije toga nije toliko važno da li ćete raditi na gramofonima, playerima, traktoru i sl. Treba cijeniti sebe i ne prodavati se za „siću“, predstaviti se na pravi način i graditi ime strpljivo, jer pravi uspjeh teško dolazi preko noći.

Kako vidite današnju generaciju mladih producenata i DJ-a? Koje kvalitete treba imati netko tko želi dugoročnu karijeru?

Danas postoji veliki broj mladih talentovanih artista, kao producenata tako i DJ-eva, ali nije im uopće lako da se probiju na sceni i budu primijećeni, što je apsurdno, sa obzirom na sve olakšavajuće mogućnosti za promociju i povezivanje u odnosu na vrijeme kad sam je bio na početku karijere. Također, imam osjećaj da većina mladih želi sve odmah i sad, što brže, što se naravno osjeti u kvaliteti njihovog rada.

Činjenica je da je ovo zanimanje postalo vrlo kompleksno zbog hiperprodukcije i nije uopće lako opstati na sceni. Potreban je jedan planiran, stretegijski pristup karijeri u kojem ništa ne smije biti prepušteno slučaju, od kvalitetnih izdanja koja moraju biti konstantna i na poznatim labelima, redovnih nastupa i što je najvažnije, savršene promocije svega toga. Dakle, ozbiljan i uporan rad, disciplina i naravno puno sreće.

Koliko su važni networking i prisutnost na društvenim mrežama za uspjeh u elektroničkoj glazbi danas?

Veoma su važni, ako nisi na mrežama kao da ne postojiš. Nažalost postali su važniji čak i od rada u studiju, što je po mom mišljenu veoma loše za našu, underground scenu. Da ne budem pogrešno shvaćen, društvene mreže su odlične i treba ih koristiti za promociju, povezivanje i svi to radimo, svatko na svoj način. Ali kada dođemo u situaciju da moramo odvojiti više vremena za mreže nego za rad u studiju, praviti od sebe klauna ili ne znam šta više zbog više pregleda i lajkova, tada se trebamo zapitati šta nije u redu.

Koliko se danas teško istaknuti na globalnoj sceni i što biste preporučili onima koji žele izdati glazbu na poznatim labelima?

Nije uopće lako, bez obzira što scena globalno raste i što su svima alati za promociju i povezivanje lako dostupni. Broj izvođača raste, od pravih artista, pa do onih koji tu vidu samo priliku za biznis i zaradu, konkurencija je ogromna. Zaista treba biti uporan i dosljedan, te imati dovoljno sreće da neko ko je veliki i ima utjecaj, da li kroz label ili neke druge kanale, čuje, izda i promovira tvoju muziku i tvoj rad. Kvalitet će naći svoj put i nekako doći do publike, ali ne treba odustati ako se taj put oduži.

Ako šaljete muziku za bilo koji label, vodite računa da ste pogodili muzički pravac labela, odaberite 4-5 kvalitetnih traka i šaljite. Možda ćete dobiti priliku da neko posluša vaše demose jednom ili dva puta i ako mu se ne svidi neće je više slušati. Bolje je ne slati ništa neko poslati nešto što je nedovršeno ili zvuči loše. To je neko generalno pravilo kod izdavanja muzike.

Banjaluka Electronic Music Conference (BLEMC) postala je važan događaj za industriju u regiji. Kako je nastala ideja o konferenciji i što biste izdvojili kao njen najveći uspjeh?

Hvala na pohvalama. Ideja o konferenciji se rodila 2019. godine, nakon što sam godinama prije toga redovno bio aktivan učesnik Amsterdan Dance Event, Miami Winter Music Conference, London Music Conference, kao artist i kao vlasnik labela. Nastupao sam na većem broju događaja, a Siniša i ja smo u Amsterdamu, Londonu i Majamiju organizirali nekoliko Night Light Records Showcase-a.

