Povratak u zlatno doba scene obilježava se na 32. rođendan tadašnjeg najpopularnijeg i najposjećenijeg “hrama” elektroničke glazbe u Hrvatskoj. Ususret velikoj obljetnici razgovarali smo s pionirom elektroničke glazbe u Hrvatskoj, Damirom Cuculićem koji organizira The Best Reunion festival.

Za 32 godine kluba The Best, na jedno mjesto dovodite kultnu postavu klupskih programa – Astralis, Kraljevstvo, Perfection i Body&Soul. Kolika je bila njihova važnost za stvaranje klupske kulture, a općenito i podizanje elektroničke scene u Hrvatskoj?

Mislim da je njihova važnost bila vrlo velika. Svi ti projekti su na neki način izdefinirali tu scenu, krajem 90-ih i 2000-ih kada je ta kompletna elektronička scena, bila u tom kako volim reći zlatnom dobu scene. Bila je u svom maksimumu.The Best je dakle do 1. svibnja 1998. uglavnom puštao komercijalni dance koji nema baš dodirnih točki s nekakvim undergroundom i raveom koji su već u tom vremenu u svijetu bili u uzlaznoj putanji. Onda su tog 1. svibnja CET, Maminho, Dario pokrenuli Kraljevstvo. Kako je krenuo sami projekt, koga zanima, ima jedna priča na Cro Rave Nationu pa neka pročita.

Mjesec dana nakon, Astralis su već krenuli sa svojim legendarnim prvim partyjem. Sve je bilo krcato, to je bio nekakav početak promocije te underground elektroničke scene i glazbe u Zagrebu. Naravno da je tu bilo i drugih, oni tu također bitni, koji su već funkcionirali u to vrijeme. Moramo spomenuti Stereo Studio, koji je definitivno uz ove klupske projekte, koje sam već spomenuo, jedan od najznačajnijih projekata. To su vremena kada je The Best u principu gotovo pa svaki vikend bio totalno krcat. To su ti DJ-evi koji će sada nastupati na Reunion festivalu. To su veterani, pioniri domaće scene. Gotovo svi su još uvijek aktivni na sceni, a uspio sam ih ujediniti za ovaj reunion.

Koliko je bilo zahtjevno organizirati reunion, s obzirom da se radi o nekoliko klupskih programa i većem broju DJ-eva?

Cijela priča o tom ponovnom okupljanju je krenula s jednim od vlasnika The Besta, s kojim sam jako dobar. Pitao me još u lipnju, jel’ imam kakvu ideju za veliku godišnjicu, da organiziram neki program. U početku mi se činilo dosta apstraktno, što ću ja sada raditi u The Bestu, možda Body&Soul program koji slavi 20. godišnjicu. Plan je bio da napravimo Body&Soul s rezidentima i pozovemo house zvijezdu iz tog vremena, tipa Morales. Bila je ideja da dan prije radimo Kraljevstvo, Perfection i Astralis, kako je nekad bilo u The Bestu.

Petkom su bili elektronički techno trance programi, a subotom Body&Soul. Onda je ipak konačna ideja bila, da se sve skupi na hrpu i napravi jedan jaki event. Nema potrebe da se razvodni u dva dana i tako je nastala ideja. Ja sam izložio vlasnicima The Besta ideju, da bi napravio reunion i okupio staru ekipu, stare legendarne projekte što su oni oduševljeno prihvatili. Krenuo sam lagano u realizaciju, imao sam ideju da će to bi okej, da će se skupit nešto ljudi, ali projekt je otišao u nebo. Sam je sebe prešišao.

Osim što se tih godina scena podizala kroz partije, njenom razvoju je sigurno pomogla i tadašnja TV emisija “Top DJ Mag” koja je mogla educirati širu publiku.

Irena Ščurić, moja kolegica i ja smo krenuli s Top DJ Magom, 1992. Prvo se to zvao Pepsi DJ Mag, nakon toga Top DJ Mag. Prije toga je bio onaj legendarniDJ So Hot, na Z3. Kako u to vrijeme nije bilo društvenih mreža, nije bilo YouTubea, nije bilo Facebooka, nije bilo ničega. Imao si MTV, Viva TV i naš Top DJ Mag. Mi smo tu radili na promociji, kako domaće tako i svjetske elektroničke glazbe i hip hop glazbe, za to smo bili specijalizirani. Puno smo putovali po svijetu. Ono što danas riješiš s jednim klikom, mi smo za to trebali otputovat u jedan New York, Paris, London. Putovali smo po cijeloj europi, po cijelom svijetu. Imali smo sreću da nam je Lufthansa bila sponzor pa da smo dobivali avionske karte, a za smještaj bi se snalazili.