Te konferencije su veoma bitne za razvoj scene, povezivanje svih sudionika scene, edukaciju i slično. Prezentirao sam projekat tadašnjim gradskim vlastima, pošto je nemoguće organizirati jedan takav događaj bez podrške lokalne zajednice. Na moje iznenađenje, projekt je prihvaćen i rodio se BLEMC. Do sada smo organizirali 5 izdanja konferencije i dobili odličan feedback od svih aktera scene.

Vaša ATOMIC DJ škola već pet godina obrazuje mlade talente. Kako vidite razvoj novih generacija DJ-a i producenata kroz ovaj projekt?

ATOMIC je nešto dobro što je proizašlo iz Covid pauze, kada nismo mogli putovati i nastupati, pa sam imao višak vremena i odlučio pokrenuti školu. Kroz ATOMIC je do sada prošlo preko 50 mladih ljudi, mislim da su dosta naučili, a i meni je stvarno zadovoljstvo da im prenosim svoju skromno znanje i iskustvo. Veći broj polaznika koji su završili školu aktivno nastupa lokalno i regionalno, što je veliki uspjeh. Interes je svake godine velik, ali su kapaciteti ograničeni.

Koje su najvažnije stvari koje polaznici nauče u vašoj školi? Što smatrate temeljem za uspjeh?

Polaznici se nauče fokusirati na zvuk i slušati muziku, nauče beatmaching bez vizualne pomoći i nauče raditi na gramofonima. Prvih mjesec dana se samo bavimo gramofonima i pločama, a nakon toga prelazimo na playere i digitalni svijet. Mislim da je veoma važno naučiti taj DJ skill u pravom smislu, a poslije možete raditi i koristiti šta god želite od opreme.

Koji su planovi za ATOMIC školu i BLEMC u budućnosti? Postoji li ideja o proširenju na druge gradove ili online formate?

ATOMIC i BLEMC ove godine sigurno ostaju u postojećem formatu, ali nije isključeno da se možda slijedeće godine proširimo. Ne bih želio da kvalitet izostane zbog kvantiteta, a ni moje druge obaveze i nastupi mi ne dozvoljavaju dodatno vrijeme.

Što vas najviše motivira da nastavite dalje nakon toliko godina na sceni?

Ljubav prema DJ-ingu je nemjerljiva i taj osjećaj kad sam na stage-u i dijelim muziku i energiju sa svima oko mene je teško opisati. Mislim da je to najbitniji faktor za motivaciju. Rad i odricanja su konstantni, ali ta 2-3 sata na stage-u su nešto što mi daje energiju već više od 25 godina.

Kako vidite budućnost elektroničke glazbe u regiji? Koji su najveći izazovi, a koje prilike?

Scena elektroničke muzike bilježi konstantan rast već godinama i tendencija je da će tako biti i u budućnosti. Naša regija uspijeva održati ritam, ali definitivno ne u mjeri u kojoj bi trebala. Samo najveći gradovi uspijevaju održati scenu, dok je u manjim gradovima scena praktično nestala. Clubbing je u ogromnim problemima, klubovi se masovno zatvaraju, što je nažalost globalni problem i koji se osjeti i kod nas.

Veliki eventi i festivali jesu važni za scenu, ali clubbing je nešto što se dešava svaki vikend i puno je važniji za underground kulturu od povremenih događaja ili festivala. Također, mislim da bi se veliki organizatori i promotori trebali više okrenuti regionalnim i lokalnim artistima, to bi definitivno pomoglo daljem razvoju scene.

Što možemo očekivati od vas u 2025. godini – nova izdanja, nastupi, projekti?

Trenutno pripremam novo izdanje na Night Light Records, trake su spremne i testiram ih na nastupima. Također, pripremam nastup sa Simfonijskim orkestrom Akademije umjetnosti Banja Luka koji će se dogoditi polovinom lipnja, što zahtijeva dosta rada i pripreme u studiju. Prošli vikend sam nastupao u Grazu, ovaj vikend sam u Zagrebu (Boogaloo). Uskoro dolaze ljetni festivali, spremam i jednu kratku vikend turneju u Centralnoj Americi početkom kolovoza.