Bilo je sve to entuzijastički. ali ono snimali smo puno, radili smo puno, i ljudima smo prikazivali nekakve partyje izvana. To je bilo svakako za to vrijeme bomba. Top DJ Mag je bio veliki promotor elektroničke scene i kulture u to vrijeme. TV emisija je ipak najjači medij što može bit. Još jednom ponavljam, tad je internet bio u povojima i mi smo za sve informacije u svijetu morali tamo otići. Snimali smo velike partyje, raveove, parade tipa Love Parade. Radili smo intervjue s DJ-evima. Sve to da bi ljudi vidjeli što se događa van, kako se ta scena vani abnormalno razvijala. To je bila uzlazna linija scene, pa tako i u Hrvatskoj. Kako su danas narodnjaci, tako smo mi imali taj rave, taj techno, house. Ali dobro, svaka generacija ima nešto svoje, neku svoju muziku. Trendovi se mijenjaju.

U usporedbi s nekoć, kakav je sad vaš pogled na elektroničku scenu. Koliki je napredak, a koji su nedostaci na koje treba ukazati na njima radit.

Pa gle, scena se razvija. Ima svoje padove i uspone. Sva ludnica 90-ih, trajala je sve do neke 2005 i onda je to počelo padati. Onda su došli ti strani festivali, koje ja jako podržavam i mislim da oni jako doprinose razvoju domaće scene, ali opet tu se javlja jedan podatak koji moramo prihvatit da je 90% te publike strana publika. Znači, hrvatski projekti, hrvatski festivali su tu u nekom podređenom položaju, nemamo dovoljno publike. Trenutno sad ono te generacije, mlađe nove slušaju neku drugu mjuzu, a po meni glavni krivac pod navodnicima su medijska promocija te scene. Jedino preko društvenih mreža to funkcionira. Vrlo malo ima radio emisija, TV emisija nema više ni jedne. Postoji par jakih portala, koji furaju tu scenu i svaka vam čast. Trudite se, ali to još uvijek nije dovoljno. Također sam od nekih svojih kolega promotora čuo, da je scena u silaznoj putanji. Istina je kad ti pogledaš te klubove, te partyje, to ti je ono par stotina ljudi, vjerujem da je tako i kod vas u Dalmaciji. Znam da je u Osijeku tamo prilično jaka scena. Insolate ih predvodi, ona je fakat postala velika svjetska zvijezda.

I to je to, al sve skupa, nemoš to uspoređivat s 90-ima, 00-ima. Puno puno manje je interesa za takvu scenu i za takvu glazbu. To je jednostavno bilo neko drugo vrijeme. Onda je to bilo nešto novo, nešto nabrijano i svi su brijali na to.  Sad se vremena mijenjaju. Što će i kako će dalje bit stvarno ne znam. Ali jos jednom ponavljam, ta elektronička scena u nas je totalno zanemariva u usporedbi s estradom, komercijalnom domaćom ili stranom mjuzom, tim takozvanim trap-cajkama i tako to. To prevladava, s tim se moramo pomirit. Nemam ja ništa protiv toga, neka se svi zabavljaju. U Zagrebu ima hrpa tih klubova, svi rade te narodnjake. Razlog je jednostavan, to donosi lovu. To je brutalna istina. Elektronička publika ne troši ni petinu love, koliko troši publika koja ide na takva mjesta. Sve vlasnike klubova zanima profit. Osim ako nije neki entuzijast, poput par ljudi koji stvarno voli i njeguje elektroničku glazbu, ali to sve skupa nije dovoljno.

Jedno od bogatstva elektroničke glazbe je širok spektar zvukova i žanrova, no upravo ta raznolikost zna stvorit i veliku podjelu među ljudima i manjak suradnje spomenuli ste u jednom intervjuu…

Da, apsolutno. Opet to moram usporedit s 90-ima, onda prvo uopće nije bilo toliko DJ-eva, danas ih pa valjda ja na svojoj, frend listi ih imam 300-400. Mislim to je nevjerojatno koliko ima DJ-eva. To zanimanje se pod navodnicima banaliziralo. Pazi u 90-ima, kad su ovi projekti koji će sad sudjelovati na reunionu funkcionirali, nije onda moglo bit svak DJ. Znaš zašto, jer si onda morao se stvarno potrudit, da dođeš do mjuze, do ploča, svi su putovali van. Bilo je par dućana koji su prodavali vinyle, ali prije se uredno išlo u Italiju, Austriju, Njemačku da bi se nabavile ploče. Nije onda bilo mp3, da s jednim klikom možeš skinuti stvar. Trebalo se investirati prilično značajna lova da bi se moglo opće postat DJ i slušat ta mjuza.

Danas u principu ono ispada da DJ fakat svatko može bit, zabrije u svojoj glavi, kupi nekakav kontroler, malo nešto nauči i postane DJ. Da u tom jednom intervju sam spomenuo da je došlo do polarizacije scene. Da ta se glazba razvija, ima super nove mjuze, samo to treba pratit. Ali tu je problem hiper produkcije nove mjuze, jer je to omogućila tehnologija, ali opet tu ima puno smeća, i sad ti tu moras potrošit užasno puno vremena da bi istražio tu novu mjuzu i odvojio ono što vrijedi i ono što ne. E pa to je onda stvar pravog DJ-a, da skupi 30-40 traka, koje složi u nekakvu priču, a to ne može bilo tko. Znači za to moraš odlično poznavat mjuzu, moraš biti jako zainteresiran za mjuzu, moraš investirat nešto novaca u sebe i svoju karijeru.

Spomenuli ste polarizaciju…

Što se tiče same polarizacije scene. Da istina je, u Zagrebu postoji nekoliko klubova, svaki klub ima svoju publiku, svoje nekakve klanove. Nažalost se oni međusobno ne podržavaju. Oni koji idu u klub A, neće otić u klub B ili klub C. Svi imaju svoju publiku ipostoji rivalstvo. Svako gleda na sebe. Prije je scena bila ujedinjena. Plur, peace, love, unity je prije bila stvar. To danas više ne postoji. Samo lova i interesi. Svako gleda kako će sam sebe nahranit s lovom i to je to, nema podrške među DJ-vima. Meni je jako čudno da se DJ-evi vrlo slabo podržavaju. Ako netko napravi super stvar, i izda neki EP, onda bi bilo normalno da se podijeli. Neki to naravno rade, ali u masovnijem smislu to nema. Ili tipa da linkaju i da ga promoviraju preko svojih kanala. Isto tako ako je neki dobar party, nema veze što ja ne sviram, odite na taj party – mogu napisat. Gotovo svi DJ-evi, promotori rade samo na promociji sebe i svojih projekata. I onda se pitamo kako je scena tu gdje je. Nema međusobnog podržavanja, ima nekog respekta. Sve se vodi isključivo na onaj najuži privatni interes. Svatko gleda sebe i svoju guzicu.

The BEST Reunion festival samo što nam nije započeo. Kakvu publiku očekujete? Stižu li partijaneri iz starih dana ili se pak očekuje dolazak pretežito mlađe garde?

Super zanimljivo pitanje. Ja mislim da će tamo bit po ovim informacijama što pratim, svoje objave, komentare i to, mislim da će bit šarolika ekipa. Od 7 do 77 godina. Mlađi će doć da vide kako je to nekad bilo, kako se brijalo na tu mjuzu, kako je to sve skupa bilo, a stariji će doći da dožive ponovno nekakav flashback. Ta ekipa će biti u većini, što meni odgovara. Fakat se veselim tom eventu, toj mjuzi, tim DJ-evima. Javilo mi se nekoliko ljudi izvana, izvan Hrvatske da dolazi, dolaze ekipe iz Dalmacije. Jedan dečko mi je rekao da kad je kupio karte, prijatelji su mu uzeli godišnje jer dolaze s drugih krajeva svijeta. Sve se poklopilo. The Best i Kraljevstvo, Astralis, Perfection, Body&Soul, postava DJ-eva. Defacto radimo nekakav vremeplov tog zlatnog doba scene i svi se na neki način žele prisjetit. Znaš na koji način ja to doživljavam? Kao 25. godišnjica mature. Puno ljudi se veseli vidjet ljude koje nisu vidjeli po nekoliko desetljeća.

Aktivni ste na još nekoliko projekata, što nam sprema nakon The BEST Reuniona?

Future Sound of Zagreb, nažalost ove godine neću moć napravit. Mislio sam ga napravit, ali ovaj posao je toliko iziskuje vremena, toliko angažmana, toliko se razvio, projekt je jednostavno otišao u nebo. Mislim da jednostavno ne mogu stići. Tako da ove godine pauziramo, dogodine ga vraćamo. Što se drugih stvari tiče, negdje pred Božić radim tradicionani Zagreb Disco festival. Vjerovatno ćemo imat novu lokaciju, bit će super. Neću ništa otkrivat još. Još jedan projekt spremamo, zanimljiv projekt vezan uz tu staru mjuzu. Godišnjica Loopsa se bliži, prethodnica Stereo Studija. Kiki, Frajman i to, planirali smo u Aquariusu, tamo u starom, manjem dijelu napravimo revival party.